Zašto je potrebno da načelnik Policijske uprave u Boru podnese ostavku?

Autor: Igor Velić, master inž. saobraćaja
Takođe, na dan lokalnih izbora u Boru, kako je ANEM izvestio, dogodio se događaj koji je ova organizacija okarakterisala kao pokušaj ubistva aktiviste Aleksandra Kulića i novinara Lazara Dinića, Zorice Popović i Ivana Bjelića. Prema informacijama koje su mi dostupne, počinioci do sada nisu identifikovani niti procesuirani, iako su, kako je navedeno u izveštaju ANEM-a, postojali video-snimci i fotografije učesnika događaja, kao i vozila koja su koristili.²
Tokom izborne kampanje za lokalne izbore i sam sam dobijao pretnje batinama i smrću, kao i nekoliko spotova generisanih veštačkom inteligencijom, u kojima su moj lik i rad izvrgavani ruglu, uz etiketiranje, vređanje i sadržaje koje sam doživeo kao pokušaj dehumanizacije. Sve navedeno prijavio sam Policijskoj upravi u Boru. Do trenutka pisanja ovog teksta nisam dobio informaciju o tome da li je po prijavama postupano i da li su lica koja su upućivala pretnje identifikovana.³
Prethodno navedeni događaji predstavljaju ozbiljan razlog za preispitivanje rada i odgovornosti rukovodstva Policijske uprave u Boru. Ipak, u ovom tekstu želim da otvorim i pitanje odgovornosti za stanje bezbednosti saobraćaja na teritoriji grada Bora, o kojem govorim kao master inženjer saobraćaja.
Podaci koji su pred vama svakako su neumoljivi i ne ostavljaju prostor za birokratsko ulepšavanje stvarnosti. U periodu od 2020. do 2024. godine na teritoriji grada Bora dogodile su se 623 saobraćajne nezgode. U tim nezgodama život je izgubilo četrnaest naših sugrađana, dok je 475 zadobilo lakše ili teže telesne povrede! Ako analiziramo kategorije učesnika, vidimo da je pet pešaka izgubilo život, dok je njih 85 povređeno. Osam lica nastradalo je u putničkim automobilima, a četvoro u nezgodama sa teretnim vozilima. Posebno poražava činjenica da je među poginulima jedno dete, dok je 48 mališana povređeno. Tragičan je podatak da je troje mladih ostalo bez života, dok je 141 povređeno!⁴
Bor se trenutno nalazi na 98. mestu među 161 lokalnom samoupravom u Republici Srbiji po vrednosti javnog ponderisanog rizika za 2024. godinu. Šta nam to govori? Govori nam da je u 2024. godini došlo do povećanja rizika u odnosu na prethodnu godinu i da trenutni model upravljanja bezbednošću saobraćaja u našem gradu jednostavno ne daje rezultate.
Kao inženjer i kao građanin, moram da postavim pitanje: kako je moguće da grad sa najvećim budžetom u svojoj istoriji i ogromnim rudnim bogatstvom dopušta sebi poraznu statistiku stradanja u saobraćaju?
Savremeni koncept odgovornosti u sistemu bezbednosti saobraćaja ne svodi se samo na pravno-krivičnu odgovornost učesnika saobraćajne nezgode. On podrazumeva i sistemsku, političku, stručnu i moralnu odgovornost. Umesto da se o bezbednosti saobraćaja govori isključivo kroz odgovornost pojedinačnih učesnika nezgoda, neophodno je više govoriti o odgovornosti institucija i onih koji kreiraju i sprovode politiku bezbednosti saobraćaja.
U temelju savremene saobraćajne teorije i prakse nalazi se načelo da bezbednost saobraćaja zavisi od delovanja svih činilaca sistema. Policija i njeni rukovodioci predstavljaju jedan od ključnih činilaca tog sistema. Zbog toga smatram da rezultati ostvareni na teritoriji grada Bora, posmatrani u svetlu navedenih pokazatelja, opravdavaju zahtev da rukovodstvo Policijske uprave preuzme odgovornost, uključujući i podnošenje ostavki.
Ovde želim da se osvrnem i na ono što smatram problemom selektivne kontrole saobraćaja u radu službenika Policijske uprave u Boru. Tokom kampanje za lokalne izbore na ulicama grada mogli su se videti automobili bez registarskih tablica, kao i vozila bez važećih registracionih nalepnica. Građani su, prema informacijama koje su mi poznate, takve pojave prijavljivali, snimali i objavljivali na društvenim mrežama ali mi nije poznato kakav je bio epilog tih prijava.
Na sam dan izbora u Boru se pojavila grupa vozača motorizovanih dvotočkaša i četvorotočkaša, od kojih, prema mom neposrednom opažanju, dobar deo nije imao registarske tablice. Kretali su se gradom, a ponašanje pojedinih učesnika doživeo sam kao kršenje saobraćajnih propisa i zastrašivanje građana. I sam sam dva puta telefonom obavestio Policijsku upravu o tome, a potom sam otišao i lično u Policijsku stanicu da prijavim slučaj. Do trenutka pisanja ovog teksta nije mi poznato da li su i prema kome preduzete mere, odnosno da li su neka od tih vozila zaustavljena i isključena iz saobraćaja ili su protiv njihovih vozača podnete odgovarajuće prekršajne prijave.
Da li to znači da za Policijsku upravu u Boru postoje građani prvog i drugog reda? Ne tvrdim da imam uvid u sve postupke policije, niti mogu da govorim o motivima zbog kojih je u konkretnim situacijama postupano ili nije postupano. Međutim, događaji kojima sam prisustvovao, kao i izostanak informacija o postupanju po mojim prijavama, ostavljaju ozbiljan utisak da se prema svim građanima ne primenjuju jednaka merila. Posebno zabrinjava činjenica da su se pojedini događaji odvijali u prisustvu građana i policijskih službenika, a da meni nije poznato da je usledila odgovarajuća reakcija.
Ako se u javnosti stvara utisak da članstvo ili bliskost sa određenom političkom strankom nekome omogućava da izbegne posledice zbog kršenja propisa, onda je obaveza nadležnih institucija da taj utisak otklone konkretnim, zakonitim i jednakim postupanjem prema svima. Zakon mora da važi jednako za svakog građanina, bez obzira na njegovu političku pripadnost, funkciju ili društveni položaj.
Sličan problem sam uočio i prilikom dočeka studenata ispred Doma kulture, tokom kampanje za parlamentarne izbore. Te večeri su se na tom mestu okupile pristalice Srpske napredne stranke, među kojima je bio i gradonačelnik Bora, kao i pristalice studentske liste. Tokom događaja, grupa okupljena oko gradonačelnika Bora je zauzimala deo kolovoza u Ulici Moše Pijade u Boru. Zbog toga su vozila morala da ih zaobilaze i usporavaju, što je, po mom mišljenju, predstavljalo očigledan rizik po bezbednost okupljenih građana i ostalih učesnika u saobraćaju.
Prišao sam načelniku Policijske uprave i ukazao mu na situaciju, smatrajući da je potrebno da policijski službenici reaguju i spreče dalje ugrožavanje bezbednosti. Moja je ocena da reakcija policije u toj situaciji nije bila odgovarajuća. Nekoliko minuta nakon toga došlo je do incidenta u kojem su, prema onome što sam neposredno video, pojedinci iz grupe pristalica Srpske napredne stranke krenuli prema skupu Studentske liste. Situacija nije prerasla u fizički napad zahvaljujući brzoj reakciji redara koji su obezbeđivali skup.
Ne iznosim ove događaje da bih bilo kome unapred pripisivao krivičnu ili prekršajnu odgovornost. O tome mogu da odlučuju isključivo nadležni organi na osnovu utvrđenih činjenica. Iznosim ih zato što smatram da javnost ima pravo da zna kako se institucije ponašaju u situacijama u kojima je ugrožena bezbednost građana i da postavim pitanje da li se zakon primenjuju jednako na sve.
Zato smatram da načelnik Policijske uprave u Boru treba da preuzme odgovornost za rezultate rada institucije kojom rukovodi i da podnese ostavku. Ovo je samo moj profesionalni stav kao master inženjera saobraćaja koji je zabrinut za stanje bezbednosti saobraćaja u svom gradu.
Smatram da ćemo se svi složiti da za neuspeh u zaštiti ljudskih života u saobraćaju neko mora da odgovara.
Reference
¹ Nenad Nešić, „Hapšenje osam pripadnika UKP u slučaju Dragijević: Hoće li se utvrditi ko je štitio odgovorne?“, portal N1, 6. novembar 2026.
² ANEM ALARM, „Tri nedelje bez reakcije policije na pokušaj ubistva novinara u Boru“, 17. april 2026.
³ ANEM ALARM, „Novinaru Igoru Veliću iz Bora upućeno više pretnji smrću na društvenim mrežama“, 20. januar 2026; „Novi talas pretnji i targetiranja novinara Igora Velića iz Bora“, 25. januar 2026.
⁴ Izveštaj o osnovnim pokazateljima stanja bezbednosti saobraćaja u periodu od 2020. do 2024. godine, grad Bor, Agencija za bezbednost saobraćaja Republike Srbije.


