Premijera drame Biljane Srbljanović u nacionalnom teatru

26. June 2024.
Predstava „Nije smrt biciklo (da ti ga ukradu)”, po tekstu Biljane Srbljanović  biće premijerno izvedena u sredu uveče, 26. juna (20.30 sati) na sceni „Raša Plaović” Narodnog pozorišta u Beogradu, u saradnji sa  32. Belefom.
677z381_nije-smrt
Iz predstava „Nije smrt biciklo (da ti ga ukradu)”. Foto: Nebojša Babić

Izvor: Politika

Ovo će biti prvi put da se neki komad savremene autorke Biljana Srbljanović, izvodi u nacionalnom teatru, a režija je poverena Andreju Nosovu, reditelju koji u svojim predstavama, hrabro i beskompromisno, progovora o problemima koji muče savremenog čoveka. Dramaturg Đorđe Kosić, scenograf Zorana Petrov, kostimografi Marija Marković Milojev i Petra Fotez, kompozitor Draško Adžić, Vladimir Petričević (produkcija muzike) i Marija Milenković (scenski pokret) potpisuju se kao umetnički tim ovog pozorišnog dela u kojem su uloge dodeljene Branku Vidakoviću, Vanji Ejdus, Nenadu Stojmenoviću, Nini Nešković, Milošu Đorđeviću, Suzani Lukić, Dragani Varagić i Petru Strugaru. Muziku na trubi izvodi član Orkestra Narodnog pozorišta u Beogradu: Vladimir Jovanović.

– Sve drame Biljane Srbljanović su melem za reditelja, ali ova ima one intimne i političke slojeve koji otvaraju pitanja koja su danas vrlo aktuelna i meni posebno važna. Osećao sam određenu bliskost sa tim ljudima. I morao sam da odaberem, šta je to što me zanima. Pre svega, naše prihvatanje malih grubosti kao normalnih pojava, odnosno nedostatak nežnosti, ili odsustvo samilosti kao snaga ili vrlina u jednom društvu. Ovo je priča o smrti, onoj pravoj i onoj društvenoj. O životu i generacijama koje su tu, ali i koje dolaze. Odluka Narodnog pozorišta  u Beogradu da postavimo ovaj komad je važna jer ta surovost o kojoj govorimo često se ogleda u zaboravljanju ili podrazumevanju nečijeg prisustva, rada, uspeha, smatra Nosov.

Junaci te uzbudljive tužno-smešne priče su likovi koji su, inače, već prepoznatljivi u delima Biljane Srbljanović: izopačena i presita deca, nedorasli sredovečni slabići, njihove vršnjakinje zarobljene u začarane krugove svojih neostvarenih brakova, starci koji za sebe grabe budućnost koju neće dočekati i njihova deca, zatočena u odnosima iz prošlosti koje ne mogu da preovladaju, samozaljubljeni, ambiciozni političari, majke i očevi koji su spremni da i u svojoj kući hodaju po leševima.

– Prvi put, posle 30 godina rada, neki moj komad igraće se u Narodnom pozorištu u Beogradu. Veoma mi je važno što je dramu u pozorište doneo i predložio meni blizak reditelj i prijatelj Andrej Nosov, sa kojim sam mnogo i dugo radila brojne zajedničke umetničke projekte. Važno mi je što mu je Narodno pozorište pružilo priliku da okupi i ansambl vrsnih glumica i svih umetničkih saradnika koje je izabrao, kao i da svi oni rade u pravim kreativnim uslovima. Ovaj tekst je duboko ličan, možda čak i najdirektniji koji sam ikada napisala; govori o meni i mojim gubicima, ali i o ljudima koje sam u životu sretala, kojima sam se nadala i radovala, u koje sam se razočaravala i koje sam gubila, ali mi je od svega toga emotivno i sentimentalno, ipak uvek bilo najvažnije da se prepozna moj humor i shvatanje smeha sa kojim pristupam svim svojim životima u dramama i to sam od ove ekipe i dobila, kaže Biljana Srbljanović.

Ova duboko lična i intimna priča, praizvedena je 2011. godine, prvo u Jugoslovenskom dramskom pozorištu  u Beogradu, a potom i u nemačkom pozorištu Šaušpilhaus Bohum.

 

Tekst je prenet sa portala Politika.

Click