Pupovac: Hrvatska država je na sebe nekažnjavanjem preuzela odgovornost za zločine koji su počinjeni nad Srbima u Hrvatskoj tokom i nakon Oluje

Izvor: HINA

“Ove ljude u Gruborima su ubili pripadnici Hrvatske policije, jedne od oružanih sila Republike Hrvatske, ovdje i na drugim mjestima tijekom VRA Oluja. Ponekad pljačkaši u uniformama, ponekad egzekutori, iz samo njima znanih razlog su činili zločine, kao što su to učinili ovdje u Gruborima”, rekao je Milorad Pupovac, saborski zastupnik i predsjednik SDSS-a, tijekom komemoracije u Gruborima.

“Kad danas govorimo o smrti civila ubijenih u Gruborima, govorimo prije svega o činjenici kako se država odnosila prema tom stradanju. Od policijskih istražitelja do sudskih istražitelja i onih koji su presuđivali pravdu. Odnosili su se tako da oni koji su počinili zločine nisu odgovarali, oslobođeni su prvotno deklarirane krivice.

Županijski sud u Zagrebu utvrdio da je ovaj zločin, kao i Haški tribunal, nesumnjivo počinjen. Zataškavanjem jednih, ometanjem pravde drugih i nedovoljnom spremnošću da se proces dovede do kraja, ovdje je pravda izostala. Još jedan u nebrojenom nizu slučajeva u kojem je pravda izostala. I kad se sjećamo ovih šestoro mještana Grubora, sjećamo se sa poštovanjem, bez ikakvog osjećaja lošega prema bilo kome, ili bez ikakvog razloga da bilo kome govorimo loše, ili da njihovu smrt pretvaramo u razlog da stvaramo lošu atmosferu u odnosima između Hrvata i Srba, u odnosima unutar Hrvatske.

Reći ću to danas ovdje, a mogao bih to reći da sam bio u Uzdolju, mogao bih to sutra reći kada dođe vrijeme za to u Varivodama, ali isto tako i u brojnim ličkim mjestima, banijskim i kordunskim, mogao bih reći da mi, Srbi koji smo ostali živjeti u Hrvatskoj, osjećamo nepravdu. Nepravdu zato što oni koji su počinili ove zločine nisu odgovarali. Nepravdu zato što naši sunarodnjaci koji su kao civili stradali za to nitko nije kažnjen, osim u dva slučaja. Govorimo o stradanjima tokom i nakon Oluje.

Žao nam je, kao državljanima ove zemlje, kao građanima ove zemlje, kao predstavnicima naroda ove zemlje u najvišem zakonodavnom tijelu, osjećamo žaljenje što je država na sebe nekažnjavanjem, neizvršavanjem pravednosti do kraja, preuzela odgovornost za zločine koji su počinjeni nad Srbima u Hrvatskoj tokom i nakon Oluje, kao što je ovaj ovdje u Gruborima.

Činit ćemo sve da nijedna generacija nakon nas to ne pretvori u sredstvo za upotrebu žrtava, bilo protiv hrvatskog naroda, bilo protiv hrvatske države. Ali nadamo se da će netko, kao što je izgledalo prije šest godina, kada su ovdje bili predsjednik Milanović i potpredsjednik Vlade Tomo Medved, kada je Boris Milošević bio u Kninu, a predsjednik Vlade u Varivodama, da će netko shvatiti da izostanak izgradnje međusobnog povjerenja, uvažavanja, poštivanja, kakvog smo započeli više puta od 1996. godine, pa onda ponovo 2016., a posebno obilježili i krenuli 2020., da će shvatiti da obnova povjerenja jača osjećaj međusobne povezanosti, privrženosti istom zakonu, istom društvu i istim međusobnim osjećajima”, naglasio je Milorad Pupovac pred okupljenima u zaseoku Grubori tijekom komemoracije.

“Odgovorno i demokratsko društvo mora imati snage pogledati i u najteže stranice svoje prošlosti. Ne možemo se nadati budućnosti tako da jedne žrtve pamtimo, a druge prešućujemo. Zato danas kao i svaki put želim reći jasno: svaka nevina žrtva zaslužuje ime, dostojanstvo i pravdu. Bez obzira na nacionalnost. Bez obzira na to na kojoj je strani živjela i koliko je godina prošlo. Naša je obaveza da pamtimo i govorimo. I naša je obaveza da učinimo sve da se nikada više ne dogodi da čovjek bude ubijen samo zato što je ostao na svom pragu, u svojoj kući, na svojoj zemlji”, naglasila je Anja Šimpraga, saborska zastpnica i zamjenica predsjednika SNV-a.

“Zahvaljujući spremnosti Vlade RH ovaj zaseok dobiva novo ruho, ali sa sjetom na ružne dane. Priprema se i završna faza kako bi se i ostale kuće obnovile nakon 5 godina što je donesen Zaključak na sjednici Vlade. Započelo je to onda kad je bilo volje i želje, kad se u zraku osjetio miris pomirenja, slutilo je dragi prijatelji na dobro. Predsjednik Milanović i potpredsjednik Medved bili su na ovom mjestu, premijer Plenković bio je s nama u Varivodama. Napravljeni su iskoraci s obje strane. I zato im svima hvala, usprkos tišini koju nekad osjetimo. U posljednjih nekoliko godina bilo je trenutaka koji su pokazivali da hrvatsko i srpsko društvo mogu napraviti iskorak. Bilo je moguće da predstavnici hrvatske države dođu u Plavno i u Varivode i poklone se nevino stradalima. Bilo je moguće da se predstavnici srpske zajednice poklone hrvatskim žrtvama. Bilo je moguće razgovarati bez toga da jedan drugome moramo dokazivati čija je bol veća. To su bili mali koraci za državu, ali veliki koraci za nas ljude. I upravo zato danas moramo reći i ono što vidimo kao neuspjeh: procesi koji su tada pokrenuti nisu završeni. Neki su zastali, a neki su se vratili korak unatrag. Pomirenje ne može biti projekt koji se pokrene samo kada je politički povoljan trenutak. Pomirenje nije jedna položena ruža, nije jedna izjava. Pomirenje je proces koji traje i koji treba s osjećajem njegovati. To znači priznati žrtvu i onda kada je počinitelj pripadao našem narodu. To znači imati snage osuditi zločin i kada nam je politički neugodno. To znači tražiti nestale, procesuirati zločine, čuvati sjećanje i učiti djecu da tuđa patnja nije manje vrijedna od naše. I zato ću postaviti nekoliko pitanja: što se dogodilo s nadom koju smo imali?

Gdje su nestali razgovori? Gdje je nestala spremnost da jedni druge čujemo? Zašto dopuštamo da politike pojedinih stranaka vraćaju u podjele koje smo trebali ostaviti iza sebe? Hrvatski i srpski narod ne smiju se ponovno promatrati kroz ono što su jedni drugima činili prije trideset godina. Mi možemo živjeti jedni pored drugih, ali moramo naučiti živjeti i jedni s drugima. Bez sjećanja nema pomirenja, ali bez budućnosti sjećanje postaje samo rana. Plavno zato mora ostati mjesto istine, ali i mjesto susreta”, istaknula je Šimpraga.

Parastos žrtvama su služili svećenici Srpske pravoslavne crkve, mitropolije dalmatinske, obitelji žrtava su položile vijenac pored spomen krsta u središtu zaseoka Grubori.

Na komemoraciji su sudjelovali, izaslanica predsjednika RH Melita Mulić, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora i predsjednika Vlade RH Sannjin Rukavina, predstavnici Veleposlanstva Republike Srbije u Hrvatskoj, kao i Alen Tahiri, ravnatelj Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH.

Podsjetimo, 25. kolovoza 1995. godine, u zaseoku Grubori pored Plavnog, počinjen je ratni zločin nad civilnim stanovništvom. Pripadnici ATJ Lučko ubili su mještane starije dobi, Jovu Grubora, Miloša Grubora, Mariju Grubor, Milku Grubor, Đuru Karanovića i Jovana Grubora pok. Damjana, koje su ondje zatekli. Većina mještana Plavnog i Grubora se toga dana ujutro uputila prijaviti UNPROFOR-u u školskoj zgradi u Plavnom, a u vezi odlaska u tadašnju SR Jugoslaviju ili zbog eventualnog ostanka u Hrvatskoj. Civili srpske nacionalnosti koji su toga jutra ostali u svojim domovima su ubijeni, a gotovo sve kuće u zaseoku su zapaljene.

25. kolovoza 1995. kad su pripadnici UN i svjedokinje prišli selu Grubori vidjeli su većinu kuća u plamenu i pronašli 5 ubijenih civila. Svjedokinja je rekla da je u štalama gorjela živa stoka. Dozivala je supruga i otrčala do jedne livade gdje je vidjela njihove dvije krave, prostrijeljene su ležale na travi. Nedaleko od tih krava bilo je tijelo Jove Grubora (r. 1930.) grlo mu je bilo prerezano i nedostajalo mu je pola lica. Svjedokinja je zapomagala i otrčala u kuću 80-godišnjeg Miloša Grubora koji je bolestan ležao u krevetu. Zatekla ga je na podu u pidžami, ležao je u lokvi krvi. Pokraj njega su bile ispaljene čahure. Zbog noći UN ih je prevezao u Knin. Sutradan su s pripadnicima UN nastavili potragu za još četvero mještana. Na zgarištu svoje kuće svjedokinja je vidjela, ispod nagorjele grede, noge. Nakon što je razgrnula pepeo ispod grede našla je svoju 90-godišnju svekrvu Mariju, ležala je na leđima, lice prekriveno rukama, svu opečenu. Na livadi gdje je našla muža našli su još dva leša: 51- godišnju Milicu Grubor izbodenu nožem i izrešetanu rafalima. Nedaleko od nje bio je leš Đure Karanovića (r. 1950.) koji je na vratu imao rane od noža a na grudima rane od rafala. Jovan Grubor star 73 godine zapaljen je sa svojom kućom.