Papski nuncij s episkopom Jovanom u Jasenovcu

Dvodnevnu posjetu Požeškoj biskupiji apostolski nuncij u Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua počeo je 14. oktobra dolaskom u Jasenovac gdje se susreo s požeškim biskupom Antunom Škvorčevićem, pakračko-slavonskim episkopom Jovanom, arhiđakonom Zapadno-slavonskog arhiđakonata Milanom Vidakovićem i jasenovačkim župnikom novljanskim dekanom Pejom Oršolićem.

Biskup Škvorčević je naglasio značenje početka posjeta Jasenovcu gdje ljude još uvijek tišti teret nasilja i ubojstava, nanesenog nedužnim ljudima u logoru koji je Alojzije Stepinac 1943. godine nazvao sramotnom ljagom a za ubojice u njemu kazao da su najveća nesreća Hrvatske.

‘Ovo nije jedino mjesto ljudskih stradanja u našoj mjesnoj Crkvi. Na prostoru zapadne i srednje Slavonije totalitarni sustavi dvadesetog stoljeća i nečasne namjere određenih pojedinaca i skupina, utemeljene na ideološkoj, rasnoj i nacionalnoj isključivosti, provodile su osvetu i prouzročile brojne žrtve među pripadnicima pojedinih naroda, vjera i svjetonazora’, rekao je i naglasio da na ovom mjestu snažnije odzvanja papina evanđeoska poruka kroz encikliku ‘Tutti fratelli’ – ‘Svi smo braća’ – rekao je.

Škvorčević je nuncija zamolio da zahvali papi Franji što je u navedenoj enciklici podsjetio na stav hrvatskih biskupa koji su 1995., povodom pola vijeka od kraja Drugog svjetskog rata, naglasili da se svakoj nevinoj žrtvi duguje jednako poštovanje i da tu ne može biti razlike – ni rasne ni nacionalne, ni konfesionalne, ni stranačke.

Pozdravljajući episkopa Jovana, biskup Škvorčević je izrazio radost što ‘spomenuta evanđeoska nastojanja bratski podupire i s nama surađuje episkop pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk’.

‘Prisutnost episkopa Jovana i dobar odnos između župnika, župe i sestara u manastiru znak su nade da se može ne samo graditi nego i živjeti u zajedništvu utemeljenom osobito na vjeri u Isusa Krista, pobjednika nad smrću’, rekao je nuncij Lingua.

Nuncij, koji je prilikom svoje posjete posjetio i pravoslavnu crkvu Svetih novomučenika jasenovačkih i tamošnji manastir naglasio je da nije došao suditi nego ‘moliti, prignuti koljena, plakati sa svima onima koji su plakali, trpjeli i vapili Bogu‘.

– Došao sam razmatrati lice Krista patnika koji nažalost i danas nastavlja biti razapinjan ondje gdje se čini nepravda, gdje se ne poštuje ljudsko dostojanstvo, gdje prevladava zloća ljudi. Došao sam ovamo jer vjerujem da jedan drugačiji svijet može postati stvarnost, uz doprinos svih i uz zauzetost svakog pojedinog, po sposobnosti da prašta – rekao je i podsjetio na papin stav u enciklici da oni koji istinski opraštaju ne zaboravljaju, ali odbijaju da njima ovlada ona ista razorna sila koja im je nanijela zlo. Prekidaju začarani krug zla, zaustavljaju prodor silama razaranja. Odlučuju da u društvene odnose ne unose osvetu, koja se prije ili kasnije vraća njima samima, kao i da osveta ništa ne rješava.

Vladika Jovan naglasio je da milosrđe treba biti nad čitavim ljudskim rodom, ‘a osobito nad našim narodima i našim crkvama koje se sada susreću na ovom nekoć strašnom mjestu, ali koje će o drugom Kristovu dolasku postati mjesto uskrsnuća i mjesto milosrđa’.

Nuncijev boravak u Jasenovcu završio je posjetom Spomen-području, nakon čega se, kako javlja IKA, u pratnji biskupa uputio u Staru Gradišku gdje se nalazi zatvor u kojem su nakon 1945. između ostalih tamnovali mnogi svećenici, gdje je upoznati i s podatkom da su tadašnje vlasti prisilile zatvorene svećenike da svojim rukama sruše tamošnju župnu crkvu Sv. Mihaela Arkanđela zbog čega su katolički vjernici decenijama bilo bez primjerenog prostora za svoja vjernička okupljanja sve do izgradnje nove crkve, osvećene 2010.

Članak je prenet sa portala Novosti.