Žena se u svakom trenu smije predomisliti. Seks bez pristanka je silovanje

4. January 2023.
Još nismo došli do toga da se žrtvi vjeruje. Još nismo shvatili da će malo koja pristati podvrgnuti se maltretiranju istražnog postupka.
Slikom do promene, projekat UNDP Srbija
Foto: Ana Batričević/Novinarke protiv nasilja/NPN

Piše: Snježana Pavić, Jutarnji.hr

U prvih sedam mjeseci 2022. pet maloljetnica prijavilo je silovanje u Zagrebu, objavila je ljetos policija u povodu uznemirujućeg slučaja 15-godišnjakinje koju su četvorica silovala u centru Zagreba.

Od 33 prijavljena silovanja u Zagrebu, pet se odnosilo na maloljetnice. U nekoj uređenoj europskoj zemlji to bi značilo da je u nešto više od pola godine u glavnom gradu silovano 50 maloljetnica. Smatra se da je tamna brojka kod seksualnih zločina ogromna, prijavi se tek svako deseto silovanje. No, u zemljama poput Hrvatske, koja silovanje djevojčica ne smatra nekim problemom, barem je dvostruko veća. Dakle, ne radi se o pedeset silovanih maloljetnica, nego i možda sto i dvjesto, samo u Zagrebu. A koliko ih je u cijeloj zemlji?

Vidim bijesne ljude na ulicama, demonstracije pred sjedištem Vlade i premijera koji umiruje roditelje da mogu biti mirni, policija će povećati broj patrola, nijedan slučaj neće ostati neistražen, nijedan silovatelj skriven. Ugledni sudac na javnoj televiziji smireno, ali odlučno poručuje: seksualni zločini su nedopustivi, to pokazujemo sudskom praksom, pa ohrabrujem kolege suce da izriču najstrože kazne, jer je vrlo važno da društvo pošalje poruku da tako grozne zločine protiv žena i djevojčica ne toleriramo. No, u Hrvatskoj tako nešto nismo doživjeli.

Možete li zamisliti da zemljom hara homoseksualna banda i da su u par mjeseci silovali nekoliko stotina maloljetnih dječaka. I da policija ništa ne poduzima. Ha, možete li?

No, žrtve su žene i djevojčice, pa koga briga. Kao malo koje kazneno djelo, silovanje ostavlja teške psihičke posljedice, i do kraja života. Trebala bi se radovati i otkrivati život, a umjesto toga osuđena si na iscrpljujuću borbu s mrakom koji kulja iznutra. Računajte pritom da nije žrtva samo ta djevojčica: ako je nasilnik prošao nekažnjeno, tko će ga spriječiti da naudi nekoj drugoj?

Nitko. Nažalost, nitko.

Niti u slučaju silovanja 15-godišnjakinje u centru Zagreba nitko neće odgovarati. Prvi je to objavio Jutarnji: Državno odvjetništvo prihvatilo je navode optuženih da je sve bilo “na dobrovoljnoj bazi”. Nakon ispitanih svjedoka, obrana osumnjičenih i vještačenja, kao i snimki videonadzora, nije ostavljeno dovoljno mogućnosti Državnom odvjetništvu da podigne optužnicu, objavio je naš list, već se moralo odustati od kaznenog progona.

Moralo se?

Moje kolegice ne pišu da nije bilo silovanja, da je 15-godišnjakinja s dečkima samo razgovarala. Ne. Sve je bilo dobrovoljno, rekli su novinarkama iz Državnog odvjetništva.

Francuska spisateljica Virginia Despentes piše u svojoj “King Kong teoriji” da je silovanje nešto s čime moramo računati, da time žene plaćaju za slobodu kretanja u muškom svijetu. Ovo sve oko nas, to je muški svijet. Od rođenja smo uronjene u mušku kulturu, kako je to rekla Elena Ferrante za britanski Observer. Jezik je muški, obitelj je muška, religija je muška, zakoni su muški, državne institucije su muške, književnost je muška, umjetnost je muška.

Zakon je muški, državno odvjetništvo je muško: ako je seks dobrovoljna aktivnost muškarca i žene, to nije silovanje dokle god muškarac tvrdi da nije silovanje. Ako žena kaže da nije htjela seks s dvojicom niti četvoricom muškaraca, to ovdje ne važi. Ako je pozvala pomoć, valjda je logično da TO nije htjela. Ali ne, u ovoj državi vlada druga logika. Zašto je otišla s njima? Zašto se ljubila? Kako se to obukla?

Jedan od osnovnih problema je što je seksualno nasilje okruženo nevjerojatnim brojem predrasuda koje minimaliziraju preživljeno nasilje i odgovornost prebacuju s počinitelja na žrtvu, istaknula je nedavno Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe. Žena je kriva jer je optužila jadne muškarce, a ne oni što su je silovali.

Ne, još nismo došli do toga da se žrtvi vjeruje. Još nismo shvatili da će malo koja pristati podvrgnuti se maltretiranju istražnog postupka tek da nekome napakosti. Istraga dodatno viktimizira žrtvu, žene to znaju, i ne prijavljuju. Znaju da im se neće vjerovati. Sucima i tužiteljima nepoznat je koncept pristanka, iako ga imamo u zakonu: nismo shvatili da žena ima pravo pristati na seks i predomisliti se u bilo kojem trenutku.

Da, smjela se ljubiti, mogla se čak skinuti gola i onda odustati. No, u svijetu kojim vlada patrijarhalna logika mnogi će povjerovati da je 15-godišnjakinja htjela seks sa srednjoškolcem, njegovim prijateljem i dvojicom tridesetineštogodišnjaka, u prljavom grmlju parka u centru grada. Sve je bilo dobrovoljno, povjerovali su im istražitelji: dvojici starijih, prvotno osumnjičenih za bludne radnje – jer nisu penetrirali – te 16-godišnjem srednjoškolcu i njegovu 22-godišnjem prijatelju, donedavno osumnjičenima za silovanje.

Profesorica s Oxfroda Amia Srinivasan u knjizi “Pravo na seks” piše da je u Velikoj Britaniji samo 0,23 prijava za silovanje dovelo do hapšenja krivog počinitelja, a tek 0,07 posto prijava do osude nevinog. Nema razloga da se bojite, dragi silovatelji, ovo je vaš svijet.

Članak je prenet sa portala Jutarnji.hr

Click