Vesna Teršelič – Poštujemo li doista žrtvu Vukovara?

Autorka: Vesna Teršelič, Documenta, Centar za suočavanje s prošlošću, Izvor: Autograf

Nepostojanje želje za istinskim suočavanjem s prošlošću – zloupotreba i manipuliranje žrtvama u političke i politikantske svrhe, te samohvala radom na istraživanju ratnih zločina počinjenih nad hrvatskim civilima i vojnicima do pada Vukovara, žrtve ne komemorira, niti ih poštuje. Nadasve, govori o nezrelosti dijela političara, institucija i hrvatskog društva.

Pravosuđe, kao treći stup vlasti, kroz sudske procese koje vodi protiv počinitelja ratnih zločina počinjenih na području Vukovara i okolice, tijekom 2023. godine provelo je i provodi šest kaznenih postupaka: ponovljeni kazneni postupak za ratni zločin protiv civila u Borovo Commercu, nepravomoćno završen kazneni postupak u ožujku 2023. godine za zločin protiv civila na Veleprometu, kazneni postupak za ratni zločin protiv civila na Veleprometu, kazneni postupak za ratni zločin protiv civila u Trpinji, kazneni postupak za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika na Ovčari i kazneni postupak za ratni zločina protiv civila u Petrovcima. U navedenim kaznenim postupcima okrivljenici su pripadnici srpskih paravojnih i parapolicijskih jedinica.

Na službenim stranicama Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, koje je temeljem Zakona ovlašteno pokretati istrage i podizati optužnice za ratne zločine počinjene na području istoka Hrvatske (odnosno na području pet županija), nema podataka da bi bila u tijeku istraga ili da je podignuta optužnica za neki od zločina počinjenih nad Srbima ili drugim ne-Hrvatima, koji su do pada Vukovara ubijeni, poginuli ili nestali. Nažalost, trend neoptuživanja počinitelja ratnih zločina koje su počinili pripadnici Hrvatske vojske i / ili MUP RH, nastavljen je i nadalje, unatoč činjenici da mediji, udruge, pojedinci dugi niz godina upozoravaju da postoje neistraženi i neprocesuirani zločini počinjeni nad srpskim i drugim nehrvatskim civilima u Vukovaru i okolici Vukovara.

Trideset i dvije godine nakon stradanja, još uvijek ne postoji cjeloviti popis žrtava Vukovara. Istraživanje ljudskih gubitaka na tom području susreće se paradoksima koji su odraz javnog i političkog narativa o Vukovaru kao gradu heroju – dok je većina vojnih hrvatskih žrtava dobro dokumentirana, za stradale civile, žene, starije i žrtve drugih nacionalnosti podataka gotovo da i nema. Nije rijedak slučaj da za neke žrtve postoje različiti podaci o mjestu, vremenu i okolnostima stradavanja.

To se može shvatiti kao iskazivanje nebrige za žrtvu ili zla namjera.

Iskazivanje poštovanja prema žrtvi dio je civilizacijskog naslijeđa jedne zemlje. Zasigurno hrđom napadnuti spomenik žrtvama Ovčare na Mitnici; fotografije nekih od žrtava Ovčare zalijepljene crnom trakom u Spomen-domu na Ovčari; neprecizni podaci o mjestu, vremenu i okolnostima stradavanja žrtava nisu iskazivanje poštovanja prema žrtvi. Više su pokazatelj stanja u društvu, prigodničarskog uređenja Vukovara za dane 18., 19. i 20. studenoga.

Stoga se još jednom nameće pitanje: poštujemo li doista žrtvu Vukovara?

Tekst je prenet sa portala Autograf.