Zapad nije za pad

13. Septembar 2021.
Najavama da će Merkel doći u Beograd, a Austrija otvoriti još novih radnih mjesta u Srbiji, Vučić je opoziciji poručio da utjecajne članice EU-a nisu digle ruke od njegove vlasti. Jasno je da se u Srbiji isprepleću interesi važnih članica EU-a i drugih globalnih igrača.
ALEKSANDAR VUCIC URUCIO ORDEN AUSTRIJSKOM KANCELARU
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić dodeljuje austrijskom kancelaru Sebastijanu Kurcu Orden Republike Srbije na lenti. Foto: BETAPHOTO/MILOS MISKOV

Piše: Zoran Daskalović

Istopila se nada srpske bojkot opozicije da će Europska unija i SAD uoči srpskih predsjedničkih, parlamentarnih i beogradskih gradskih izbora uvesti makar meke sankcije Aleksandru Vučiću i njegovoj autokratskoj vlasti i tako joj uvećati šanse da je na izborima u proljeće sljedeće godine snažnije uzdrma ili čak pošalje u opoziciju. Opozicijske nade nije pokopao mađarski premijer Viktor Orbán svojim govorom na Bledskom forumu u kojem je tražio brzi prijem Vučićeve Srbije u članstvo Europske unije, nego Vučićeva najava na istom tom forumu da će Angela Merkel prije odlaska s vlasti doći u oproštajnu posjetu Beogradu.

Uvod u posjetu njemačke kancelarke Srbiji dogodio se prošlog vikenda, kad se austrijski kancelar Sebastian Kurz poluslužbeno s Vučićem družio u Beogradu. Osim fotografija na kojima su snimljeni uz roštilj, u medijima je ostalo zabilježeno i da će do kraja ove godine u Srbiju sletjeti još četiri austrijske investicije. Najavama da će Merkel doći u Beograd, a Austrija svojim investicijama otvoriti još novih radnih mjesta u Srbiji, Vučić je opozicijskim konkurentima poručio da utjecajne članice EU-a nisu digle ruke od njegove vlasti, kao što su se oni nadali da će se dogoditi. Prethodno je srpsku javnost obavijestio da i dalje njeguje dobre odnose s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom, unatoč najnovijim optužbama koje mu stižu iz Sarajeva da podržavajući Milorada Dodika razbija Bosnu i Hercegovinu.

Nekoliko dana prije nedavne Erdoğanove posjete Sarajevu i Podgorici, turski i srpski predsjednik saopćili su da su obavili još jedan srdačan razgovor, potvrdili prijateljske odnose i utanačili nastavak suradnje. Odmah nakon što se Erdoğan vratio iz službenog obilaska Sarajeva i Podgorice, njegov ministar vanjskih poslova Mevlüt Çavuşoğlu sletio je u Beograd, a potom u Novom Pazaru otvorio turski konzulat, emitirajući dobre vibracije u srpsko-turskim odnosima.

I ovotjedna zajednička sjednica mađarske i srpske vlade u Budimpešti na istom je tragu demonstriranja da je Vučićeva Srbija u vrhu njemačkih, austrijskih i mađarskih interesa na Balkanu i most prema Turskoj, koja će još dugo biti prvo sito za azijske migrante koji neprestano hrle prema Europi. Da se u Srbiji susreću i isprepleću interesi važnih članica EU-a i drugih globalnih igrača, od Turske preko Rusije i Kine do SAD-a, sugerira i vijest da će kinesko cjepivo protiv koronavirusa, prije izgradnje srpsko-kinesko-arapske tvornice u Srbiji, početi proizvoditi vršački Hemofarm koji je u vlasništvu njemačke Stade. I rusko cjepivo Sputnjik V, čija je proizvodnja u Srbiji već započela, uskoro bi se trebalo početi proizvoditi i u Njemačkoj. Berlinski proces kao balkanska politička ostavština Angele Merkel, koji je u međuvremenu u Open Balkanu dobio svoju podvarijantu, u Vučićevoj Srbiji je pustio najdublje korijene, pa je i srpskoj bojkot opoziciji postalo jasno da iz EU-a neće dobiti opipljiviju pomoć u pokušaju da sruši vlast naprednjaka.

I opozicijski san da će nakon Trumpova poraza na američkim predsjedničkim izborima nova Bidenova administracija skresati krila Vučićevoj vlasti ovih se dana posve rasplinuo. O tome su se ponajprije raspisali analitičari srpskih antirežimskih medija i to nakon vikend okršaja na Cetinju koji je eskalirao povodom ustoličenja novog mitropolita Crnogorsko-primorske mitropolije SPC-a. Urednica i komentatorica Danasa Jasmina Lukač iz tog je vjersko-političkog sukoba u prvi plan izvukla tvrdnju da je “u pravu Vuk Jeremić kad kaže da je Aleksandar Vučić raskinuo političko savezništvo sa Milom Đukanovićem. Uradio je to postepeno, ali ne sam i na svoju ruku, i ne mešajući privatna osećanja u taj raskid”. Nakon što je konstatirala da se “sam Đukanović povodom ‘intronizacije’ vladike Joanikija ponaša kao da je već izgubio predsedničke izbore, kao da je zakletvu položio novoizabrani opozicioni vladar, čiju pobedu ne priznaje”, Lukač je napisala sljedeće: “Liberalna javnost u Srbiji koju oličava Čanak jeste bila dobar saveznik Đukanoviću svih ovih godina, ali sada mu ne olakšava ‘detronizaciju’, naprotiv, kao da ga svesno podstiče da igra na ‘sve ili ništa’. A to je najtragičnija vrsta pokera za svakog autokratu na zalasku moći. Nemoguće je da je srpska liberalna javnost toliko izgubila osećaj za realnost, a ukoliko jeste moguće, onda je to siguran znak da neminovno sledi smena generacija i uspostavljanje nove i svežije atmosfere u javnom životu. U pravoj stvarnosti, Vučić je odavno preuzeo Đukanovićevu političku ulogu kada je reč o interesima Zapada, odnosno prisustvu NATO snaga na Balkanu, iz razloga koji se ne tiču samo Srbije. Bez Vučićevog konstruktivnog doprinosa ne bi bilo moguće sprovesti članstvo Crne Gore, ni članstvo Severne Makedonije u NATO-u. Dok su liberalni krugovi u Beogradu uzdisali 2017. kako je Đukanović uspeo da civilizacijski uzdigne svoju državu ulaskom u zapadni vojni savez, dotle je Vučić garantovao sprovođenje tog procesa.”

Jasmina Lukač zaključuje: “Niste morali, uostalom, da budete vidoviti da biste shvatili da će ustoličenja baš na Cetinju izvesno biti. Dovoljno je bilo videti vest sedam dana pre ‘intronizacije’ da je u Podgorici zaplenjena pošiljka od tone i po kokaina. Jača poruka od te da zapadne dubinske bezbednosne strukture podržavaju vladu AbazovićaKrivokapića i Bečića ne postoji. Videlo se i da su patrijarh i mitropolit doleteli na Cetinje vojnim helikopterom, dakle letelicom NATO armade, da je američka ambasada u Podgorici u objavama na društvenim mrežama pozivala na poštovanje verskih sloboda. Videlo se i da Krivokapić odlično razume sve – bio je tronut do suza, baš kao i Vučić u izbornoj noći 2012.”

Danasova urednica Jasmina Lukač, koja inače ne krije da je njezin izborni favorit lider opozicije Dragan Đilas, zapravo je u osnovi preuzela tvrdnje prvih ljudi Krivokapićeve vlade. I prije i poslije cetinjskih demonstracija potpredsjednik Vlade Crne Gore Dritan Abazović upozoravao je da će ustoličenje mitropolita Joanikija biti politički instrumentalizirano, tvrdeći pritom da će ga Đukanović i njegovi sljedbenici politizirati do usijanja kako bi spriječili obračun aktualne vlasti s kriminalom u koji su bili do grla umiješani. “Nisam čuo da će DPS-ovci da idu na protest dok nije pao kokain. Stvaranje ovakve atmosfere ima za cilj da uspori borbu protiv organizovanog kriminala”, poručio je Abazović prije cetinjskog prosvjeda, odmah nakon što je policija zaplijenila 1,4 tone kokaina u tovaru banana u skladištu nadomak Podgorice.

Slično je ponovio i poslije sukoba na Cetinju: “DPS je, od faktora mira i stabilnosti, sada i za međunarodnu zajednicu postao grupacija koju, osim što ih prati kriminalni bekgraund, sada prati i ekstremizam sa elementima terorizma. Zašto kažem elementima terorizma, zato što je primetno da su se određena lica naoružavala na Cetinju.” Abazović, kao i drugi čelnici nove vlasti, još od predizborne kampanje ponavlja da je “Crna Gora poslednjih 30 godina bila prepoznata u međunarodnim okvirima kao švercerska zemlja preko čije teritorije su se dalje prenosili narkotici i cigarete. Svima je jasno da to nije moglo ići bez učestvovanja ili prećutne podrške od strane države ili paradržavnog aparata. Postoje određene procene međunarodnih institucija da 20 odsto ilegalnih cigareta koje se distribuiraju u EU-u i Velikoj Britaniji dolaze iz Crne Gore. Buduće akcije na suzbijanju međunarodnog šverca će ogoliti ko stoji iza svega”.

Vučićeva Srbija je, na mig sa zapada, i prije Crne Gore krenula u obračun sa srpskom podružnicom crnogorske duhansko-kokainske hobotnice, pa je dodatno ojačala već ranije uspostavljeno partnerstvo u rješavanju migrantske krize i u širenju i razvijanju berlinskog procesa na Balkan. Zbog toga će se srpska opozicija s Vučićevim naprednjacima ipak morati sama nositi na izborima sljedeće godine.

Tekst je prenet sa portala Novosti.

Share