Jović: Srpskoj zajednici prijeti drastičan pad

20. November 2020.
Dok neke manjinske zajednice rastu, srpskoj prijeti drastičan pad zbog čega se od brojnosti treba preorijentirati ka izvrsnosti i biti mala zajednica koja može više od drugih za što postoji intelektualni kapacitet, rekao je Dejan Jović na skupu „Trideset godina od uvođenja višestranačja i formatiranja prava nacionalnih manjina u Hrvatskoj“.
1024px-Dejan_Jovic-mc.rs
Dejan Jović. Foto: Medija centar Beograd

Piše: Nenad Jovanović

Nacionalne manjine i njihovi predstavnici moraju se i dalje boriti za jačanje manjinskih prava, složili su se učesnici skupa “Trideset godina od uvođenja višestranačja i formatiranja prava nacionalnih manjina u Hrvatskoj”, koji je 19. novembra održan on-line u organizaciji SKD-a “Prosvjeta”.

Nakon obraćanja potpredsjednika “Prosvjete” Siniše Tatalovića, saborski zastupnik i predsjednik SNV-a Milorad Pupovac naveo je različite faze političkog pluralizma u Hrvatskoj tokom proteklih 30 godina, s obzirom na međuetničke odnose i manjinska prava.

Najkraća faza trajala je od 1989. do 1991. godine, kada se prelamalo hoće li se politika etnicizirati, u kojem smjeru će ići međuetnički odnosi i kako se će regulirati prava manjina.

– Drugo razdoblje od 1991. do 1996. je razdoblje koje s perspektive manjinsko-većinskih odnosa označava redukciju etničkog pluralizma, odnosno smanjivanja etničke raznolikosti, s tim da se to ne odnosi samo na Hrvatsku. Od 1995. do 1996. tu redukciju i transformaciju od etničkih politika prema smanjivanju etničke pluralnosti možemo gledati u kontekstu ratnih posljedica, te ratnih politika i njihovih ciljeva – rekao je Pupovac.

Od 1996. do ulaska u EU traje proces međuetničkog pomirenja i obnove političke pluralnosti jer su osim međuetničkih bila dominantna i pitanja medijskih sloboda, ljudskih prava, borbe protiv korupcije i funkcioniranja države. To je prilično dugo razdoblje u kojem se politički pluralizam iznova konsolidira u Hrvatskoj, a međuetničko pomirenje je background koji to omogućava, rekao je.

Od 2012. do 2016. traje proces politike radikalizacije; stvara se snažni klerikalno-nacionalni konzervativizam koji za cilj ima umanjenje političkog pluralizma, uz obnavljanje starih ratnih retorika protiv Jugoslavije, Srba, a onda i ćirilice. Za razliku od 90-ih, nema rata kao sredstva i ratnih okolnosti kao pozadine, ali se identitetske politike koriste u uspostavljanju ekstremne klerikalno konzervativne atmosfere u društvu.

Od 2016. do danas traje period međuetničke rekoncilijacije i političke rekonsolidacije s Vladom Andreja Plenkovića, a javljaju se novi politički akteri, ne samo na ekstremno desnoj, nego i na lijevoj političkoj sceni. Manjinska prava ostvaruju se s limitima koje su zadale politike, što one od 1991. do 1996. a što ove od 2012 do 2016. godine.

– Pitanje konstituitivnosti Srba u Hrvatskoj postalo je mitsko mjesto politike jednakosti, nedovoljno razjašnjeno što to točno znači i nedovoljno operacionalizirano što bi moglo biti, posebno kad su u pitanju različiti oblici prava – rekao je.

Pupovac smatra da će u Hrvatskoj jačati svijest da su Hrvati manjina unutar EU, ali i da će se smanjivati broj pripadnika manjina. Politička participacija i dalje će biti na udaru desnice koja će pokušavati eliminirati zastupnike; ako ne sve onda barem srpske. Ostvarivanje manjinskih identitetskih prava je ozbiljna kušnja sposobnosti društva, zaključio je Pupovac.

Dejan Jović, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i predsjednik Savjeta SNV-a, ističe da treba povezati dva aspekta – višestranački sistem i prava nacionalnih manjina, ali i kako su Srbi u Hrvatskoj dočekali i reagirali na višestranački sistem, odnosno da li bi bilo bolje da se od početka prihvatila politika i ostvarilo više prava, nego inzistiranjem na statusu konstitutivnog naroda kao u doba socijalizma.

– Događaji krajem 80-ih sve su iznenadili. Politički vrh smatrao je da ih se zbivanja u istočnoj Evropi ne tiču, ali se tada dogodio slom međunarodnog poretka, jugoslavenskog okvira i okvira SR Hrvatske koji su garantirali stabilnost i mir. Srpska zajednica nije bila spremna na razvoj događaja i na njega nije adekvatno odgovorila, a hrvatska većina nije pokazala razumijevanja za svoju poziciju i poziciju manjine već je prihvatila demokraciju kao kvantitativan pojam, odnosno brojanje glasova. Gdje nas je više, to je u redu, a gdje nismo većina, to treba razrušiti ili izići iz toga – rekao je Jović.

– Mnogi Srbi su smatrali da narušavanje konstitutivnosti znači gubitak prava, umjesto da pokušaju koristiti evropske manjinske politike kako bi ta prava povećali. Godine 1990. je bilo šanse da se iz nominalne konstitutivnosti pređe u manjinski status, a odgovor bi bio formiranje manjinskih institucija što bi bila kompenzacija za gubitak simboličkog statusa, pri čemu srpska zajednica ne bi gubila prava – kazao je Jović, dodajući da bi u desetak narednih godina Srbi trebali razmisliti o svojoj strategiji razvoja.

– Iako država inzistira na ratnom narativu, dobro je što su nove generacije odmaknute od rata i teze o agresorima koja kod starijih predstavlja osjećaj krivice i bijega od identiteta ili čak i zemlje. Nastavit će se trendovi odlazaka i asimilacije, neke manjinske zajednice rastu, a srpskoj zajednici prijeti drastičan pad. Zbog toga se od brojnosti treba preorijentirati ka izvrsnosti i biti mala zajednica koja može više od drugih za što postoji intelektualni kapacitet. Važno je da sve zajednice nastoje imati otvorenu Hrvatsku prema kojoj su sami otvoreni – zaključio je Jović.

Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH Aleksandar Tolnauer ukazao je na važnost participacije manjina u odlučivanju, ne samo oko pitanja koja se tiču njih, nego i onima od važnosti za cijelo društvo.

– Konstituiranjem RH javlja se status nacionalnih manjina, ali kako nije bilo ozračja u kojem bi se moglo raditi po pitanju manjinskih prava, ona se stavljaju na marginu. Zakon o ljudskim i manjinskim pravima iz 1991. bio je raskorak između postojeće legislative i stvarnog stanja, ali nakon rata potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU Hrvatska je preuzela i pitanja uređenja zakonske legislative i reguliranja prava nacionalnih manjina, između ostalog i političkim zastupanjem. Registrirano je 158 stranaka, a od 19 manjinskih stranaka u Hrvatskoj osam je srpskih. U Sabor su do sada ušle tri stranke nacionalnih manjina – Srpska narodna stranke, Stranka demokratske akcije i Samostalna demokratska srpska stranka. Sada je samo SDSS parlamentarna stranka jer su ostali manjinski zastupnici u nekim drugim klubovima – rekao je Tolnauer.

Podsjetio je da su nakon ulaska u EU pojedine grupacije pokušavale, a to i danas čine, da dovedu u pitanje dostignuta prava nacionalnih manjina ili im ta prava limitirati, dok neki zagovaraju građanski sustav koji je neprovediv jer zastupnici u političkim strankama zastupaju samo stranačke a ne manjinske stavove.

– Manjinska prava nisu dodatna kao što kažu oni koji bi ih reducirali, već je to sredstvo kojim manjine mogu ostvariti prava, kao i svi ostali građani. Neke izvanredne situacije kao ova s koronom, ili ratne godišnjice, plodno su tlo za iskazivanje stereotipa i netrpeljivosti – zaključio je Tolnauer

Antonija Petričušić, docentica na Pravnom Fakultetu u Zagrebu, govorila je o sistemu monitoringa za ostvarivanje manjinskih prava u svim fazama hrvatske manjinske politike.

– Očita je nepostignuta zastupljenost u tijelima javne vlasti, neadekvatno riješeno obrazovanje na manjinskim pismima i jezicima, opstrukcija oko prijenosa osnivačkih prava nad školama u općinama ili čak da u školskim vijećima nije osigurana dovoljna zastupljenost srpskih roditelja. Sve to, uz novu odluku Gradskog vijeća Vukovara da se nisu steklu uvjeti za provedbu Ustavnog zakona, govori u prilog zaključku kako političke elite manipuliraju provođenjem manjinskih prava te da je za njihovo ostvarenja nužna politička volja i u Zagrebu i na terenu – objasnila je Petričušić, koja očekuje jačanje populističkih opcija koje hrane društvene podjele i socijalnu distancu prema manjinama, a naročito prema Srbima.

– Zbog siromašenja bit će sve manje solidarnosti i sve više sebičnosti. Manjinski projekti moraju biti sve obuhvatniji i kvalitetniji kako ih se ne bi dovodilo u pitanje, a same manjine moraju jačati solidarnost prema drugim nacionalnim i drugim društvenim manjinama. Tako širite bazu svojih podržavatelja i osnažujete postojeću politiku – rekla je Petričušić.

Čedomir Višnjić, glavni urednik izdavačke djelatnosti SKD-a “Prosvjeta” i suradnik Arhiva Srba u Hrvatskoj, govorio je o opustjelim selima bez privredne perspektive u kojima žive samo starci, čak i kad u tim krajevima nije bilo rata.

– Iz ugla historije Srba neke stvari danas su postavljene na temelje, rekonstruira se tradicija i tvore temelji za ozbiljniji rad. Manjinskoj zajednici je potrebna izgradnje snažnih manjinskih institucija i centrala, dok je u sadašnjoj situaciji terenski rad nešto što gubi na značaju. Nikad se sa zbivanjima iz 90-ih, kojima smo svjedočili, nisam pomirio. Zato treba podržati mlade ljude koji se sa svijetom mire bolje od nas – rekao je Višnjić.

Doprinos diskusiji dao je i Tihomir Ponoš iz Arhiva Srba u Hrvatskoj. Etnifikacija politike u proteklih 30 godina dogodila se kad je riječ o nacionalnim manjinama, ali ne i Hrvatima. Srbi se, ako žele, mogu izjasniti kao Srbi, ali ne istovremeno i kao socijaldemokrati ili liberali. Nasuprot tome, Hrvati se mogu izjasniti kako hoće. Dakle, tko uzme manjinski listić, ne može se izjasniti svjetonazorski. Postojala je varijanta da pripadnici nacionalnih manjina imaju dva glasa: jedan manjinski, a drugi kao svoj politički glas, ali je to Ustavni sud ukinuo – istaknuo je Ponoš.

Podsjetio je da nacionalne manjine imaju osam od 151 zastupnika, što je manje od postotka učešća u stanovništvu.

– Od tih osam troje su Srbi, dakle, 37,5 posto, što je znatno ispod udjela Srba među nacionalnim manjinama u Hrvatskoj. Talijani ili Mađari imaju po jednog zastupnika, kao stare tradicionalne manjine. Srbi u nekim krajevima Hrvatske žive najmanje 700 godina, ali ih se ne smatra starom manjinom jer bi ih onda trebalo biti pet ili šest. Situacija će se komplicirati jer raste broj Roma, Bošnjaka i Albanaca, pa tako i njihovo učešće – zaključio je.

Članak je prenet sa portala Novosti.

Share