Božo Kovačević: EU prema Rusiji treba pragmatično

Piše: Jerko Bakotin

Odnosi Europske unije u Rusije zapali su u duboku krizu, nakon što je EU počela razmatrati nove sankcije protiv Moskve zbog postupanja prema opozicionaru Alekseju Navaljnom. Rusi su Josepa Borella, povjerenika EU za vanjske poslove, de facto ponizili protjeravši više europskih diplomata upravo tijekom njegovog posjeta Moskvi početkom ovog mjeseca, dok je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov zaprijetio potpunim prekidom odnosa s Bruxellesom. Tim povodom – ali i uslijed interesa zemalja EU za rusko cjepivo – razgovaramo s Božom Kovačevićem, analitičarem i bivšim veleposlanikom u Moskvi.

Kako komentirate razvoj događaja tijekom i nakon Borellovog posjeta Rusiji?

To što se dogodilo tijekom Borellove posjete samo je simbolička potvrda već prije stvorenih loših odnosa Rusije i EU. Rusija ne podnosi da se EU prema njoj odnosi kao prema nekoj maloj, nevažnoj zemlji koja bi htjela postati članica Unije, pa joj EU može nametati uvjete. S druge strane, Borell je nesumnjivo u Moskvu došao s dobrom namjerom, ali ruska diplomacija zna da on nema autonomiju, jer se odrednice europske vanjske politike definiraju na samitima EU-a. Rusija se, također, drži međunarodnog prava i smatra da sankcije smije donositi samo Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija. Ovakvim javnim poniženjem Borella Rusija je pokazala da EU – a to je Lavrov i rekao – nije kredibilan partner u odnosima, da EU sama po sebi nije važan igrač u međunarodnim odnosima i da Moskva više neće tolerirati uvođenje sankcija. Lavrov je i na toj konferenciji i kasnije u intervjuu obrazložio svoja stajališta. Rekao je da Rusija ne dobija nikakav odgovor kada upozorava na kršenja prava ruskih novinara u članicama EU, recimo u baltičkim zemljama, i da Rusija nije dobila podatke tražene od njemačkih, francuskih i švedskih stručnjaka koji su liječili Navaljnog. Spomenuo je i da pojedine vlade članica EU ne žele Španjolskoj izručiti katalonske separatiste, koji su se u tim zemljama sklonili, jer smatraju da je sudstvo u toj zemlji ispolitizirano. U tom slučaju EU ne poduzima ništa, ali će u slučaju Navaljni nametati sankcije.

Da li kriza znači da Rusija razumije samo čvrst stav i da bi iskazivala više poštovanja prema EU kad bi se Unija snažnije postavila?

Ne, mislim da je problem u tome što Rusija želi biti tretirana kao ravnopravan partner, a ne kao nižerangirana zemlja kojoj EU docira.

O novim sankcijama protiv Rusije odlučivat će se na samitu u ožujku. No čini se da neće biti jedinstvenog stava?

Jedinstvenog stava nema ni sad. Lavrov je više puta isticao da mu pojedini europski kolege govore da je “njihova zemlja protiv sankcija, ali kako se odluke donose konsenzusom, oni se priklone većini”. Lavrovljev odgovor bio je da, ukoliko se odluke donose konsenzusom, onda i jedna zemlja koja se protivi može blokirati odluku o sankcijama. To zapravo znači da će Rusija intenzivirati politiku unošenja podjela između članica EU, a u tom kontekstu je iznesena i prijetnja prekidom odnosa.

Baltičke i druge zemlje nesklone Rusiji traže još oštrije sankcije, ne samo zbog Navaljnog i represije nad opozicijom, nego i zbog ruskog ponašanja prema Ukrajini. Njemačka, pak, tome nije sklona nego dovršava plinovod Sjeverni tok. EU je, dakle, nesposobna zajednički djelovati?

Da bi EU mogla uspješno artikulirati obrambenu i vanjsku politiku morala bi promijeniti vlastiti institucionalni ustroj. To za sada nije moguće i zbog toga EU ne može postati važan geopolitički igrač. Međutim, politiku je moguće postaviti na pragmatične osnove. Jasno je da Rusija nije demokratska zemlja, ali isto tako je jasno da Rusija ne želi postati članica Unije. Prema njoj se treba odnositi kao prema takvoj – odnosno, kao prema nedemokratskoj zemlji o kojoj ovise europska energetska sigurnost i sigurnost općenito. Stoga s njom treba imati dobre odnose.

Putin je svojevrsnu pobjedu ostvario i cjepivom protiv koronavirusa. Ne samo da zemlje EU nisu naročito uspješne u nabavi cjepiva, nego su počeli razgovori o proizvodnji Sputnjika i u europskim zemljama.

Pandemija i odgovori na nju dali su nedemokratskim režimima priliku da pokažu vlastite prednosti u odnosu na liberalno-demokratske režime. Tu priliku iskoristile su prije svega Kina i Rusija. Međutim, i apriorna odlika Europske komisije da rusko cjepivo neće ni razmotriti pogodovala je zapadnim kompanijama, koje su shvatile da Uniju mogu ucjenjivati. Ta odluka, koja nije bila temeljena na pravom uvidu u kakvoću ruskog cjepiva, bila je uvjetovana davno uspostavljenim hladnoratovskim mentalitetom. Globalni se zapad, dakle EU i Amerika, boji ekonomskog i vojnog uzleta Kine, a tu svrstavaju i Rusiju. Zapad nastoji diskvalificirati sve što s te strane dolazi, pa i onda kad je dobro. Sada se EU opekla, a europski političari počeli su se ponašati pragmatično. Odnosi EU i Moskve ne bi bili tako loši da su to radili otpočetka.

Da li su na brzinu organizirano suđenje i zatvorska kazna Alekseju Navaljnom, kao i represija prema prosvjednicima, signali da se Putin počeo bojati za svoju vlast?

Broj sudionika tih prosvjeda, koji se iz tjedna u tjedan ponavljaju, daju Putinovom režimu dobre razloge za zabrinutost. Da je Putin zabrinut, pokazuje već sama činjenica da se počeo javno opravdavati, što inače nikada ne čini. Priroda tog režima je da ne trpi opozicijsko političko djelovanje i mislim da će nastaviti sa sustavnim onemogućavanjem osnivanja bilo kakve političke stranke zaista neovisne od Kremlja. Navaljni se tome uporno i uspješno suprotstavio te je očito postao važna politička figura. Iz toga što se odlučio vratiti u Rusiju je očito da je hrabar čovjek, jer je znao da ga čeka zatvorska kazna, koja je prije bila uvjetna, kao i još niz sudskih procesa. Međutim, osim što je Navaljni važan opozicijski političar u Rusiji, svojim je ponašanjem nedvojbeno pokazao da je postao i instrument hladnoratovskog nadmetanja. Utoliko će njegova politička uvjerljivost biti manja. Zapad je na slučaj Navaljnog reagirao pretjerano, vjerojatno zato da upozori Moskvu da taj slučaj ne smije završiti kao onaj Borisa Njemcova, koji je ubijen, ili kao nekoliko drugih slučajeva. Isto tako jasno je da zapad želi Navaljnog koristiti za diskreditiranje Putinovog režima. Navaljni je pribavio podatke o osobama koje su sudjelovale u pokušaju njegove likvidacije, na način koji ukazuje da je to posao špijunskih agencija, a ne istraživačkih novinara.

Tekst je prenet sa portala Novosti.