NKSS: Na gradskom konkursu sredstva – preduzetnicima za operu, anonimusima…

30. June 2021.
Analiza konkursa za kulturu grada Beograda, pokazala je da je on "realizovan katastrofalno", navela je Asocijacija Nezavisna kulturna scena Srbije predstavljajući danas rezultate monitoringa trošenja budžetskih sredstava koji obavlja već više godina unazad. Među "sumnjivim projektima", kako su ih nazvali, ima projekata za koja su izdvojena sredstva, a sprovode ih organizacije koje su tek registrovane, nemaju prethodne aktivnosti ili se ne bave kulturom.
DSC_00051-750x498
Izvor: Medija centar / NKSS

Izvor: N1 Beograd

Od 242 projekta, kako je predstavila NKSS, 29 projekata je dodeljeno organizacijama koje se ne bave kulturom, koje su registrovane neposredno pred konkurs ili koje nisu registrovane u Beogradu. Od ukupno 99.790.000 dinara, dodaje se, na konkursu Sekretarijata za kulturu čak 20.800.000 dinara (20,84 odsto) dodeljeno je, ovakvim „sumnjivim projektima“.

Rezultate su predstavili dr Predrag Cvetičanin, Aleksandar Popović i Mirjana Dragosavljević iz NKSS.

Popović i Cvetičanin su konstatovali da je zahvaljujući tome što NKSS godinama analizira rezultate konkursa moguće pratiti trendove u kulturnim politikama.

U odnosu na trendove od 2015. godine otkada Asocijacija NKSS vrši monitoring trošenja budžetskih sredstava, naveli su, u radu Ministarstva kulture i informisanja uočen je niz pozitivnih pomaka. Oni uključuju povećanje ukupnog budžeta za kulturu (koji je sa 0,76% od ukupnog budžeta Srbije najveći u posmatranom periodu); skoro trostruko povećanje budžeta sa savremeno kulturno stvaralaštvo u odnosu na prethodnu godinu; te povećanje budžeta za konkurse iz ove oblasti, koji prvi put ove godine iznosi više od 500 miliona dinara. Sam konkurs je takođe tehnički sproveden korektno, uz navođenje svi podržanih i nepodržanih projekata, te obrazloženja za donesene odluke.

Cvetičanin je, ipak, upozorio na to da ovu statistiku ne treba tumačiti kao dobre vesti za sferu kulture, koliko kao simptom toga da se država „odriče sistema javnog informisanja“, a pre svega javnog servisa RTS, prenosi Mašina.

U pratećoj prezentaciji ističe se da je republički budžet za kulturu ne samo srazmerno mali već i manji od budžetskih davanja zemalja u regionu.

Kao primer rasipanja budžetskih sredstava navedeno je ulaganje u spomenik Stefanu Nemanji u Beogradu. Ovaj spomenik je koštao tri puta više od ukupnog budžeta za aktivnosti samog Ministarstva kulture u 2020. godini i dva puta više ove stavke budžeta u 2021.

On je kritikovao i to što su preovlađujući korisnici budžeta Ministarstva, kojima se usmerava čak 70 odsto budžeta, republičke ustanove. Po mišljenju autora analize ovakva alokacija sredstava doprinosi centralizaciji kulture, budući da je većina republičkih organizacija smeštena u Beogradu.

Ovogodišnja analiza konkursa je ipak pokazala i postojanje određenih strukturnih problema i nepravilnosti u sprovođenju konkursa.

Za konkurse se, konstatuju iz NKSS, izdvaja mali deo i onako malog budžeta za kulturu Ministarstva kulture i informisanja, odnosno 4.54 odsto.

Autori analize skreću pažnju na to da na konkursima gradskog Sekretarijata učestvuju i organizacije koje su nevladine samo po imenu (poput SPC i Dvorskog kompleksa na Dedinju), a da novac odlazi i „sumnjivim“ projektima, odnosno organizacijama koje su tek registrovane, nemaju prethodne aktivnosti ili se ne bave kulturom.

„Sumnjivih“ projekta je čak 12 odsto, odnosno 29 od 242 projekta koje je u periodu od 2015-2021 podržalo Ministarstvo kulture. U njih je uložena čak petina raspoloživih javnih sredstava. Ove godine autori analize prepoznali su sedam takvih projekata na gradskom nivou.

„Anonimusi, tek registrovani, ili se ne bave kulturom“

Tri su grupe takvih projekata, naveo je Cvetičanin: ogromna sredstva su dodeljena organizacijama koje čine potpuni anonimusi, organizacije koje su registrovane, ali nemaju prethodnih aktvnosti, zatim – organizacije koje imaju prethodne aktivnosti ali se ne bave kulturom, i na kraju – organizacije koje su osnovane neposredno pred konkurs ili nisu registrovane u Beogradu.

Jedan od drastičnijih primera je, kako je naveo, udruženje „Kultura + sport = ljubav“, i o čijim dosadašnjim kulturnim aktivnostima nema gotovo nikakvih podataka, a za različite programe dobilo iz budžeta čak 3,25 miliona dinara.

„Neko bi očekivao za organizaciju koja ima program kao Kulturni centar Beograda, da sve vrca od njihovih izveštaja, ali nema ih nigde. A na primer kamerni orkestar Gudači svetog Đorđa je za koncertnu sezonu 2021. dobio 250.000 dinara“, naveo je on.

„Kada dajete novac fantomskim organizacijama, ne ostane ga za one koje se stvarno nečime bave“, prokomentarisao je Cvetičanin.

Postoji i druga grupa organizacija koja se, kako je naveo, uglavnom bavi preduzetničko-poljoprivrednim aktivnostima, ali „najviše vole da organizuju operu“.

Preduzetničko-poljoprivredne aktivnosti, ali – vole operu

Mreža za poslovni razvoj dobila je milion dinara za projekte operskih događaja, a Centar za razvoj, edukaciju i kulturu NIA – 900.000 dinara takođe za dva operska projekta.

„Veb stranica Mreže za poslovni razvoj kaže da je to međunarodna organizacija koja se bavi preduzetništvom i osnaživanjem privrednika u ruralnim sredinama za efikasnije vođenje biznisa. A organizaciju NIA, kaže njihov sajt, čini tim posvećenih profesionalaca – jedna članica je dugogodišnji preduzetnik, a druga je u profesionalac oblasti obrazovanja i finansija. Ta organizacija ima prethodne projekte – kao što je npr poljoprivredni inkubator i put mladog preduzetnika“, dodao je on.

U oblasti književnosti TK librum je dobila milion i po dinara za projekat „Za decu Beograda i Srbije“, kazao je Cvetičanin. „Potpuno fantomska organizacija, nemaju sajt, fb stranicu, niko ne zna ko su oni“, naveo je.

Aleksandar Popović je konferenciju za štampu zaključio pozivom nadležnima da prepoznaju i uvaže učinak samoorganizovanih udruženja i nezavisnih radnika u kulturi sa predlogom da se otvore nove konkursne linije koje bi omogućile njihovu aktuelno ugroženu samoodrživost.

On je skrenuo pažnju na to da konkursi zanemaruju potrebe radnika u kulturi za platama i radnim prostorom, što dovodi do toga da egzistencijalne potrebe radnika i udruženja namiruju na račun i ovako slabo finansiranih programa, a rad u kulturi bazira na kombinaciji entuzijazma i pregorevanja. Zato je u zaključku zahtevao stabilnija,višegodišnja rešenja za finansiranje potreba radnika u kulturi i kulturne produkcije.

Članak je prenet sa portala N1.

Click