HRVATSKO DRUŠTVO PISACA PROTIV ZAKONA O JEZIKU: „Izgleda da je jedini cilj čišćenje od ‘srbizama’“

Piše: I.F.

Riječ je o nacrtu koji je od 1. kolovoza ušao u proceduru javnog savjetovanja, a koji je naišao na salvu kritika čim je dospio u javnost.

S druge strane ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs je budući Zakon pretenciozno nazvao „novim iskorakom u opstojnosti i razvoju hrvatskog jezika kroz sva ova stoljeća“, smatrajući da se radi o zalogu za očuvanje i razvoj hrvatskog jezika u budućnosti.

„Zakon nije puristički, kakvim ga mnogi žele predstaviti, već je naprotiv Zakon koji treba osigurati razvoj hrvatskog jezika ukorak s vremenom i svim društvenim okolnostima i pritom učiniti ono što je temeljna intencija, a to je zaštita i razvoj hrvatskog jezika“, smatra ministar Fuchs, pozivajući se na hrvatski identitet i hrvatsku kulturu, koji su dio europskog identiteta i europske kulture, što je, kaže, potvrđeno i samim ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Fuchs smatra da Nacrt prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku ni po čemu nije ograničavajući i da se ne radi o nikakvoj „jezičnoj policiji“.

Međutim, nakon analiziranja nacrta, u Hrvatskom društvu pisaca (HDP) ne misle tako, a sporno im je i što pri izradi nacrta nitko nije kontaktirao HDP, nego je u njegovoj razradi sudjelovala peteročlana grupa iz Matice hrvatske.

„Takav potez, s obzirom na stvarnost u kojoj je jasno da su upravo pisci oni koji stvaraju i čuvaju jezik – možemo protumačiti samo kao namjerno zaobilaženje onih koji bi na tu temu prvi trebali progovarati“, kažu iz HDP-a.

Napominju da, pored već postojećeg Instituta za hrvatski jezik i Odbora za normu hrvatskog standardnog jezika HAZU-a, ne vide nikakvu potrebu za osnivanjem novog Vijeća za hrvatski jezik, kao što je predloženo u novom zakonskom rješenju. Pronalaze da je indikativno i to što u predloženom Vijeću nema mjesta za književnike, što vide kao još jedno ignoriranje onih koji od jezika i za jezik žive.

„Razlog za zaobilaženje možda leži u shvaćanju predlagača da bi se pisci zdušno usprotivili bespotrebnom ograničavanju i uokvirivanju jezika, kakvo se ovakvim zakonom može dogoditi. Razumijemo dugogodišnju težnju Matice hrvatske da pronađe adekvatan odgovor na srpski Zakon o jeziku, vodeći se idejom da je kopiranje bizarnog dokumenta bolje od nemanja bizarnog dokumenta, ali nama se, kao stvarateljima djela na našem bogatom jeziku, takvo konkuriranje čini besmislenim“, priopćili su iz HDP-a.

U ovoj strukovnoj organizaciji pitaju se od čega se ili od koga zapravo štiti hrvatski jezik i na koji je to način on ugrožen.

„Ako je ugrožen u svojoj praktičnoj upotrebi sve izraženijom polupismenošću, svrsishodnije bi bilo poraditi na opismenjavanju nacije i u tome smjeru uložiti trud, znanje i financijska sredstva. Zakon u tome smislu ne mijenja baš ništa i bavi se stvarima koje nemaju nikakvo uporište u realnom trenutku hrvatskog jezika. Ako se smatra da je ugrožen od sve većeg utjecaja engleskog jezika, osobito kod mladih generacija, ‘zaštita’ se može provoditi na druge načine – kroz odgoj i obrazovanje, nastavne kurikulume, investiranje u jezične alate, naročito kroz poticanje čitanja koje se može poduprijeti i boljim modelom otkupa knjiga u knjižnicama, kao i osmišljenim projektima“, poručuju.

U HDP-u su uvjereni da se predloženim zakonom pokušava ograničiti upotreba hrvatskog jezika koji je povijesno bio propulzivan i otvoren te propisati da sve javne obavijesti i promidžbene poruke moraju biti na hrvatskom jeziku, da nazivi ustanova, proizvoda, sportskih i kulturnih objekata i priredbi te mnogih drugih manifestacija moraju biti na hrvatskom jeziku – a to je, kažu, „poprilično sklizak teren“, pa navode kako bi s jedne strane nazivi poput Fitness centra XX ili Vaterpolo kluba XX mogli postati neprikladni, dok s druge strane stoji „neprihvatljivo niska razina korištenja hrvatskog jezika naših vodećih političara i medija“.

„Jedna od posljedica ovakvog Zakona bila bi da, ionako prisutna, diskriminatorska politika financiranja otkupa knjiga – dobije potpuni legitimitet. Time bi javne knjižnice izgubile svaku mogućnost nabavke knjiga srpskih, crnogorskih i bosanskohercegovačkih autora jer nisu na hrvatskom jeziku – a koje je besmisleno prevoditi. Čistke knjižnične građe smo u nedavnoj povijesti već imali, impulzivne i brutalne, a nove bi bile profinjeno zapakirane u pozivanje na odredbe Zakona“, napominje se u njihovom priopćenju.

Dodaju kako je mišljenje HDP-a da uvođenje brojnih lektorskih službi u javnopravna i tijela državne vlasti, a naročito outsourcing agencija koje će „niknuti iz redova rodbine, tazbine i partijskih prijatelja“, ne samo da znači još jedan ogroman trošak na teret građana i otvaranje prostora korupciji, nego i dodatno usporavanje ionako tromog birokratskog sistema. Naime, prema predloženom zakonskom rješenju tijela državne vlasti i državne uprave osiguravala bi „jezično uređenje propisa i drugih dokumenata iz svoje nadležnosti“ zapošljavanjem lektora, dok bi druga javnopravna tijela to činila angažiranjem vanjske lektorske usluge. Lektori, smatraju ideolozi ovoj prijedloga, osiguravaju „terminološku ujednačenost hrvatskoga jezika u službenim dokumentima na nacionalnoj i europskoj razini“. Ministar Fuchs je objasnio kako je zamišljeno da lektori izvještavaju Institut za hrvatski jezik i Vijeće za hrvatski jezik o terminološkim nedoumicama ili leksičkim prazninama u hrvatskom jeziku koje se odnose na nove pojmove.

„Cijela priča o Zakonu ima izraženu politički desno-konzervativnu intonaciju, pri čemu bi skupina upravo tako orijentiranih ljudi propisivala kako govoriti i pisati te davala jezične savjete koji bi u konačnici bili samo štetni. U insistiranju na armiji pravovjernih lektora koji trebaju ispravljati javnu upotrebu jezika, izgleda da je jedini cilj njegovo čišćenje od ‘srbizama’. Jezici redovito razmjenjuju riječi, pa strane riječi već stoljećima ulaze i u naš jezik. Zbog njih on nije nimalo manje naš i one sigurno nisu ugrozile naš jezični ili nacionalni identitet“, poručuju iz HDP-a.

Uvjereni su da bi, iako se u prijedlogu ističe da se neće zadirati u slobodu književno-umjetničkog izražavanja ili u privatni govor, stalna kontrola i pritisak od strane zamišljenog Vijeća proizvodila strah i jako brzo dovela do autocenzure. Takav perfidni oblik kontrole i ograničavanja jezične kreativnosti, ističu, nije prihvatljiv. Upozoravaju da je ovakav zakon nepotreban i da njegov jedini učinak može biti stvaranje temelja za sve rigoroznije ograničavanje upotrebe jezika koji se razvijati može jedino kroz slobodnu upotrebu, trajnu javnu raspravu i poticanje književno-umjetničkog izražavanja

„Izražavamo čvrsto protivljenje jezičnoj politici zasnovanoj na ideologiji podjela i ograničavanja, jer bi dovela do zatvaranja hrvatskog jezika prema drugim, potpuno razumljivim jezicima iz susjedstva, a time i prema društvima s kojima u velikoj mjeri dijelimo život“, zaključuju u HDP-u.

S druge strane, unatoč kritikama javnosti, predlagači se nadaju da će nakon procesa javnog savjetovanja nacrt zakona na jesen biti usvojen na Vladi te potom, u dva čitanja, i u Hrvatskom saboru, te očekuju da će Zakon o hrvatskom jeziku biti donesen i prije kraja ove godine.

Članak je prenet sa portala Lupiga.Com.