Nemanja Cvijanović – Umjetnik koji je svojom zvijezdom petokrakom na vrhu nebodera razljutio desničare

Piše: Romina Peritz, Jutarnji list

Kad je proteklog tjedna u Saboru Zlatko Hasanbegović postavio pitanje ministrici kulture Nini Obuljen-Koržinek o zvijezdi, radu što ga riječki multimedijalni umjetnik Nemanja Cvijanović namjerava postaviti na neboder na Korzu, mnogi su se pitali o kome je riječ.

Nemanja Cvijanović svima koji prate suvremenu hrvatsku umjetničku scenu, međutim, dobro je znano ime čiji je talent struka odavno prepoznala, a dokaz su i neke važne nagrade koje su mu dodijeljene proteklih godina kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Ipak, izgleda da će Cvijanović, sin legendarnog riječkog novinara i karikaturista Miše Cvijanovića, barem neko vrijeme ostati zapamćen po svojoj, prema nekima, neviđenoj provokaciji koja je digla na noge desničare, kao što smo mogli pratiti ovih dana nakon što je objavljeno da će njegova petokraka uskrsnuti u Rijeci 3. svibnja na dan oslobođenja grada. Cvijanović, čije umjetničko djelovanje neki uspoređuju s aktivizmom, zvijezdu je zamislio kao konstrukciju od betona i željeza u koju je uronjeno 2800 oštrih krhotina crvenog stakla, različitih oblika i dimenzija koje simboliziraju 2800 poginulih antifašističkih boraca u bitci za Rijeku.

Bez komentara

“Primarna simbolika spomenika izražena je kroz paradoks odbačenog, ali još uvijek ‘opasnog’ antifašističkog, revolucionarnog nasljeđa”, objašnjavaju u Rijeci EPK u izjavi uz fotografiju koja simulira spomenik na zgradi koju je projektirao tršćanski arhitekt Umberto Nordio, a trebao bi biti postavljen u sklopu programa Doba moći koji je inspiriran Rijekom kao laboratorijem europske povijesti. Emina Višnić, direktorica tvrtke Rijeka 2020 EPK, u svojoj izjavi za Jutarnji nakon napada na petokraku među ostalim je istaknula da “sama izvedba spomenika tematizira i poziciju antifašizma u suvremeno doba, odnosno blaga nakošenost spomenika nosi poruku njegova naziva: samoobrambeni spomenik, spomenik koji sam sebe brani” te pozvala sve kritičare da dođu na otvorenje u Rijeku 1. veljače – u Luku različitosti.

No, sam se umjetnik nije htio očitovati o prozivkama, nije htio dati nikakav komentar na ispade na društvenim mrežama, kao ni na Hasanbegovićev saborski ekspoze – pitanje. Dok rad ne bude postavljen, odlučio je, kaže nam, ne davati nikakve izjave, a sve što je imao reći, sročio je u jednoj rečenici: “Zvijezda je to koja samu sebe brani od povijesnog revizionističkog programa i vječno mu prkosi”.

S druge strane, Cvijanovićev spomenik brani talijanski kustos i kritičar Giacinto Di Pietrantonio koji ga je prošle godine pozvao na Bijenale “Autostrada” na Kosovu, gdje mu je izvedena također jedna zvijezda, ona posvećena crvenom Prizrenu: “U svom biću zamrznute slike prošlosti i sadašnjosti, ovo djelo postaje nužno u kaotičnom vremenu u kojem su demokratske slobode dovedene u pitanje. Podsjeća nas da se nikada ne smijemo prestati boriti za naše civilizirano biće (…). Ona je spomenik koji nam danas treba više nego ikada”.

Cvijanović je dio tima Rijeka 2020. EPK, koordinator je programskog pravca Kuhinja različitosti pa se na službenim stranicama može naći i njegova zanimljivo sročena biografija: “Nemanja je rođen u mraku, u miješanom braku u riječkoj obitelji ateista. Slikarstvo je diplomirao na Akademiji lijepih umjetnosti u Veneciji, a Poslijediplomski studij projektiranja i produkcije vizualnih umjetnosti na Fakultetu za dizajn i umjetnost Arhitektonskog sveučilišta, također u Veneciji.

Naš koordinator programskog pravca Kuhinja ujedno je međunarodni vizualni umjetnik i dugogodišnji samostalac, ali i predsjednik Samoupravne interesne zajednice i voditelj Galerije SIZ”.

U Rijeci EPK navode da se on u radovima bavi propitivanjem društveno-političkih tema, uspostavljajući veze s događajima iz nedavne prošlosti, fasciniran fenomenom kolektivne memorije.

“Progovara naglašavajući poziciju odgovornosti i osviještenosti prema anomalijama suvremenog društva, pri čemu promatrače uvodi u intrigantan odnos prema memoriji, promjenama vrijednosnih sistema, propagandi, konzumerizmu i masovnim medijima.” U sklopu Rijeke EPK 2020. Cvijanović izvodi i projekt “Zajednički Manifest komunističke partije ujedinjenog građanstva Rijeke” u kojem će, kako stoji u najavi, 1. svibnja autor darovati po jedno numerirano i potpisano djelo svim građankama i građanima Rijeke te organizirati zajednički performans u povodu obilježavanja Praznika rada.

“Zadaća je programa potaknuti svijest lokalne zajednice o osnovnim radničkim pravima i klasnim odnosima u društvu.” Autor će, ističu u Rijeci EPK, umjetnička djela u obliku prvomajskog performansa na Titovu trgu, u suradnji s volonterima i s građanstvom Rijeke, pokušati okupiti u zajedničku knjigu kao osnovu za buduća udruživanja i aktivistička djelovanja.

Performans u Zagrebu

“S pretpostavkom da će svaki građanin i svaka građanka Rijeke posjedovati po jedno slovo zajedničkog Manifesta komunističke partije ujedinjenog građanstva Rijeke, namjera nam je svakoga sljedećeg 1. svibnja pozvati Riječanke i Riječane na ujedinjenje u proslavi Praznika rada čitanjem, slaganjem i redistribuiranjem naše zajedničke revolucionarne knjige.”

Pa iako se po Cvijanovićevim umjetničkim djelima to možda i ne bi dalo zaključiti na prvu, pogotovo onima naglašenog društveno-političkog angažmana, on je tradicionalno školovani slikar sa zvanjem docenta slikarstva koji je neko vrijeme predavao predmete crtanje (ljudske glave, akta, anatomije) na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci i slikarske tehnike na Akademiji lijepih umjetnosti u Veneciji.

Već za trajanja studija slikarstva u Veneciji počeo je aktivno izlagati. Venecijanski kustosi Ivan Bianchi i Chiara Bertola pozivaju ga 1997. godine na izložbu Spazi Miei u galeriji Zaklade Bevilacqua La Masa na trgu San Marco u Veneciji. To je ujedno i njegova prva izložba na kojoj sudjeluje. Svoju pak prvu samostalnu izložbu imao je u 2008. u Galeriji Mali Salon u Rijeci. Izložba je nosila naziv po radu “Plaćam struju”, kopiji nadgrobnog spomenika Josipa Broza Tita, koju je Cvijanović adaptirao u zidni radijator za kućnu uporabu.

Iste godine u Zagrebu izvodi kolektivni performans pod nazivom “Aplauz!” u sklopu festivala Operacija: Grad 2008. U performansu je sudjelovalo 200 statista koje je stavio u ulogu angažiranih građana Grada Zagreba, čiji je zadatak bio prosvjedovati na zagrebačkom Cvjetnom trgu protiv neoliberalnog kapitalističkog društva.

Provokacija i angažman s ljevičarske i antiglobalističke pozicije te umjetnikov često radikalan, ironičan i buntovan stav gotovo pa da su konstanta u osvrtima na Cvijanovićeve umjetničke performanse, skulpture, spomenike, instalacije, ukratko radove koje ostvaruje u čitavom spektru medija, čime ga se posve opravdano predstavlja kao multimedijalnog umjetnika. Prije osam godina Cvijanović je nagrađen i T-HT@MSU-ovom nagradom za jedan isto tako provokativan rad jednako provokativnog naziva “Do not fuck with social democracy!”. U obrazloženju žirija, među ostalim, stoji da je Cvijanović ostao vjeran provokaciji i propitivanju, a na natječaju se istaknuo nadasve aktualnim, ali i perfekcionistički realiziranim radom.

Provokacija i kritika

Kustosica u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti Nataša Ivančević upravo je taj Cvijanovićev rad stavila na početak velike izložbe “Kolekcija za budućnost” koja je otvorena krajem godine u povodu 10. obljetnice tog muzeja na novoj lokaciji.

“Osim vizualne atraktivnosti i vrhunske izvedbe, tema rada je amblematska za razdoblje tranzicije koje je obilježilo 90-e, a posljedice osjećamo i danas”, kaže Nataša Ivančević. “Provokativnim nazivom ‘Do not fuck with social democracy!’, te upotrebom simboličkih kvaliteta boje i fotografijom bijele zastave koja konotira predaju, rad uspostavlja široko polje značenja. Kritički tematizira zastavu ne samo kao nacionalni simbol, nego i kao simbol društvenih i političkih promjena. Unatoč velikim očekivanjima, dio promjena negativno se odrazio na pojavu ekonomske i društvene neravnopravnost velikog broja hrvatskih građana”, smatra autorica izložbe.

U svojoj karijeri Cvijanović se može pohvaliti brojnim priznanjima, sudjelovanjima na prestižnim svjetskim umjetničkim manifestacijama, izložbama i rezidencijalnim programima od Rima do Beča. Dosad je izlagao na tristotinjak međunarodnih izložaba u Europi i SAD-u, ali i Guatemali, Kini, Južnoj Koreji. Ostvario je i suradnju s nekim od inozemnih galerija. S talijanskom galerijom T293 iz Napulja izlagao je na više sajmova za suvremenu umjetnost internacionalnog profila, kao što je “Artissima 11”, “Artissima 12”, “Artissima 13”, u Torinu u Italiji, i “Liste 05” i “Liste 06” te “ART BASEL” u Baselu u Švicarskoj, “Art feir” u Antwerpenu u Belgiji te “Fiac” u Parizu u Francuskoj. I slovenska galerija ŠKUC redovito ga predstavlja na sajmovima suvremene umjetnosti te su mnogi njegovi radovi danas u hrvatskim, francuskim, talijanskim i švicarskim privatnim zbirkama, kao i u zbirkama muzeja.

Tekst je prenet sa portala Jutarnji list.