Documenta objavila revidirani popis žrtava Sisačko-moslavačke županije

Piše: Mirna Jasić Gašić

Centar za suočavanje s prošlošću Documenta predstavio je danas u Sisku nadopunjene podatke istraživanja ”Ljudski gubici 1991.-1995. u Hrvatskoj” za područje Sisačko-moslavačke županije. Također, predstavljena je i Documentina crowdfunding kampanja ”Pamtimo sve žrtve” za podršku nastavka terenskog istraživanja i dokumentiranja sudbine ubijenih i nestalih u ratu u Hrvatskoj koja traje do kraja januara.

Nakon prve prezentacije podataka za područje Sisačko-moslavačke županije u prosincu 2017., sada je objavljen revidirani popis žrtava, koje su imale prebivalište ili su stradale na području Sisačko-moslavačke, govorio je Nikola Mokrović, koordinator programa istraživanja i dokumentiranja u Documenti.

– Sveukupni broj žrtava stradalih u Sisačko-moslavačkoj županiji su 3493 osobe. Najviše ljudi stradalo je u Petrinji, njih 741, u Glini 644, u Novskoj 425, u Sisku 413, u Dvoru 403, u Kostajnici 340, u Vrginmostu 156, a u Kutini 21. Prema nacionalnosti, 1682 žrtava su hrvatske nacionalnosti, a 1512 srpske, dok ih je 260 nepoznato. Među žrtvama je i 13 Bošnjaka, po pet Slovenaca i Roma, tri Muslimana, troje Jugoslavena, dvoje Rusa, te po jedan Makedonac, Francuz, Albanac, Rusin, Nijemac, Poljak, Mađar i Crnogorac, rekao je Mokrović, navevši kako je cilj Documentinog programa omogućiti dostupnost podataka o stradalima i nestalima u ratu na Hrvatskoj pomoću jedinstvenog i provjerljivog popisa istraživanje koje se provodi po načelu nepristranosti, provjeravanja te usporedbe različitih podataka iz svih dostupnih izvora. Sam identitet osobe te okolnosti smrti smatraju se potvrđenim ako podaci dolaze iz tri neovisna izvora. Trenutno u svojoj bazi Documenta ima 39.321 dokument, od kojih je 8.114 upitnika ispunjenih sa svjedocima, dok u bazi imaju registrirano 21.367 žrtava.

Iako se radi o civilizacijskoj obavezi kojom se odaje počast žrtvama, a ujedno se pokušava stvoriti realan i činjenično utemeljen pregled njihovih stradanja, u Hrvatskoj više od trideset godina od početka rata 1991. ne postoji jedinstveni i javno dostupan popis ubijenih i nestalih osoba s prebivalištem na području Republike Hrvatske.

– Na Documentinom popisu su zajedno žrtve svih nacionalnosti, rekla bih da je to civilizacijski iskorak. Taj su iskorak u prošlosti napravili Ministarstvo hrvatskih branitelja i Uprava za zatočene i nestale u suradnji sa Crvenim križem kad je prvi put objavljena Knjiga nestalih, a ono što mi sada očekujemo je civilizacijski iskorak u smjeru Knjige mrtvih. Mislimo da imena i prezimena svih koji su imali prebivalište u RH trebaju biti zajedno na jednom popisu, da je to vrsta sjećanja kojom se približavamo kulturi pamćenja kako te žrtve zaslužuju. Ponovno pozivamo Memorijalno dokumentacijski centar Domovinskog rata da objavi rezultate svog istraživanja. Njima su puno dostupnije službene informacije i dokumentacija dok je naša prednost u terenskom istraživanju, rekla je Vesna Teršelič, voditeljica Documente.

Sljedeća prezentacija podataka bit će krajem januara za nadopunjene podatke za žrtve Osječko-baranjske županiju, no tokom 2024. godine planiraju prezentacije po gradovima Sisačko-moslavačke županije.

– Važno nam je doći u mjesta gdje je stradalo najviše osoba. Želimo otići u Petrinju i Dvor te predstaviti podatke kako bismo možda došli do nekoga tko još nešto zna o stradavanjima, kako bismo dopunili popis žrtava i podatke o njima. Ovaj novi obimni popis žrtava je u dvije boje. Tamo gdje smo nakon analize vrlo sigurni da su podaci potpuni, imena i prezimena su bijeli, no oni obojani su znak da je za njih jako važno doznati dodatne podatke. Imat ćemo i sastanke u relevantnim Ministarstvima kako bismo dobili dodatne informacije, a u budućnosti se nadamo da ćemo za svaku žrtvu pripremiti kratak zapis sa biografskim podacima i detaljnim informacijama o okolnostima stradanja, no to još iziskuje još puno godina posla. Sad je najvažnije da za cijelu Hrvatsku objavimo imena i prezimena, status i mjesto stradanja. Zato pozivamo članove obitelji, prijatelje i sve one koji su poznavali neku žrtvu ili znaju nešto o njihovom stradanju, da nam se jave kako bismo sastavili što cjelovitiji i vjerodostojniji popis žrtava, a ukoliko osoba nije u mogućnosti doći do nas, mi ćemo izaći na teren do nje – poziva Vesna Teršelič.

Sa bilo kakvim saznanjima o žrtvama građani Hrvatske mogu se javiti Documenti u Selskoj cesti 112c u Zagrebu, na telefon 01/457-2398 ili e-mail: kontakt@documenta.hr kao i na Facebooku i internetskoj stranici.

Bez obzira na nacionalnost problemi su isti

Istraživanje ljudskih gubitaka dugogodišnji je program Documente usmjeren na dokumentiranje sudbine stradalih i nestalih, Od 2009. godine proveli su više od 7000 intervjua na terenu sa svjedocima među koje spadaju i očevici zločina, kao i najbliže osobe poginulih i nestalih.

– Sve je krenulo od samih porodica ubijenih u Sisku koji su same tražeću pravdu nalazile načine da prikupe i dokumentiraju podatke. Tu je vrlo važnu ulogu igrala Vjera Solar, majka Ljubice ubijene u rujnu 1991. snajperom kroz prozor. Vjera je u prosincu  2002. okupila majke i očeve ubijene djece koje je poznavala: Jasenku Borojević, suprugu Steve Borojevića, pa Desu Đapu čiji je sin Milenko odveden iz kuće u kolovozu 1991., Zoricu Miodrag čiji je suprug Stojan odveden u rujnu 1991. Tu je jako bila važna i sisačka novinarka Ivanka Uzelac. U godinama koje su uslijedile bezbroj puta su bile u Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku tražeći da se njihovi postupci pokrenu, a kad se ništa nije događalo u smislu podizanja optužnica, one su dizale tužbe protiv Republike Hrvatske, što je stvarno bio kafkijanski put. Najveći uspjeh koji su doživjele bilo je kad su Vjera Solar i Jasenka Borojević po prvi put na sudu u kontekstu parnice mogle ispirčati što se dogodilo. I tad su na prvom stupnju doživjele “šamar” jer je RH tražila isplatu parničnih troškova. Dakle, ne samo da nisu došle do pravde nego su im naplaćeni troškovi koji su prelazili tadašnjih 70.000 kuna. Vjera Solar je živjela vrlo skromno u onom istom prostoru gdje je okupila ljude u udrugu u Petrinjskoj ulici u Sisku i nije mogla platiti parnične troškove. No tražeći pravdu došla je do Evropskog suda i na kraju se nagodila za RH, tako da nije morala platiti parnične troškove nego je sredstvima koje je stekla još ljepše uredila spomenik na groblju, gdje sada počiva zajedno sa kćerkom Ljubicom, rekla je Vesna Teršelič koju poznanstvo sa Vjerom Solar veže i prije nego što je Documenta osnovana 2004. godine.

– Za Sisačko-moslavačku županiju doprinos stradalih je iznimno važan jer je i Katarina Bešlić tada Cindrić, čiji su roditelji ubijeni u siječnju 1992. u Petrinji samo zato što su bili Hrvati, doživjela iste probleme sa tužbom protiv RH i parničnim troškovima te je isto išla do Evropskog suda. Bez obzira na nacionalnost ljudi, problemi su im isti, jedno sporo približavanje pravdi – istakla je Teršelić i navela kako je prikupljanju podataka doprinio Stjepan Komarac iz Siska, a za osvještavanje javnosti uz Vjeru Solar bio je važan i tadašnji urednik “Ljevice” Stipe Šuvar, koji je u svom listu objavio dotada prikupljene podatke o ubijenim Srbima u Sisku.

– Svi koji su godinama tražili pravdu su ipak vršili javni pritisak te je napokon podignuta optužnica za zločine nad civilima u Sisku. No prvooptuženi Đuro Brodarac preminuo u pritvoru te je niz žrtava koje su u optužnici bile vezane uz kaznena djela vezana uz njega zapravo ostao bez pravde. No kad je 2021. usvojen Zakon o civilnim stradalnicima Domovinskog rata, to je ipak otvorilo vrata pa su Vjera Solar i mnogi drugi podnijeli zahtjev za status civilne žrtve. Neki su ga dosad ostvarili, no Vjera Solar je preminula 2023. te nažalost nikad nije ostvarila status civilne žrtve rata, zaključuje Vesna Teršelič.

Članak je prenet sa portal Novosti.