Crkva U-Hrvata

12. Septembar 2021.
Goran Macura, organizator postavljanja jumbo plakata kojima se promiče izjašnjavanje pravoslavaca kao Hrvata i pripadnika Hrvatske pravoslavne crkve, kao domar se 2019. zaključao u školi sa skupinom učenika, a 2020. prijavljen je zbog prijetnji smrću načelniku šibenske policije. Njegove plakate po svemu sudeći financiraju emigrantski krugovi.
full_HPC_plakat_Jovan_Nedic
Plakat HPC-a u Belom Manastiru. Foto: Jovan Nedić/Novosti

Piše: Hrvoje Šimičević

Goran Macura, glavni logističar postavljanja 80-ak jumbo plakata koji pozivaju građane pravoslavne vjeroispovijesti da se na narednom popisivanju stanovništva deklariraju kao Hrvati i pripadnici Hrvatske pravoslavne crkve, krajem prošle godine završio je u pritvoru zbog prijetnji smrću načelniku šibenske policije Ivici Kostaniću. Protiv njega je zbog toga podignuta i optužnica. Taj hrvatski branitelj pravoslavne vjeroispovijesti iz šibenskog kraja, koji ležerno na društvenim mrežama pozdravlja fašističkom krilaticom “Za dom spremni”, prije toga je nakratko bio domar u osnovnoj školi. Nedugo nakon što je tamo privremeno zaposlen, zaključao se jednog jutra u siječnju 2019. u školi, u kojoj je već bilo i nešto učenika, sprječavajući ulaz nastavnicima i uvjeravajući preko razglasa prestravljenu djecu i policiju da ne trebaju brinuti jer nema sa sobom bombe i oružje.

Njegova svježe osnovana Udruga hrvatskih pravoslavnih branitelja, koja nije zavedena u registrima Republike Hrvatske, uparila se prošli mjesec u inicijativu s Hrvatskom pravoslavnom crkvom, koja po Ministarstvu uprave također ne postoji. Cilj im je da uz pomoć donatora, po svemu sudeći imućnih australskih Hrvata, među kojima ima i negatora holokausta nad Židovima i genocida nad Srbima i Romima u Jasenovcu, doprinesu kampanji hrvatske krajnje desnice u popularizaciji posve marginalne vjerske institucije s izraženom ustaškom prošlošću. To je razvidno iz kronologije događaja koje smo istražili baveći se pričom o megapanoima koji su prije dva tjedna postavljeni po cijeloj Hrvatskoj.

Krajem kolovoza, gotovo u isto vrijeme kad su institucije srpske manjine u Hrvatskoj pokrenule plakatnu i internetsku kampanju za ohrabrivanje pripadnika zajednice da se bez straha deklariraju kao Srbi, osvanuli su dakle plakati na kojima kreatori potiču zaokruživanje tri kategorije: Hrvat po nacionalnosti, pravoslavac po konfesiji i pripadnik Hrvatske pravoslavne crkve (HPC). Potonja organizacija, koja ne postoji u registru vjerskih zajednica, tvrdi da podržava inicijativu. Njen arhiepiskop, bugarski državljanin Aleksandar Radoev Ivanov, plakate naziva “našima”, pa je i grb HPC-a postavljen na njima. Macura pak na društvenim mrežama ističe da je prikupljanje i raspoređivanje novca za plakate njegova dužnost, odnosno obligacija udruge koju nije registrirao. U priči nedostaje treći i najvažniji aspekt: tko to plaća? Plakati su postavljeni na lokacije u vlasništvu firme P.I.O. koja dvotjedno oglašavanje na petometarskom panou naplaćuje između tisuću i tisuću i pol kuna. Kumulativno, dakle, ovaj projekt je uz troškove lijepljenja koštao između 80 i 120 tisuća kuna, izuzmu li se eventualni popusti na količinu koji, uzgredno, nisu dio službene ponude na stranicama ove marketinške kompanije.

Izvjesno je da Goran Macura, koji je u više navrata tvrdio da nije zaposlen, nije mogao pokriti nemale troškove kampanje. Nigdje se, međutim, ne mogu naći imena pokrovitelja, niti je objavljen broj žiro-računa za građanske uplate. No izjave koje su inicijatori ovog projekta davali u zadnjih nekoliko mjeseci sugeriraju da trag vodi prema australskim Hrvatima, bivšim Macurinim suborcima i nekim drugim poduzetnicima koji su otprije potpomagali ideju Hrvatske pravoslavne crkve. Ideja je, čini se, pokrenuta kao nusprodukt potresa u Baniji. Tamo su se ukrstili rukovodioci HPC-a, hrvatskih branitelja i australskih Hrvata, u namjeri da obnove razorenu kuću jednog hrvatskog vojnika srpskog porijekla.

Macurin put iz anonimnosti u samoprozvani aktivizam krenuo je prije otprilike dvije godine, što koincidira s incidentima s početka teksta. U javnost je početkom 2019. godine izašla priča o domaru koji je zaključao školu sa skupinom đaka i oblijepio je plakatima s raznim porukama. Razlog je bio navodni pritisak koji je na njega izvršila jedna učiteljica, prijeteći mu otkazom ako ne glasa za izbor određene kandidatkinje za ravnateljicu. Domar je bio Macura, koji se učiteljici na jednom od plakata šovinistički degutantno obratio kao “opančarki ortodoksnoj”. Nakon dolaska policije pustio je djecu i u narednim se danima vratio na posao. Policija ga, naime, nije procesuirala jer je njegove poteze okarakterizirala kao “performans” bez “namjere da ikoga ugrozi”. Pravobraniteljica za djecu izdala je priopćenje u kojem je nedopustivim ocijenila činjenicu da Macura i dalje “dolazi u školu te može biti u kontaktu s učenicima, unatoč tome što njegovo ponašanje evidentno ukazuje na moguće daljnje rizike”. Ironijskim obratom, u policijskoj postaji koja nije poduzela mjere protiv njega nekoliko mjeseci poslije otvoren je natječaj za posao domara. Macura se na njega prijavio. Unatoč agitaciji predsjednika Glavnog odbora Hvidre Josipa Periše da se Macuru primi – što je pokušaj utjecaja pri zapošljavanju u državnoj službi – on nije dobio posao.

Prema Perišinoj interpretaciji koju je iznio u Novom listu, razlog je bila činjenica da nije prošao sigurnosnu provjeru. Povod za tu Perišinu izjavu bila je njegova ostavka na pozicije u Hvidri. Istureni veteran najmoćnije boračke organizacije ostavku je podnio zbog tadašnjeg istupa Milorada Pupovca o opasnim pojavama suvremenog hrvatskog radikalizma u društvu. Spominjući Macuru i epizodu s neuspješnim zapošljavanjem, Periša je htio dokazati da branitelji pomažu Srbima, sve dok su se devedesetih borili na hrvatskoj strani ili su danas valjda politički Hrvati. Stoga i ne čudi da je više braniteljskih središnjica svesrdno podržalo HPC.

U Macuri su pronašli idealnog kandidata: on ponosno ističe svoje pravoslavlje, ali unutar hrvatskog predznaka. Macura, k tome, drži da Srpska pravoslavna crkva (SPC) ne bi trebala djelovati izvan granica Srbije i da u Hrvatskoj predstavlja sigurnosnu opasnost koju treba odagnati. Drži se pritom broja od više od 10 tisuća “pravoslavaca” koji su se borili na Hrvatskoj strani, ali koje ne naziva Srbima. “Treba podržati Hrvatsku pravoslavnu crkvu. Dolazi popis stanovništva gdje će se izjašnjavati manjinci, i oni rade na tome da je svaki pravoslavac Srbin, s ciljem da se što više širi utjecaj SPC-a na ovim područjima. Cijela njihova politika se vodi preko SPC-a, što je opasnost koju ja vidim. Mora se to nekako spriječiti. Ovdje se radi o budućnosti Hrvatske”, poručio je Macura, koji se nije mirio s natječajnom odbijenicom za posao u policiji, i to u dva navrata. Okrivio je policijskog načelnika Kostanića za sve, uputivši mu preko društvenih mreža i prijetnje smrću. Ne spominjući mu ime, iz šibenske policije potvrdili su nam da su zbog prijetnji Macuru procesuirali u rujnu 2020. godine.

Sudac istrage odredio je Macuri 6. listopada 2020. jednomjesečni pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela. Šibensko državno odvjetništvo podiglo je potom optužnicu 27. studenoga 2020. godine

Umjesto riječi “performans”, ista je policija sada iskoristila kazneno djelo prijetnje službenoj osobi, koje predviđa kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina. “Uz kaznenu prijavu je predan pritvorskom nadzorniku Policijske uprave šibensko-kninske”, stoji u šturom odgovoru šibenske policije. Na prijedlog Općinskog državnog odvjetništva, sudac istrage odredio je Macuri 6. listopada 2020. jednomjesečni pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela. Šibensko državno odvjetništvo podiglo je potom optužnicu 27. studenoga 2020. godine.

“Optužnicom se 50-godišnjaka tereti da je u tri navrata od 26. do 28. rujna 2020. u Šibeniku, nezadovoljan što u dva navrata nije primljen na natječajima za posao koje je raspisalo jedno tijelo i smatrajući za to odgovornim čelnika toga tijela, a nakon što ga je prethodno vrijeđao putem jedne društvene mreže, na otvorenom profilu te društvene mreže pisao objave u kojima je oštećeniku prijetio smrću”, stoji od studenoga 2020. godine na stranicama Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, od kojeg do zaključenja ovog teksta nismo uspjeli doznati epilog cijele priče.

Iako mu je određen pritvor od mjesec dana, Macura je krajem lipnja ove godine u emisiji “Bujica” ustvrdio da je iza rešetaka zasad boravio samo deset dana. Početkom 2021. je prisnažio da je zbog Banije samoinicijativno “prekinuo neke odluke suda” koje se tiču njega, ali da ga “nije briga”. Za vrijeme navedenih pravosudnih mjera, Macura se s arhiepiskopom HPC-a uputio na Baniju, gdje se povezao s umirovljenim pukovnikom Ivicom Pandžom Orkanom, koji je otprije podržavao inicijative Hrvatske pravoslavne crkve. Macurin suborac i glavni australski operativac za prikupljanje novca bio je Nikica Marčić, menadžer u ugostiteljstvu, australski Hrvat rodom iz Šibenika koji je sudjelovao u “Oluji” kao kamerman i fotograf. Novac za izgradnju kuće je došao i iz drugih zemalja, poput Kanade i Čilea.

Tu se mogu nazrijeti i tragovi izvora financiranja spomenutih plakata. Još je jedna veza s Australijom i tamošnjim Hrvatima. Hrvatska pravoslavna crkva se, naime, odavno uvezala s tajkunom hrvatskih korijena Markom Franovićem, koji je prije četiri godine obećao dati milijun kuna za izgradnju prve bogomolje HPC-a, i to u Kninu. Jedan od najuglednijih australskih Hrvata, Franović je dugogodišnji financijski pozadinac hrvatskih radikala. Prije sedam mjeseci u intervjuu je otkrio da se ispisao iz HDZ-a nakon što ga je preuzeo Andrej Plenković, za kojeg smatra da nije Hrvat. “Nisam se dakle ispisao iz hrvatskog državljanstva, no iz HDZ-a jesam i započinjem rat s politikom”, izjavio je tada. Taj rat može se interpretirati i kao financijsko bombardiranje ekstremističkih projekata u Hrvatskoj. Više je puta ponovio da će dati “priličnu svotu novca” za iskopavanje Jasenovca, jer drži da je na toj lokaciji u vrijeme NDH umrlo svega 1600 ljudi, pretežito od bolesti. Prije svega mjesec dana u drugom je tekstu najavio da su u tijeku pripreme oko formiranja fonda preko kojeg će za početak poslati milijun kuna za revizionističke aktivnosti u Hrvatskoj.

Hrvatska pravoslavna crkva se odavno uvezala s tajkunom hrvatskih korijena Markom Franovićem, koji je prije četiri godine obećao dati milijun kuna za izgradnju prve bogomolje HPC-a, i to u Kninu

Dok opisani rukavac priče – koji se može nazvati najvećom novijom subvencijom proustaškom negacionizmu u Hrvatskoj – tek treba detaljno istražiti, Franović se u ovom tekstu nalazi zbog povezanosti s HPC-om. On je, naime, mišljenja da je Srpska pravoslavna crkva “četnička mafijaška organizacija povezana s pedofilijom” koju bi diplomatskim putem trebalo “riješiti”, odnosno izgnati iz Hrvatske. “Dokle god imamo SPC u Hrvatskoj moramo spavati otvorenih očiju jer ne znamo kada ćemo biti napadnuti, hoće li bacati na nas bombe ili će pokušati opet doći s tenkovima i avionima kao 1991. godine”, poručio je prije koji mjesec. Jedan od načina za rješavanje ovog pitanja podrazumijeva i financijsku potporu HPC-u.

Da Franović, mimo obećanja o financiranju izgradnje crkve, i inače subvencionira HPC, jasno sugerira intervju koji je dao u ožujku ove godine. “Ako govorimo i nastojimo pomoći Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi – to ne znači da ću ja ili neki katolik prijeći na tu vjeru”, izjavio je Franović, prisnažujući na kraju: “Riješimo se ovakvog SPC-a i pomozimo rad i uspostavu HPC-a radi dobra i suživota srpskog i hrvatskog naroda.”

O HPC-u, vjerskoj organizaciji koja ne postoji u hrvatskim registrima, ekstenzivno smo pisali u više navrata. Svojevrsna reinkarnacija istoimene institucije koju je uspostavio Ante Pavelić kao mehanizam dodatnog poništavanja srpskog identiteta u NDH, u hrvatsku je širu javnost došla 2017. godine. Ispred crkve Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu arhiepiskop Aleksandar je tada održao posvećivanje vode na pravoslavni Badnjak. Novinar Marko Jurič, protiv kojeg je godinu prije podnesena kaznena prijava zbog govora mržnje prema Srbima baš na toj lokaciji, sudjelovao je u svečanosti tako što je preko mikrofona uzviknuo: “Gospodo, odjebite!” HPC su podržali likovi poput Željka GlasnovićaAnte Belje i kratkotrajnog ministra branitelja Mije Crnoje. Arhiepiskop neregistrirane crkve voli se pohvaliti i odličnim odnosima s Katoličkom crkvom u Hrvatskoj. S biskupom Vladom Košićem blagoslovio je onu izgrađenu kuću na Baniji koja je po svemu sudeći dovela do uspostave financijsko-organizacijskih veza što su rezultirale naknadnim plakatnim aktivnostima.

Ova opskurna vjerska družina podnijela je 2016. godine zahtjev za registraciju Ministarstvu uprave. Prije dvije godine zahtjev je odbijen, zato što nije podnesen dokaz da ima najmanje 500 vjernika. Žalbeni postupak je u tijeku, a naredni popis stanovništva neće imati nikakvog utjecaja na eventualnu registraciju. No svježa plakatna kampanja, koju su ponajviše financirali i pogurali ekstremni hrvatski rimokatolici iz zemlje i inozemstva, svakako je ponajveći uspjeh što se tiče vidljivosti ove “crkve”. Arhiepiskop je zbog aktivnosti na Baniji završio i u emisiji “Dobro jutro, Hrvatska”, gdje je izverglao i prigodnu molitvu. U svakom slučaju, razvidno je da hrvatski nacionalisti koriste ovaj bizarni vjerski kuriozitet kao dodatno sredstvo za udar na ovdašnju srpsku zajednicu.

Tekst je prenet sa portala Novosti.

Share