Svetski dan deteta: Kako da Dečija nedelja traje čitave godine

18. November 2021.
U Srbiji čak 115.000 dece živi u apsolutnom, a svako treće je u riziku da se nađe ispod granice siromaštva. I dalje je izraženo nasilje nad decom – od zanemarivanja, različitih oblika iskorišćavanja do fizičkog i seksualnog zlostavljanja, kako u porodici, koje je najmanje vidljivo, tako i vršnjačko, ali i ono koje počine nepoznate odrasle osobe. Takođe, deca u našem društvu često se uključuju tek da bi bila viđena, ali ne i pitana za mišljenje, stav, kritiku...
ZABAVISTE
Foto: BETAPHOTO/DRAGAN GOJIC

Piše: Iva Eraković, izvršna direktorka organizacije Prijatelji dece Srbije i majka tri ćerke, Srne, Mile i Lane. Novi magazin

Neprepoznavanje dece kao ravnopravnih društvenih aktera najbolje se vidi u okoštaloj floskuli: “Reći će ti se kad porasteš!” Ona je opis društvenog konsenzusa u kome biti dete znači i biti isključen iz važnih pitanja koje su odrasli prećutno obeležili oznakom – rezervisano za odrasle. Ovaj model u kome “počinješ da se pitaš” kada odrasteš sporo se menja i u našem društvu.

Roditelji su zatečeni između tradicionalnog i modernog vaspitanja, obrazovni sistem je okoštao, politike za decu i dalje ih retko i na nivou incidenta uključuju, a i vladin i nevladin sektor prečesto sebi daju za pravo da kroje sudbinu dece, bez da suštinski poznaju i uvažavaju njihovo mišljenja, stavove i osećanja. Participacija dece još se meša sa dekorativnom ulogom – kada je njihova prisutnost samo fizička ili simbolička, bez suštinske uključenosti, a tako im se osujećuje mogućnost da u budućnosti budu ravnopravni učesnici društvenih procesa.

Istovremeno, uz 20. novembar koji se obeležava kao Svetski dan deteta, u Srbiji je oktobar uvek u znaku dece – jer se u njemu realizuje Dečija nedelja – najveća nacionalna manifestacija za promociju i zaštitu prava deteta, koja se na ovim prostorima neguje još od 1934. godine, a na predlog Prijatelja dece Srbije, najstarije organizacije za promociju i zaštitu prava deteta u Srbiji, od 1987. se nalazi i u Zakonu.

Prijatelji dece Srbije program Dečije nedelje uvek zasnivaju na Konvenciji o pravima deteta UN, brinući o tome šta su stvarne potrebe dece i mladih u Srbiji, a ove godine su je obeležili pod sloganom: “Dete je dete, da ga volite i razumete” (stihovi čuvenog pesnika Ljubivoja Ršumovića), pod pokroviteljstvom Ministarstva za brigu o porodici i demografiju, kao i mnogobrojnih prijatelja manifestacije.

DETE JE DETE: Iako slogan predstavlja osnovu za ostvarivanje svih dečjih prava, ljubav i razumevanje nisu dovoljni da deca budu srećna i zaštićena, da mogu da ostvare svoj puni potencijal, a deca iz ranjivih grupa (romska deca, deca sa razvojnim teškoćama i/ili invaliditetom, deca na institucionalnom smeštaju) se i dalje sreću sa velikim problemima, uključujući diskriminaciju.

U Srbiji čak 115.000 dece živi u apsolutnom, a svako treće je u riziku da se nađe ispod granice siromaštva. I dalje je izraženo nasilje nad decom – od zanemarivanja, različitih oblika iskorišćavanja, do fizičkog i seksualnog zlostavljanja, kako u porodici, koje je najmanje vidljivo, tako i vršnjačko, ali i ono koje počine nepoznate odrasle osobe. Takođe, deca u našem društvu često se uključuju tek da bi bila viđena, ali ne i pitana za mišljenje, stav, kritiku…

Šta nam je pokazala ovogodišnja Dečija nedelja?

Svi programi Dečije nedelje na prvo mestu stavljaju decu, a uprkos pandemije kovida-19, njihova uključenost je bila masovna, kako direktno, tako u onlajn formatima. Učenički parlament je okupio 70 srednjoškolaca iz cele Srbije sa temom: “ZA SVAKO DETE! – Važnost vršnjačke podrške u ostvarivanju prava deteta”, a Narodna skupština je ponovo otvorila vrata ovom događaju. Deca uzrasta 14 do 18 godina su nam poručila da im treba modernija škola u kojoj će dobiti funkcionalnija znanja, da im u doba epidemije kovida-19 nedostaju vršnjaci, ali i da im podrška roditelja i nastavnika nije dovoljna, a često je i neadekvatna. Takođe, nedostaju im vannastavne aktivnosti i prilike da se aktivno uključe u društveni život i osećaju se izolovano, posebno deca sa smetnjama u razvoju i/ili invaliditetom.

Srednjoškolci su takođe zabrinuti za mentalno zdravlje – ne znaju kako i kome da se obrate kada se osećaju potišteno, uplašeno i izgubljeno.

Javna debata “Uticaj epidemije kovida-19 na ostvarivanje prava deteta u Srbiji”, održana je u Medija centru, a na njoj iz su iz različitih uglova sagledani položaj dece u doba pandemije u našem društvu, izazovi i problemi, kao i moguća rešenja. Učestvovali su predstavnici Vlade, Unicefa, civilnog sektora i deca, a nametnuo se zaključak da treba učiniti sve neophodne mere, na nivou prevencije i intervencije, da deca ne postanu najveće indirektne žrtve pandemije kovid-19. Nažalost, konstatovano je da su opet najpogođenija pandemijom deca iz osetljivih grupa, jer im je otežan pristup obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i ostalim neophodnim uslugama. Sama deca su na debati istakla da im nije jasno zašto oni i njihova dobrobit nisu stavljeni na prvo mesto u vreme pandemije.

NEVEN I IGRAČKA: U toku Dečije nedelje, Prijatelji dece Srbije tradicionalno dodeljuju i Književnu nagradu Neven i priznanje Dobra igračka”, skrećući pažnju da su adekvatna kulturna ponuda i igra neizostavni deo zdravog odrastanja. “Neven” je najstarija i najznačajnija nagrada iz oblasti stvaralaštva za decu u Srbiji, a dodeljuje se za beletristiku, ilustraciju knjige/slikovnice i popularnu nauku. Ustanovljena 1955. godine, ova nagrada podstiče stvaralaštvo za decu, afirmiše autore i najuspešnija ostvarenja za decu. Dodeljuje se svake godine za izdanja štampana u prethodnoj godini. Nagradu čine povelja čiji je autor Dušan Petričić, čiji je deo pravi, presovani cvet nevena, kao i novčani iznos. Priznanje Dobra igračka dodeljuje se od 1987. godine, promovišući najkreativnije, inovativne i podsticajne igračke za sve dečje uzraste.

Ove godine nagradu Neven je dobio Peđa Trajković za knjigu “Evo zašto gavran liči na sto”, izdavača “Beosing”, a knjiga “Jevreji u Beogradu” u izdanju izdavača “Kreativni centar”, autorke Čedomile Marković, nagradu za najbolji naslov u okviru popularne nauke. Najbolji ilustrator je Dušan Pavlić za ilustraciju serijala knjiga “Okean od papira”.

Priznanje i mogućnost korišćenja znaka Dobre igračke, ove godine pripali su Uvozniku Zomex d.o.o. za konstruktor Magnetna kotrljajuća putanja, Proizvođaču Dragoljubu Kneževiću za Drvenu slagalicu i Yamax M d.o.o. za Bajkovitu igru ravnoteže.

Dečija nedelja je ove godine obeležena i sa nekoliko onlajn formata: nacionalnim Festivalom dečijeg stvaralaštva, zatim onlajn kampanjom “Želim da razumeš” u kojoj su deca kroz kratke video poruke mogla slobodno da iskažu gde ih odrasli nedovoljno razumeju, a tradicionalni program “Mostovi među generacijama” obeležila je akcija međugeneracijske solidarnosti “Majstor za novotarije” – u kojoj su deca objašnjavala moderne fenomene starijim građanima, bakama, dekama. Bilo je zanimljivo kako stari uče od dece kako se šalje elektronska pošta ili koriste društvene mreže i digitalne aplikacije. Svi ovi programi obuhvatili su stotine predškolskih ustanova i škola, a i roditelji su pokazali želju da budu njihov aktivni deo.

Ne postoji sredina u Srbiji u kojoj Dečija nedelja nije obeležena – lokalne samouprave, škole, predškolske ustanove, centri kulture, biblioteke – jer ona povezuje sve aktere u zajednici koji sa decom rade i o deci brinu. Dečija nedelja zaista jeste najradosnija sedmica u godini, ali nije dovoljna da bi se položaj dece u društvu trajno unapredio. Za početak, neophodno je da deca ne budu u žiži interesovanja donosioca odluka samo u vreme izbora, kao dekoracija događaja na kojima, zapravo, ne bi trebala, niti smela da se pojavljuju.

Kako je pandemija uticala na decu u Srbiji

Izolacija je svima jako teška, a deci pogotovo. Škola iz dnevne sobe, smanjen kontakt sa vršnjacima, povećan broj slučajeva porodičnog nasilja… sve to najviše pogađa decu i mlade. U tom smislu ne možemo brinuti samo o njihovom fizičkom već i o mentalnom zdravlju, koje jeste posebno ugroženo pandemijom. Takođe, decu ne treba udaljiti od tehnologije – moderan svet počiva na njoj, ali nije dobro da se svi segmenti života presele u virtuelni prostor. Neophodna je sistemska i sveobuhvatnija podrška deci i mladima za prevazilaženje ovih problema, koji će očigledno – potrajati.

Postoje li “prevelika prava dece” i zašto ne

Koncept dečija prava i dalje nailazi na nerazumevanje, čak i među ekspertima u ovoj oblasti i uglavnom se pojavljuje narativ kako je deci dato previše slobode, ili pitanje: šta je sa obavezama. Često se zaboravlja suština, da se dečja prava bave nužnim pitanjima obrazovanja, zdravstvene, pravne i socijalne zaštite, prava na zaštitu identiteta, života u porodici, adekvatnu kulturnu ponudu, zaštitu od zlostavljanja… Jednom rečju: Prava na siguran, dostojanstven i ispunjen život u jednakosti i pristupačnosti svega što je deci potrebno. U Prijateljima dece Srbije, najstarijoj organizaciji za zaštitu i promociju dečjih prava u Srbiji o tome nema polemike, jer su priče o “prevelikim pravima” dece samo nerazumevanje koncepta dečjih prava. Svako dete bi trebalo da ima pravo da se odmara, zabavlja, igra… I zašto o tome ne polemišemo, kada se radi o odraslima?

Deca kroz praksu poverenice za zaštitu ravnopravnosti

Široka lepeza diskriminacije

Čemu su deca Srbije bila izložena u prethodnih godinu dana i još su – sa neizvesnošću koliko dugo – pokazaće Izveštaj koji priprema poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković sa svojom službom. U ovom pregledu dajemo nekoliko tipičnih primera diskriminacije dece po različitim osnovama

U subotu 20. novembra obeležava se Svetski dan deteta, koji je 1954. godine ustanovila Generalna skupština Ujedinjenih nacija kako bi se skrenula pažnja javnosti na obaveze društva prema deci, kao i na aktuelne probleme sa kojima se deca suočavaju.

Konvenciju o pravima deteta usvojenu 1989. godine, ratifikovalo je više od 190 zemalja, Srbija među prvima, ali uprkos tome prava desetine miliona dece širom sveta krše se svakoga dana, počev od ugrožavanja života i bezbednosti u ratu i miru. Pedeset miliona dece je raseljeno iz svojih domova, 250 miliona dece živi u zemljama koje su pogođene sukobima, milioni dece su robovska radna snaga, milioni seksualno eksploatisani…

Pandemija izazvana koronavirusom na dnevni red je donela niz pitanja od presudnog značaja za kvalitet života i odrastanja dece širom sveta. Uz već poznatu diskriminaciju na osnovu godina, pola, rase, vere i nacije kojoj su I deca izložena često u većoj meri nego odrasli, evidentno je i veće nasilje u uslovima nametnute izolacije. Manja socijalna pokretljivost dece koja predškolske i školske klupe – pokazalo sve manje rado! – “menjaju” za računar, ukazuje na značaj druženja kao primarnog modela vaspitavanja.

Čemu su deca Srbije bila izložena u prethodnih godinu dana i još su sa neizvesnošću koliko dugo će biti, pokazaće Izveštaj koji priprema poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković sa svojom službom. Izveštaj će uskoro biti predstavljen i javnosti, a pre svih poslanicima u čijoj je nadležnosti zakonodavni okvir koji treba da omogući optimalne uslove za život i razvoj svakog deteta, bez obzira na poreklo, zdravstveno, mentalno i socijalno stanje. Novi magazin će posebno predstaviti Izveštaj, a kao uvod u nekom od narednih brojeva, a kao uvod, uz Dečiju nedelju, sada dajemo nekoliko tipičnih primera iz prakse poverenice koji obuhvataju široku lepezu problema sa kojima su deca suočena. Ne samo ona koja su žrtve diskriminacije već i ona koja se nađu u ulozi zlostavljača. Takođe, kako nečinjenje ili nesluh javnih institucija cementira stereotipe i predrasude koji postaju preovlađujući model ponašanja o dece i odraslih.

PRIMER 1: Mišljenje je doneto u postupku povodom pritužbe udruženja roditelja podnete u ime zakonskih zastupnika šestoro dece sa smetnjama u razvoju koja pohađaju predškolsku ustanovu i osnovnu školu, protiv Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja. U toku postupka je utvrđeno da je interresorna komisija u individualnom planu podrške procenila da je deci potrebno obezbeđivanje pedagoškog asistenta, dok obrazovne ustanove na teritoriji grada, koje oni pohađaju, nemaju angažovanog pedagoškog asistenta. Doneto je mišljenje da je propuštanjem da obezbedi uslove za angažovanje pedagoških asistenata za decu sa smetnjama u razvoju, Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja onemogućilo da deca u čijem je interesu pritužba podneta dobiju potrebnu dodatnu podršku za obrazovanje, čime je prekršilo odredbe Zakona o zabrani diskriminacije. Ministarstvo je obavestilo Poverenika da su preduzete aktivnosti na izradi novog pravilnika o pedagoškoj asistenciji, kojim će preciznije biti regulisani uslovi i kriterijumi za njihovo angažovanje.

PRIMER 2: Poverenik je primio pritužbu koja se odnosi na nejednako postupanje u oblasti pružanja usluga prevoza prema majci sa bebom u kolicima. Naime, u gradskom prevozu u Beogradu vozač autobusa nije hteo da započne vožnju dok se dečija kolica ne sklope, a dete drži u naručju. Smatrajući da bi takav način vožnje bio nebezbedan za dete i majku, kao i da je dete obezbeđeno i sigurno u kolicima koja su zakočena, podnositeljka pritužbe je odbila da postupi po nalogu vozača, nakon čega je faktički bila primorana da napusti autobus, s obzirom da vozač nije hteo da započne vožnju. U toku postupka je utvrđeno da je JКP GSP “Beograd”, stavio u nejednak položaj i to nametanjem posebnih obaveza za korišćenje usluge ovog preduzeća, koje nisu nužne i opravdane razlozima bezbednosti, budući da se taj cilj mogao postići i na drugi način, čime je prekršio odredbe Zakona o zabrani diskriminacije. Zbog toga je data preporuku JКP GSP “Beograd” da preduzme sve neophodne mere kako bi obezbedilo nesmetan i bezbedan pristup pružanju usluga ovog preduzeća osobama sa decom u kolicima, da upozna zaposlene koji vrše prevoz putnika sa sadržinom mišljenja sa preporukama Poverenika, da ubuduće vodi računa da svojim aktima i praksom u pružanju usluga ne krši antidiskriminacione propise, kao i da u ličnom kontaktu ili pisanim putem uputi izvinjenje podnositeljki pritužbe zbog pretrpljenog akta diskriminacije. Po preporuci je postupljeno.

PRIMER 3: U pritužbi protiv jedne osnovne škole navedeno je da je učenica koja boluje od neizlečive bolesti bila izložena vršnjačkom nasilju koje se ogledalo u odbacivanju, šikaniranju, snimanju dok hoda povređena, odbijanju učenika da sede s njom, ubeđivanju drugih da ne sede sa njom, podsmevanju, izrugivanju, a da škola nije reagovala na adekvatan način da je zaštiti kao žrtvu vršnjačkog nasilja. Takođe, navedeno je da je direktor škole doneo odluku da svi učenici moraju da izlaze iz učionica i na malim odmorima, zbog čega je devojčica ostajala sama u učionici. Postupajući u predmetu, Poverenik je ukazao da pravila koja škola donosi, a koja se odnose na bezbednost učenika moraju da budu, pre svega u najboljem interesu deteta. Samim tim, prilikom donošenja pravila, rukovodstvo škole mora biti posebno oprezno jer pravila koja su naizgled jednaka za sve, mogu dovesti pojedine učenike u nepovoljniji položaj zbog nekog njihovog ličnog svojstva.

Ukazano je i da bi konsultovanje sa majkom devojčice, kao i sa devojčicom, u izradi pravila koja se neposredno ili posredno odnose na nju doprinelo stvaranju pravila čija primena ne izaziva nepovoljne posledice za nju. S tim u vezi, dato je mišljenje da je škola, propuštanjem da preduzme odgovarajuće i efikasne mere zaštite maloletne učenice, povredila odredbe Zakona o zabrani diskriminacije. Školi je preporučeno da izmeni odluku da svi učenici moraju da izađu u hodnik i za vreme malih odmora tako da primena pravila ne podržava socijalno isključivanje devojčice od ostalih učenika njenog odeljenja i škole.

U preporuci je ukazano i na potrebu da škola preduzme mere i aktivnosti na podsticanju tolerancije, podizanju znanja, razumevanja i zaštite od diskriminacije učenika i zaposlenih u ustanovi, kako bi sprečili diskriminaciju i vršnjačko nasilje, kao i da ubuduće vodi računa da u okviru svojih redovnih poslova i aktivnosti ne krši zakonske propise o zabrani diskriminacije. Po ovoj preporuci je postupljeno.

PRIMER 4: Poverenica Brankica Janković je upozorenjem najoštrije osudila incident koji se, prema pisanju jednog dnevnog lista, dogodio u dvorištu osnovne škole u Beogradu, kada je grupa osmaka pretukla učenika sedmog razreda samo zato što je Rom. “Zabrinjava činjenica da se nasilje dogodilo u školi, jer je upravo to mesto gde deca treba da se uče vrednostima tolerancije i prihvatanja različitosti. Na razvijanju svesti mladih ljudi o poštovanju ljudskih prava svakog pojedinca, mora se intenzivno raditi u našim školskim ustanovama”, istakla je poverenica i podsetila da svaki građanin ili građanka koji smatraju da su pretrpeli diskriminaciju po bilo kom osnovu, mogu da podnesu pritužbu Povereniku za zaštitu ravnopravnosti.

PRIMER 5: Tokom postupka Poverenik je analizirao da li određeni srednjoškolski udžbenici imaju diskriminatoran sadržaj, kao i relevantne pravne propise vezane za postupak odobrenja i povlačenja udžbenika. Imajući u vidu relevantne pravne propise kojima se određuje nadležnost određenih organa i ustanova, kao i postupak odobrenja, izmene i povlačenja udžbenika za srednju školu, Poverenik je dao mišljenje da u postupku po pritužbama, Nacionalni savet za visoko obrazovanje, Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja, Zavod za udžbenike i Zavod za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja nisu prekršili odredbe Zakona o zabrani diskriminaciji. Sa druge strane, Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja bilo je dužno da preduzme mere propisane Zakonom o udžbenicima, a po dobijanju stručnog mišljenja Zavoda za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja da pomenutih šest udžbenika sadrže nedostatke zbog kojih ne bi trebalo da budu u daljoj upotrebi uz preporuku da obaveže izdavača da izvrši izmene i ne plasira na tržište postojeće primerke ovih udžbenika.

Poverenik je dao mišljenje da je Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, propuštanjem da preduzme mere u cilju uklanjanja diskriminatornog sadržaja u šest udžbenika za srednju školu povredilo odredbe Zakona o zabrani diskriminacije, te je ministarstvu preporučeno da preduzme mere iz svoje nadležnosti, u cilju otklanjanja diskriminatornog sadržaja i onemogućavanja da se navedeni udžbenici sa ovakvim sadržajem i dalje koriste u nastavi.

Po ovoj preporuci je postupljeno, a Ministarstvo je obavestilo Poverenika da će u novom Katalogu odobrenih udžbenika koji će biti izrađen do avgusta 2019. za školsku 2019/2020, biti uvršteni korigovani udžbenici sa novim brojem rešenja, a da će za školsku 2019/2020. preko Školskih uprava biti upućen dopis svim školama da se ne koriste ovi udžbenici sa starim rešenjima.

Članci su preneti sa portala Novi magazin.

Click