Pet minuta sa Nikolom Kovačevićem

4. November 2022.
Pre bezmalo mesec dana bila je vrlo aktuelna, sada gotovo zaboravljena pretnja Evropske unije Srbiji ukidanjem bezvizog režima ukoliko Srbija ne poštuje vizni režim Evropske unije prema zemljama iz kojih dolazi mnoštvo prevashodno ekonomskih migranata. Da li je to zaista bilo dramatično ili ne, pitanje je za pravnika Nikolu Kovačevića, nesumnjivo najvećeg eksperta, pre svega u praksi, kada su migracije u pitanju? „Ne bih nikako rekao da ta pretnja nije bila ozbiljna, naprotiv, ali takođe mislim da, bez obzira na njenu težinu, nije lako da se ostvari“, kaže Kovačević za Novi magazin.
d7bdb3b858a855024615c1796f489a807
Nikola Kovačević. Foto: medija centar Beograd

Izvor: Novi magazin

Mora li Srbija u potpunosti da sledi politiku EU?

Sigurno je da Srbija ima suvereno pravo da sama uspostavlja svoj vizni režim, a druga važna stvar koja ide u paketu jeste da vizna politika Srbije, kao i svake druge zemlje, ne sme da se preliva na ostale države. Kada se to dogodi, znači da zemlja, u ovom slučaju Srbija, nema kapacitet da prati vizni tok koji je sama uspostavila.

Evropa je zasuta izbeglicama i migrantima, pre svega onima koji su došli iz Ukrajine, ali i drugima koji su išli preko Srbije legalno sa dokumentima, i to je postalo problem. Jasno je bilo da se ponavlja scenario iz 2017. kada je Srbija dobila packe zbog Irana.

Možda je ovo prilika da objasnimo razliku između izbeglica i migranata ako uopšte postoji, bar u prioritetima; izbeglice beže od rata, migranti se sele zbog razlih razloga, uključujući ekonomske?

Izbeglice ne beže samo od rata, beže iz različitih razloga, nekog ličnog svojstva koje ih stavlja u podređen položaj; recimo političkih stavova ili nije ženi potreban rat da bi iz Irana pobegla od kamenovanja. Dakle, izbeglice praktično prinudno napuštaju svoju zemlju, a migranti su ljudi koji se iseljavaju uglavnom iz ekonomskih razloga, ali ima i drugih razloga, katastrofa, teškog siromaštva… Ali važno je praviti razliku i koristiti ispravnu terminologiju. Iz Burundija nisu došli samo ljudi zbog bede već su se pripadnici etničke manjine Tutsi našli u teškom problemu u odnosu na većinsku etičku grupu. Pri čemu mnogi nisu dobili azil.

Pre nekoliko godina Srbija je u jeku migrantske krize, kada su preko Balkana bežali ljudi s ratnih područja, dobila silne pohvale. Da li se nešto promenilo od tada?

Srbija je zaista organizovala značajnu humanitarnu pomoć i prihvat ljudi koji su ovuda prolazili na putu ka zemljama Evropske unije. Najviši državni zvaničnici slali su pozitivne poruke da mi kao izbeglički narod treba da pomognemo ljudima i niko nije negativno posmatrao masovni ulazak migranata.

Ali biti human ne znači samo dopustiti nekome da proputuje kroz vašu zemlju, nahraniti ga, dati mu odeću, tuš i ispratiti ga. To podrazumeva i odgovornost, a to je i adekvatna politika azila. Neke zemlje su imale pristojne politike azila, ali su ih, poput Mađarske, uništile i danas mogu na prste da se pobroje države koje imaju razrađenu i dobru politiku prihvata. Problem je što danas u svetu broj izbeglica dramatično raste i broj drugih migranata raste, a države ne rade ništa da imaju zajednički odgovor, svaka ima svoj pristup. Imamo licemernu situaciju da gotovo ni u jednoj evropskoj zemlji više ne živi Evropska konvencija o ljudskim pravima. Ljudi dobijaju batine na granicama, guraju ih iz jedne zemlje u drugu i nemamo više vrednosti koje su iznikle iz Drugog svetskog rata u tom pogledu.

Očigledno je da ukrajinske izbeglice, kojima je Evropa i stanište i odredište, imaju drugačiji, povoljniji tretman od drugih. Koliko će to dugoročno proizvesti problema?

Evropska unija i Evropa se, tako da kažem, potpuno razgolitila nakon dolaska nekoliko miliona ukrajinskih izbeglica za svega nekoliko nedelja nakon agresije i zločina koji je Rusija vođena Putinom učinila u Ukrajini. Ukrajinska izbeglička situacija pokazala je kako Evropa kad hoće može solidarno da izađe u susret povorci koja je nekoliko puta veća od one od pre nekoliko godina iz Sirije, Avganistana… kada je EU zamalo pukla. Mislim tu pre svega na Orbana, Italiju, ali i druge.

Očigledno je da postoji nejednako ponašanje, diskriminacija izbeglica po poreklu, naciji, zemlji iz koje dolaze i da je to prava slika evropskih vrednosti danas. Jezivo ponekad deluje i to što smo i sami Evropljani.

Ako se vratimo Srbiji, da li je problem prevaziđen, verujete li da će do Nove godine, kako je Briselu obećano, vizni režim biti usklađen?

Neke su vize već ukinute, samo ne znam kako će recimo Indijci prevazići problem zbog radne snage. Ali verujem da će zvanična Srbija sve učiniti da se pretnja ukidanja viznog rečima otkloni jer bi i samo apliciranje izazvalo nezadovoljstvo građana koje ne ide u korist nijednoj vlasti, pa ni ovoj. Sigurno će učiniti sve da se izbegne apliciranje viza… A eventualno ukidanje viza našim građanima bilo bi prava katastrofa, u mnogim pogledima, od pojedinačnih do društva u celini.

Tekst je prenet sa portala Novi magazin.

Click