Pet minuta sa Goranom Živkovim

18. April 2020.
Možda je u drugim zemljama drugačije, ali u Srbiji, stiče se utisak, najviše se brine o tome da li će biti gladi. To je bio povod za razgovor sa Goranom Živkovom, agrarnim konsultantom.
5 minuta Zivkov (5)
Goran Živkov. Foto: Novi magazin

Da li se COVID-kriza u poljoprivredi manifestuje drugačije nego u drugim sektorima?

Za razliku od proizvodnje odeće, automobila ili pak ugostiteljstva, turizma i sličnih, gde tražnja praktično ne postoji, to nije slučaj sa hranom. Kod nje je problem u disfunkcionalnoj tražnji. Ono što smo pre trošili i gde smo kupovali u značajnoj meri se promenilo. Pošto se ovo prvi put dešava, nije lako predvideti ponašanje države, proizvođača ili potrošača, pa samim tim ni planirati. Zbog toga se prave zalihe, javljaju nestašice, menjaju potrošačke navike i povećava bacanje hrane. Ovo su karakteristike u periodu ograničenog kretanja, dok će potpuno novi stimulansi definisati ponudu i potražnju u prvim mesecima posle ograničenja, kao i u narednim godinama.

Hoće li se sve vratiti na staro?

Nisam siguran. Mislim da ćemo, kao i iz Svetske ekonomske krize, izaći s manjom konkurencijom i manjim brojem učesnika u tržišnom lancu, pošto će mnogi iz statusa “gazde” preći u “radnu snagu”. Drugo, moguće je da se države umesto slobodnom tržištu okrenu politici samodovoljnosti, pogotovo u slučaju osnovnih životnih namirnica. Što znači da će se problemi javljati tamo gde ih ne očekujemo.

Gde, na primer?

U makroekonomiji. Zdravstvena kriza je već uveliko prešla u privrednu krizu, koja će brzo preći u finansijsku, pošto će se smanjiti likvidnost i povećati loši bankarski plasmani. Dobar deo njih će biti vezan za potrošačke kredite koji su nemilice uzimani i davani. Među njima ima i mnogo malih poljoprivrednika. Država misli da će to moći da reši upumpavanjem novca, što neminovno dovodi do većeg zaduživanja, većih intervencija da se očuva kurs, smanjenja kreditnog rejtinga, a možda i inflacije i devalvacije. Ruska rublja i ukrajinska hrivna već su devalvirale.

To nisu naši nego njihovi problemi?

Biće i naši jer će se smanjiti potrošnja, pa će se smanjivati i naš izvoz jabuka i drugih proizvoda na to tržište. Takođe, mi se s njima srećemo u žitaricama na Crnomorskom tržištu, pa će biti veći pritisak na cenu.

Treba li država da interveniše?

Mislim da država mora da interveniše, ali pametno, a ne kao pijanac koji časti celu kafanu dok kod kuće njegova deca ne mogu da zadovolje zdravstvene, obrazovne, prehrambene i druge osnovne potrebe. Podrška mora da bude targetirana. Pogotovu u poljoprivredi, gde su efekti pandemije na različite sektore vrlo različiti. Jer, dok su jedni čak i profitirali, drugi imaju ozbiljne probleme. Čak i u okviru istog sektora imate različite efekte. Na primer, velike mlekare koje imaju hladni prodajni lanac u supermarketima imale su povećanu tražnju, dok male mlekare koje prodaju lako kvarljive proizvode na lokalnim pijacama i restoranima imaju potpunu štetu.

Koje šanse, na primer?

Veliki deo Evrope ima problema s radnom snagom i moraće da smanjuje proizvodnju radno intenzivnih kultura, zalihe smrznutog voća i povrća su se iscrpile i biće ih potrebno obnoviti, povećavaće se zalihe osnovnih prehrambenih namirnica kao priprema za eventualne nove krize, i slično. Tu postoje brojne šanse. Ne treba da zaboravimo da je poljoprivreda imala istorijski visoke cene i investicije kada je bila Svetska ekonomska kriza.

Mislite da će i sada cene biti visoke?

Ne, drugačija je situacija. Tada je cena nafte bila izuzetno visoka, danas izuzetno niska, tada smo imali niske zalihe i nekoliko uzastopno loših godina, sada to još uvek nije slučaj. Ono što će biti isto jeste smanjenje potrošnje. Koliko će se to odraziti na cene, teško je prognozirati, pre svega jer ne znamo koliko će sve ovo trajati. Međutim, znamo da će cene biti manje “globalizovane” kao posledica državnih protekcionističkih mera i otežanog transporta. Očekujemo, kao i posle svake krize, povećano interesovanje za investicije u poljoprivredu onih koji su novac zaradili u drugim sektorima. Sigurno je i da će određeni proizvodi imati povećanu tražnju. Pre svega, treba se fokusirati na izvoz.

Šta konkretno?

Lako kvarljivo radno intenzivno voće i povrće kao što su paprika, krastavac, grašak, boranija, jagodičasto voće i slično.

Hoće li sve planirano biti i proizvedeno?

Mislim da hoće. Pravi heroji ove krize su dobavljači inputa, koji su uspeli da uvezu gotovo sve potrebne inpute, mesna i ostale prerađivačke industrije koje su sve vreme radile u izuzetno teškim uslovima, sačuvale radnike od virusa i uspele da otkupe sirovine od proizvođača. Takođe, mislim da će proizvođači koji su hrabro ušli u setvu povrća umesto žitarica biti nagrađeni visokim cenama.

A šta su najveći mogući problemi?

Da virus uđe u fabrike, koje onda ne mogu da otkupljuju stoku, mleko i druge sirovine, da izgubimo neka tržišta usled smanjene potrošnje, kao što je već spomenuta jabuka, borovnica, koštuničavo voće, suncokretovo ulje, govedina i drugi. Problem može da bude i u proizvodnji – da poljoprivrednici nemaju sredstva da ulože u kvalitetnije inpute, a banke neće lako pozajmljivati sredstva.

Očekujete li nestašice bilo kojeg proizvoda u Srbiji?

Srbija je neto izvoznik hrane sa značajnim zemljišnim resursima i malom kupovnom moći, gde osnovu potrošnje hrane čine bazični, a ne visoko vredni prehrambeni proizvodi. Mi izvozimo proizvode kao što su brašno, suncokretovo ulje, šećer. U slučaju govedine, piletine i mleka smo samodovoljni bez značajnog izvoza. Možemo da budemo samodovoljni u proizvodnji svinjskog mesa, ali nismo zbog nedostatka konkurentnosti. Samim tim, nestašica neće biti. Problem na domaćem tržištu će biti zbog smanjenja kupovne moći. Isto tako može se očekivati da se smanji izvoz koji obezbeđuje dodatne investicije, povećanje konkurentnosti, profite proizvođača i, na kraju, pošto je nama udeo hrane u ukupnom izvozu značajan, i makroekonomsku stabilnost.

Pošta Srbije besplatno distribuira seme za setvu Instituta za ratarstvo u Novom Sadu, je li to dobar primer kako država treba da reaguje?

To su upravo one najopasnije mere, koje ne pomažu svima nego samo jednoj firmi. Smanjivanje mogućnosti najboljeg izbora i zdrave konkurencije korišćenjem državnih sredstava uvek je loše, a pogotovo u doba krize, kada se mora paziti da nema nepravde u korišćenju državnih sredstava.

Bilans državnih mera, kratko?

Dobro se pokazala kod organizovanja zelenih koridora, kako onih koji su donosili inpute, sirovine i finalne proizvode, tako i kada je reč o izvozu. Dobra je inicijativa da se na tržišni način kroz pronalaženje kupca pomogne proizvođačima jagnjadi. Mislim da je mogla mnogo bolje kada je u pitanju dozvola za rad poljoprivrednicima, kako onima koji voze traktor tako i svim drugima kao što su pčelari, voćari, povrtari, pa čak i oni sa baštama. Trebalo je da se pošalje jasna poruka da je njihov posao izuzetno značajan i ne ograničavati niti komplikovati s nekim dozvolama, za koje se ispostavilo da nisu ni potrebne. Vrlo je pogrešno zatvarati zelene pijace umesto da je samo regulisala broj kupaca na njima. Ne razumem u čemu je veći rizik kod otvorenih pijaca nego kod supermarketa.

Tekst je prenet iz Novog magazina.

Click