Pet minuta sa Bojanom Selaković

21. May 2020.
Građanske inicijative pratile su na nedeljnom nivou kroz izveštaje “Tri slobode” nivo sloboda okupljanja, organizovanja i informisanja u vreme vanrednog stanja. Šta je pokazao monitoring, pitanje je za Bojanu Selaković, programsku direktorku GI?
ljprava03
Bojana Selaković, Foto: Medija centar Beograd

“Zabrinjavajuće stanje u medijima i onemogućavanje ostvarivanja prava na slobodu izražavanja i medija problem je s kojim se Srbija suočavala i pre početka krize izazvane pandemijom covid-19, na koji su ukazivali domaća i međunarodna javnost, a predstavnici vlasti negirali. Brojni primeri kršenja prava na slobodu izražavanja i medija u praksi koje smo prikupili kroz izveštaje ‘Tri slobode’ pokazuju da je tokom vanrednog stanja došlo do dodatnog pogoršanja u ovoj oblasti. Naročito je bilo zabrinjavajuće donošenje Zaključka Vlade Republike Srbije 28. marta, koji se odnosio na informisanje u vreme vanrednog stanja i pandemije, a koji je podrazumevao centralizovanje informacija i jasan pokušaj cenzure, te je stoga, nakon reagovanja domaće i međunarodne javnosti, povučen 2. aprila”, sumira Selaković.

 

*Doneta je i mera koja je onemogućavala prisustvo novinara na konferencijama za medije Kriznog štaba.

Ovo problematično rešenje predstavljalo je nastavak opstrukcije rada. Umesto redovnog oblika učešća, novinarima nije omogućeno ni učešće na konferenciji putem video-linka već je samo ostavljeno slanje pitanja u pisanom obliku najkasnije do 14 časova svakog dana. Na taj način otvorila se mogućnost cenzure, arbitrarnog odabira pitanja, kao i izbegavanja odgovora na pitanja koja nisu po volji nekog od govornika. Ova mera ukinuta je nakon 10 dana, kada je, navodno, opasnost po zdravlje novinara delimično suzbijena, dok su u međuvremenu redakcije brojnih medija odustale od slanja pitanja na ovakve konferencije.

 

*Kakvo je stanje sa slobodom okupljanja?

Sloboda okupljanja je postepeno ograničavana još u periodu pre uvođenja vanrednog stanja na način da je svaka novousvojena mera podrazumevala stoži režim i smanjivanje dozvoljenog broja ljudi koji mogu da budu na jednom mestu istovremeno.

Kad je reč o opravdanosti ovih mera, one se čine ispravnim i ispunjavaju uslove predviđene Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, pre svega uslova koji se tiče postizanja legitimnog cilja. Njihova manjkavost tiče se nepostojanja adekvatnog obrazloženja, kao i jasnijeg i preciznijeg vremenskog ograničenja njihovog trajanja. Umesto toga, Vlada je koristila nedovoljno jasnu odrednicu da će ove mere važiti “dok traje opasnost od širenja zarazne bolesti”.

Ova ograničenja poštovali su gotovo svi građani, ali u pojedinim slučajevima o nju su se oglušili predstavnici vlasti prilikom sprovođenja određenih aktivnosti, poput dostave respiratora ugroženim područjima ili otvaranja radova na infrastrukturnim projektima.

 

*Sa druge strane, vanredno stanje nije omelo delovanje GONGO organizacija?

Te GONGO organizacije odranije su identifikovane kroz izveštaje “Tri slobode” kao važni akteri u procesu stvaranja paralelne realnosti i obračuna vlasti s političkim neistomišljenicima. Tu posebno ističem Udruženje za zaštitu mladih, koje je navodni organizator akcije puštanja uvredljivih poruka sa razglasa i organizovanja paljenja pirotehničkih sredstava na krovovima zgrada širom Srbije, kao odgovor na akciju lupanja u šerpe kojom su građani iskazivali nezadovoljstvo načinom na koji vlast upravlja državom tokom krize.

Tako se GONGO organizacija “Savet za monitoring, ljudska prava i borbu protiv korupcije Transparentnost” oglasila povodom hapšenja Ane Lalić kako bi upozorila glavne urednike na obavezu da se pridržavaju zakonskih propisa i da se uzdrže od prenošenja informacija od neimenovanog izvora, kao i da imaju razumevanja za poteze Vlade Srbije” zbog teške situacije uzrokovane pandemijom koronavirusa.

 

*Šta je pokazao generalni uvid u rad organizacija civilnog društva u ovom periodu? Koliko je država kroz vanredno stanje restriktivno delovala na rad civilnog sektora?

Pored objektivnih prepreka s kojima su bili suočeni svi građani, nedovoljno odgovoran odnos države i lokalnih samouprava ugrozio je opstanak određenog broja OCD. Vanredno stanje ponovo je ilustrovalo nedostatak strateškog prepoznavanja napora organizacija civilnog društva, posebno njihovog doprinosa zaštiti najugroženijih društvenih grupa. Najeklatantniji primer je neprepoznavanje organizacija civilnog društva kao aktera koji podmiruju potrebe najosetljivijih društvenih grupa u uredbi o finansijskim pogodnostima za davaoce donacija tokom trajanja krize izazvane pandemijom.

Kada je u pitanju oslobađanje od plaćanja poreza na dodatu vrednost na robu i usluge za donacije (pre svega hranu i robu široke potrošnje), ova uredba navodi da su od plaćanja PDV-a izuzeti obveznici koji bez naknade stavljaju na raspolaganje dobra i usluge Ministarstvu zdravlja, RFZO-u i zdravstvenim ustanovama u javnoj svojini. Iako je više organizacija civilnog društva i koalicija tražilo da se sporna odredba promeni, Vlada se oglušila o taj zahtev. Na ovaj način nisu prepoznati napori brojnih organizacija civilnog društva u odgovaranju na hitne humanitarne potrebe najugroženijih društvenih grupa koje su tokom vanrednog stanja i pogoršane epidemiološke situacije bile u stanju pojačanih potreba, a na koje sistem socijalne zaštite nije adekvatno odgovorio.

Primer dobre prakse je Grad Šabac, gde su lokalne organizacije civilnog društva koje pružaju socijalne usluge od početka uključene u rad lokalnog štaba za vanredne situacije. Njihovi resursi su ujedinjeni i korišćeni za distribuciju informacija i pomoći koju je obezbeđivala i lokalna samouprava.

 

*Građanske inicijative izradile su i mapu aktivnosti i potreba organizacija u vanrednom stanju. Naveli ste da je situacija naročito teška u lokalnim sredinama. S kakvim poteškoćama su se susretale organizacije civilnog društva na lokalu?

Građanske inicijative su odmah nakon proglašavanja vanrednog stanja uspostavile redovan sistem za prikupljanje informacija o potrebama organizacija civilnog društva, posebno na lokalnom nivou, koji se ažurira na nedeljnom nivou.

Na osnovu ovih izveštaja može se reći da su organizacije civilnog društva uglavnom imale fokus na dve grupe aktivnosti: humanitarne aktivnosti u cilju hitnog podmirivanja potreba različitih ranjivih grupa i monitoring aktivnosti različitih aspekata vanrednog stanja.

 

*Podneli ste Zaštitniku građana, sa drugim organizacijama, inicijativu da se utvrde činjenice o “bakljadama”. Ima li reakcije?

Ukupno 12 udruženja podnelo je 4. maja inicijativu Zaštitniku građana za pokretanje postupka kontrole zakonitosti i pravilnosti rada Ministarstva unutrašnjih poslova u vezi sa postupanjem policije po prijavama građana koje se odnose na okupljanja grupa građana koje u večernjim satima sa stambenih zgrada pale baklje i pirotehnička sredstva, kao i u vezi sa dodeljivanjem dozvola za kretanje u vreme zabrane kretanja.

Kako smo obavešteni, Zaštitnik građana je izjavio da je odmah po saznanju, još 30. aprila pokrenuo ovaj postupak prema Ministarstvu unutrašnjih poslova i poslao im pitanja o preduzetim radnjama. Zakonski rok za dostavljanje odgovora kancelariji Zaštitnika građana je 15 dana, ali još uvek ne znamo da li su ti odgovori i stigli niti kakav će biti njegov konačan zaključak. Imajući u vidu slična dešavanja u prethodnih nekoliko godina, kada se u javnosti puno pričalo o nereagovanju policije u određenim situacijama, smatramo izuzetno važnim da se ovaj postupak dovede do kraja i objektivno utvrdi postojanje odgovornosti za eventualne propuste u radu policije.

Tekst je prenet iz Novog magazina.

Click