Ogled: Petar Videnov

18. February 2022.
Nisu samo veliki centri važni za društvo, njega čine i lokalne sredine i ljudi iz varošica i manjih gradova; mediji i novinari iz malih sredina, kakav je i moj Caribrod (Dimitrovgrad), ostavljali su veliki trag u jednom regionu ili podneblju, i te kako važnom za orkestraciju velikog muzičkog ansambla. I nikako ih ne treba potcenjivati.
2048px-Dimitrovgrad_City_Centre
Dimitrovgrad. Foto: Julian Nyča, CC BY-SA 3.0 , via Wikimedia Commons

Izvor: Novi magazin

Medijski tonovi malih sredina

“Rekli su mi da je došla
iz provincije
strpavši u kofer snove
i ambicije”.

Đorđe Balašević

Studirajući agronomiju u Zemunu nisam ni slutio da će me životni put vratiti u rodni kraj, u mali Caribrod (Dimitrovgrad) na krajnjem jugoistoku, gde ću se opredeliti da mi novinarstvo i mediji budu sastavni deo života.

Ostalo je veliko žaljenje što mi muzika nije postala profesija, iako mi je ona bila prva ljubav. I upravo kako sam izvodio melodije na mom klarinetu i saksofonu, često puta filovane džez standardima i bogatom folklornom ornamentikom bugarske zajednice kojoj i pripadam, tako sam zakoračio u svet medija.

Bio sam ubeđen da je i novinarstvo veoma kreativno baš kao i muzika. I jeste, ali su često puta tonovi na medijskoj skali sasvim drugačiji i nekada i ne odsvirani do kraja, dajući novi prizvuk življenja u sadašnjosti.

A sadašnjost čine nerealna obećanja aktuelnih političkih vlastodržaca kojima je matrica života vlast, a ne građanke i građani kojih je sve manje i u Caribrodu i u Srbiji. Urušen sistem vrednosti, nepoverenje u institucije, korupcija, siromaštvo, medijska ne(sloboda), strah od stvarnosti… Neka to bude moj lični stav, ali mislim da nisam pogrešio.

Osvojene medijske nagrade na početku moje novinarske karijere krajem 90-ih prošlog veka, ulivale su mi optimizam i nadu da se žurnalistikom može promeniti društvo, a i vreme u kome živimo. I nekako je krenulo na prekretnici dva veka. Vlasti su se smenjivale, godine su prolazile, a vreme i svetla budućnost su išli jednim korakom napred i sa dva koraka nazad.

Ne predajući se i verujući da ću mojoj (našoj) deci ostaviti pravedniji i bolji svet na čudnovatom Balkanu, okovanom prirodnim lepotama i bogatom kulturnom baštinom, ali i istorijskim stereotipima i predrasudama, težio sam da doprem do pravednijeg sveta. Naročito su mediji i novinari iz malih sredina, kakav je i moj grad, ostavljali veliki trag u jednom regionu ili podneblju, i te kako važnom za orkestraciju velikog muzičkog ansambla. I nikako ih ne treba potcenjivati. Nisu samo veliki centri deo društva. Njega čine i lokalne sredine i ljudi iz varošica i manjih gradova, uključujući i lokalne medije.

I upravo zahvaljujući takvim medijima razotkriveno je kulturno-istorijsko blago Caribroda, gde je pre 120 godina rođen i velikan filmske umetnosti Zlatan Dudov, koji je polovinom 20. veka radio sa Bertoldom Brehtom, Ajzenštajnom i drugim znamenitim umetnicima. Grad je iznedrio veliki broj likovnih stvaralaca, umetnika, muzičara, glumaca, književnika i učenih ljudi. Proslavljeni gimnazijski duvački orkestar, kojem sam i ja pripadao, decenijama je bio dika svakog Caribrođanina. Mesto u kome su kulturne i obrazovne institucije stare znatno više od jednog stoleća, a pojedini sportski kolektivi i udruženja koračaju ka svom prvom punom veku.

Bile su to neiscrpne teme koje su me stalno inspirisale i koje negujem i prenosim mlađim generacijama sa porukom da se ne stide tradicionalnih vrednosti, jezika, kulture i svog nacionalnog porekla, koje je duboko utkano u celokupnu zajednicu sa svim svojim vrednostima i prednostima, kao i manama.

Radio je na mene imao veliki uticaj i ta čarobna zvučna kutija je postavila osnovu za moje novinarsko izražavanje, a ubrzo zatim još izazovnija televizija. Novinarsko-voditeljski, a kasnije i urednički posao, brojne autorske emisije na srpskom i bugarskom jeziku, reporterski i terenski rad, festivali radija i televizije, studijska putovanja i jedno lepo putešestvije do Slovačke sa prijateljima-sportistima iz Krupnja… Tu je i dokumentaristika i film o Dudovu, publicistika i knjiga o istorijatu lovstva, dopisnički rad, neslavna privatizacija jedne od najstarijih lokalnih televizija u Srbiji i stvaranje novog medija nazvanog po aleksandrijskom faru – nadam se svetioniku objektivnog i poštenog novinarstva.

Tu nije kraj. Taj svetionik je putem sajta, društvenih mreža i Youtube kanala obasjao naše medijsko more i dao tračak svetlosti u mračnom tunelu. Onima na vlasti se uglavnom nije svideo, te su pokušali da ga svom silinom sruše ili makar uruše. Za sada u tome nisu uspeli i verujem da neće, a ja se ponosim onim što smo sa kolegama stvorili, i onim, ne malim auditorijumom, koji je imao smelosti da nas podrži, prati, sluša, gleda, kritikuje i “lajkuje”.

Zato se ne treba olako odreći medijskih tonova malih sredina. Naprotiv, treba ih sjediniti u jednu lestvicu za veliki orkestar. Neka to imaju na umu reprezentativna profesionalna novinarska udruženja, koja konačno treba da izađu iz prestonice i oslušnu poruke iz “provincija”, odakle, kako u pesmi kaže Đole Balašević, dolaze ljudi sa koferom snova i ambicija.

I nakon svih ovih godina medijskog “muziciranja” najviše se ponosim našim svetionikom koji osvetljava trasu svih brodova koji prolaze upravo kroz Caribrod, na putu između Istoka i Zapada, Orijenta, Balkana i Evropske unije kojoj težimo.

BIOGRAFIJA: Petar Videnov (1970), novinar iz Caribroda (Dimitrovgrada). Iako agronom po profesiji, u celosti se posvetio novinarstvu. Dvadeset i jednu godinu proveo je u Radio-televiziji Caribrod na poziciji novinara, voditelja i gl. i odgovornog urednika, gde je učestvovao u stvaranju radijskih i televizijskih emisija, dokumentarnih filmova, reportaža i intervjua na srpskom i bugarskom jeziku. Veliku pažnju posvetio je očuvanju tradicije i kulture bugarske zajednice u Srbiji. Dugogodišnji je saradnik lista Bratstvo iz Niša i RTS-a – TV žurnala na bugarskom jeziku. Sarađivao je sa elektronskim i pisanim medijima u Srbiji i Bugarskoj. Dopisnik je nacionalnog časopisa “Lov i ribolov” iz Sofije. Bavi se dokumentaristikom, istraživačkim novinarstvom, publicistikom i autor je knjige “Po lovdžijski”. Režiser, scenarista, producent i urednik desetak dokumentarnih filmova i TV serijala. Član NUNS-a i IFJ. Laureat značajnih novinarskih nagrada. Jedan od osnivača Udruženja Emblema i Internet Portala FAR 2015/2016. godine sa sedištem u Dimitrovgradu. Odgovorni je urednik portala FAR, FAR TV-a i dečijeg časopisa FARČE. Potpisnik je čuvenog Proglasa o slobodi medija (5. oktobar 2017. godine).

Tekst je prenet sa portala Novi magazin.

Click