Na radaru: Tatjana Knežević Perišić
DOBRA NEDJELJA: Komita znači ljubav
Novoosnovani Patriotsko-komitski savez Crne Gore počeo je polako svoj politički život. Stvoren kao izraz bunta “zbog svega što nam rade” i činjenice da je za samo 14 godina od obnove državnosti Crna Gora na koljenima. Za kratko vrijeme privukao je veliki broj pristalica. Cilj nam je objediniti sve progresivne, evropske i građanske snage u crnogorski “front” onih koji samo VOLE svoju državu – i ništa više. Ne zanimaju nas nacije i vjeroispovijesti, svi smo građani ove države i borimo se da bude pravna i poštena, jednakih šansi za sve.
Ponosni smo na sve što čini Crnu Goru; na njenu istoriju, na njene manjinske narode, na njene vrijednosti, na njene vladare, pisce, književnike, slikare, pravnike. Ne želimo tuđe, ne damo svoje. Baštinimo dvije ljubavi: komitsku, iz perioda 1916-1929, kada je Crna Gora, precrtana od sila Antante zarad stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, morala da nestane i kada su njeni sinovi, znajući da nemaju nikakvu šansu, pristajali na smrt samo da ostane njeno ime, što ih čini antičkim junacima vremena. Druga ljubav je ljubav antifašista, koji su 13. jula 1941. ustali da brane slobodu, jedan od ideala Crne Gore kroz vjekove. Pa kad čujete riječ “komita”, pomislite samo na ljubav prema domovini. I ne bojte se te ljubavi.
LOŠA NEDJELJA: Podgorica kao Teheran
Scene iz Podgorice sa sahrane mitropolita SPC Amfilohija (Radovića) u Crnoj Gori pripadaju nekom paralelnom univerzumu. Klečanje na koljenima, guranje, ljubljenje ruku i tijela čovjeka koji je umro od korone, prinošenje djece da satima gledaju mrtvaca, izlivi ljubavi zvaničnika zarad sticanja političkih poena – jer tu ljubavi nije bilo! – pisma i obraćanja bivših političara, glumaca, sportista; sve je to bilo potpuno šokantno i nadrealno. Slaviti čovjeka koji je cijeli svoj život mrzio sve crnogorsko i cijeli svoj život posvetio produbljivanju podjela u pravoslavnom biću Crne Gore mogu samo njeni neprijatelji. Činilo se na trenutak da je Podgorica postala Teheran, a to je poraz za svako društvo koje pretenduje da bude građansko i sekularno. Što smo mislili da jeste – do protekle nedjelje.
POSJETA VUČIĆA CRNOJ GORI
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ponašao se kao svoj na svome, kao neki bahati beg koji je došao u posjetu svojoj pokrajini. Kažu da je noćio u privatnoj kući, šetao po Zeti, usput na TV-u rekao kako ga zovu žvalavi, pederu i šta ja znam još kako, pa kad se tako fino predstavio, otišao na sahranu čovjeku koji je, njemu živom, držao opijelo i dopustio da ga popovi spriječe i da se obrati okupljenima. Zato je slušao (Matiju) Bećkovića, kojemu je inače zabranjen ulazak u Crnu Goru, a eto on ladno ušao i na kraju se pokupio doma! Iako je od Vučića, mnogo je!
VLADA CRNE GORE U TRANSU
Tokom ceremonije sahrane svi državni organi Crne Gore bili su na stand by; dozvoljeno je da se mrtvo tijelo, bez najlona ili bilo kakvih mjera zaštite, iznese iz Kliničkog centra; da se hiljade ljudi tiskaju jedan do drugoga, bez maski i fizičke distance; zaštitnik ljudskih prava i sloboda dopustio je zloupotrebu djece; svi koji su stigli u Crnu Goru prošli su bez testa ili kontrole; Javni servis TV Crne Gore sedam sati je maltretirao sve građane predstavom u korotnim odijelima. Epilog: više nevladinih udruženja i pojedinaca, kao i PKS, traže reakciju Državnog tužilaštva i podnose krivične prijave. U međuvremenu skor zaraženih kreće se do 500 dnevno; za 14 dana imaćemo hiljade. I ko je ođe lud?
