Na mom radaru: Gvido van Hengel

28. October 2022.
Gvido van Hengel je pisac i istoričar iz Holandije. Prošle nedelje je bio kustos i moderator konferencije o stripu u Novom Sadu (Strip, Nasleđe i Savremena Umetnost, u okviru Grada Stripa). Njegovu knjigu Vidovnjaci, o Dimitriju Mitrinoviću i intelektualnim krugovima tokom Prvog svetskog rata, objavila je 2020. Izdavačka kuća Clio.
9ef957ad896502fd49b1bc60bb92c7e4a
Gvido van Hengel. Foto: privatna arhiva

Izvor: Novi magazin

Ulli Lust

U Holandiji sam uglavnom zauzet mnogim stvarima – književnošću, pisanjem, istorijom – ali ovde u Srbiji poslednjih dana sam plivao u stripovima. Zajedno sa timom iz Pančeva, Praga, Amsterdama, Ljubljane i Novog Sada radili smo na strip konferenciji i projektu Remix Comix, koji su bili deo programa novosadske prestonice kulture. Želeo bih da skrenem pažnju na radove naše glavne gošće – Uli Lust, strip zvezde iz Berlina. Njene knjige su me zaista šokirale: sirove priče o tome kako su žene stalno uznemiravane na javnim mestima i kako tinejdžerke pankerke pokušavaju da prežive na ulici. To zaista otvara oči svima koji misle da je priča o seksizmu ili #metoo preuveličana. Njen strip „Danas je posljednji dan ostatka tvog života“ (izdanje Fibra, Zagreb) teška je knjiga, i po temi, i po veličini. Na konferenciji smo saznali mnogo o njenom pristupu grafičkom novinarstvu. Ovo će biti važan aspekt projekta Remix-Comix, koji će putovati dalje u druge gradove: u Pančevo, Amsterdam, Prag, Ljubljanu i druge.

Mileta Jakšić i Boris Stanić

Vojvodina je ravničarski kraj, kao i Holandija, i zato sto se ovde osećam kao kod kuće. Magiju vojvođanskih polja najbolje dočarava najnoviji strip Borisa Stanića „Anahoreta“ (izdanje Komiko). U prošlosti smo Boris i ja radili na strip adaptaciji o Sarajevskom atentatu. Poslednjih godina Boris je razvio zanimljiv umetnički stil. Inspirisan kratkim pričama Milete Jakšića, on čitaocima nudi predeo tajanstvene i nasilne divljine, gde koščati seljaci i zlokobni sveštenici pokušavaju da žive i prežive. Boje haluciniraju! To je knjiga koja zaslužuje mnogo više čitalaca u Srbiji i inostranstvu.

Carica Sissi, ali onda drugačije

Kada pričam o Vojvodini, to me vraća na film koji sam nedavno video – Corsage (Korsaž), Mari Krojcer. Dobar je film, veoma dobro snimljen, a glumica Viki Krips je fenomenalna. Međutim, ono što me je najviše iznenadilo jeste to što film pokazuje koliko je Austrougarska monarhija bila multikulturna i kako su Sloveni, Mađari i Nemci koegzistirali zajedno, na različitim nivoima. To nije zabavan film, kao stari dosadni film o Sissi iz 1950-ih, sa Romi Šnajder u glavnoj ulozi. Umesto toga, dobijate sliku starije, cinične Sisi, u trulom, ali zabavnom habzburškom sistemu. Gorak film, ali ipak, Korsaž me je naterao da sanjam o putovanju kroz vreme i prostor, nazad u austrougarski Novi Sad, i dalje.

Tekst je prenet sa portala Novi magazin.

Click