Moguće nuklearne glave za sprečavanje poraza Rusije

7. April 2022.
Bez obzira na koncept ruske vojne strategije, ona je morala biti usklađena sa željenim političkim ishodom koji se oslanjao na loše premise. To je i dovelo do ponižavajućih vojnih rezultata i debakla tako definisane strategije u Ukrajini, kaže Nikola Lunić za Novi magazin.
Russia Ukraine War Focus on the East Explainer
Foto: Beta/AP Photo/Vadim Zamirovsky

Razgovarale Ivana Pejčić i Jelka Jovanović, Novi magazin

Sem geostrateških i geopolitičkih posledica, rat će doneti i novo socijalno raslojavanje. Siromaštvo kao potencijal za unutrašnje, pa i šire sukobe potcenjuje se i u teoriji i u praksi. Vidite li vi nove potencijalne socijalne pokrete i možda bombe, i gde?

Rat je po pravilu u simbiozi sa siromaštvom i socijalnom isključenošću. Međutim, često se više bavimo globalnim problemima tih stanja, a zanemarujemo pojavne oblike u našem okruženju. S obzirom na ozbiljnost socijalnog konteksta, neophodan je kontinuitet sistematskog i metodološki utemeljenog istraživanja o siromaštvu i nejednakosti u Srbiji kako bi društvo moglo reagovati i kroz neproporcionalna poreska izdvajanja i druge mere ublažiti takve pojavne oblike. Istorija nas uči da su najveći socijalni nemiri, pa i revolucije nastajali pri egzistencijalnom siromaštvu. Takvo siromaštvo i danas opstaje širom planete, a savremeni svet je karakterističan po međuzavisnosti, nepredvidivosti i kompleksnim bezbednosnim pretnjama.

Zato takve pojave kao društvo moramo sprečavati, ograničavati i kontrolisati uz posebnu pažnju institucija i kontinuiranu analizu međunarodnog okruženja. Samo na taj način će se izbeći bezbednosni izazovi, a aktivizam socijalnih pokreta usmeriti na zalaganje za unapređenje svih oblika ljudskih prava i dostojanstvenog života.

Koliko je u uslovima ovakve globalne nestabilnosti održiva vojna neutralnost Srbije?

Globalna bezbednosna nestabilnost i iskustva iz savremenih sukoba ukazuju nam na sav besmisao balansirane spoljne politike i neodrživost vojne neutralnosti Srbije koja je zasnovana na konceptu totalne odbrane. Čak i tradicionalno neutralne zemlje poput Švedske i Finske razmišljaju o članstvu u kolektivnom sistemu bezbednosti jer im neutralnost nije više garant očuvanja teritorijalnog integriteta i suvereniteta. Srbija u našem nestabilnom regionu nije u mogućnosti i ne sme da dozvoli involviranost ni u kakav sukob jer hipotetički poraz sumnjam da bi preživela.

Planetarno geopolitičko repozicioniranje moći nameće nam apsolutni prioritet postavljanja državnih interesa ispred emocija, principa međunarodnog prava ispred populizma i politikantstva, a posvećenost slobodi i pravdi ispred zabluda. Samim tim, ukoliko istinski želimo bezbednu Srbiju, vreme je da učestvujemo u kreiranju pouzdanog i predvidljivog savezništva. Alternativa našoj posvećenosti zajedničkoj spoljnoj i bezbednosnoj politici jedne nove Evrope jeste dugoročno nepoverenje, intenzivni obaveštajni i hibridni regionalni sukobi, kao i neodrživo finansijsko ulaganje u odbrambene sposobnosti.

Perspektiva je jasna – održiva budućnost uz poneku emotivnu suzu ili zamrznuti konflikt koji predstavlja pripremu za naredni, razorniji i destruktivniji regionalni sukob.

Izvor: Novi magazin.

Click