Kako vladajući teroriziraju društvo i građane

Piše: Dragan Markovina

Iako apsolutno ne dijelim političku i ekonomsku logiku neoliberalizma, po kojoj samo treba pustiti tržištu da se razvije i ukloniti ikakvu aktivnost države iz ekonomije, što je prevara prvog reda, zanimljiv detalj poslužit će kao uvod u ovaj tekst. Naime, za vrijeme kolapsa Karamarkove i Oreškovićeve vlade u Hrvatskoj, kad nekoliko mjeseci uoči i nakon izvanrednih izbora nije ni bilo vlade u punom smislu riječi, ekonomski pokazatelji počeli su se vidno oporavljati.

To, naravno, ne znači da su neoliberali u pravu nego samo daje još jedan prilog tezi o tome kako ovdašnje vlade rade izravno protiv interesa građana, na čemu je HDZ doktorirao, a ne zaostaju ni ostale vladajuće nacionalističke partije u postjugoslavenskim zemljama.

Da se sada vratim na prave razloge pisanja ovog teksta. Hrvatsku čekaju predsjednički izbori, u kampanji u kojoj se aktualna predsjednica uporno blamira i realno radi štetu zemlji, u Bosni i Hercegovini došlo je do stvaranja nove nacionalističke koalicije, koju je uz puno logičnog gnjeva podržao i Željko Komšić, a u Srbiji se na udaru našao čovjek koji je otkrio aferu Krušik. U sva tri aktualna slučaja vladajući, zapravo, aktivno rade protiv interesa vlastitog društva. Dok Kolinda Grabar Kitarović verbalno ratuje protiv regije, s kojom Hrvatska ima uvjerljivo najpovoljniju trgovačku bilancu i bilježi četvrtinu sveukupnog izvoza u susjedne zemlje, izvoz u jugoslavenske zemlje je počeo vidno padati. To je precizno statistički opisao Goranko Fižulić u kolumni u Telegramu.

U Bosni i Hercegovini se rušenje kantonalne vlade u Sarajevu, koje je dodatno ubilo ideju u mogućnost promjena na redovnim izborima, logično nadovezalo na to da se u Mostaru represivni sistem uključio u osiguravanje rada nelegalne i opasne deponije smeća, tako što je poslao specijalce da uklone građane koji su je blokirali. Na koncu, u Srbiji vladajući čine sve da potpuno isključe javnost iz tema koje su zaista bitne za funkcioniranje zemlje i društva.

Ovakvi primjeri ne samo što ne predstavljaju eksces nego ih doživljavamo svaku sedmicu i predstavljaju pravilo koje možemo svesti pod zajednički nazivnik nasilja koje vladajući vrše nad društvom, građanima i ekonomijom zemalja kojima upravljaju.

To otvara pitanje zbog čega onda uporno dobijaju podršku građana na izborima iako je ona u apsolutnom broju sve manja. Ljudi u punom smislu riječi sve više bojkotiraju izbore, medije, političke procese i jednostavno žive u nekoj paralelnoj stvarnosti, gradeći zajednice pojedinaca s kojima osjećaju bliskost. To konkretno znači da osim paralelne stvarnosti imamo i potpunu društvenu fragmentaciju, a u krajnjoj liniji i ostvarenje one zlokobne izjave Margaret Tačer o tome kako društvo zapravo ne postoji. Negativna posljedica takve fragmentacije je u tome što je klasna prohodnost sve manja, uslijed logike kapitalizma, a za konačan ishod će imati to da će ozbiljna kultura, nauka i mediji činiti stvarnost intelektualne elite, dok će najveći dio društva biti prepušten trešu, kiču, rijalitijima i tabloidima, zahvaljujući čemu će se dodatno zacementirati aktualna otužna politička stvarnost.

Uostalom, nacionalisti su već sada uspješno uvjerili široke slojeve stanovništva da su im intelektualne elite prirodni neprijatelji i nepatrioti, što je jedna od pogubnijih teza puštenih u javni prostor. U krajnjoj liniji, ovakva društvena fragmentiranost i konstantan nacionalistički i antiintelektualni sadržaj kojeg vladajući uporno produciraju već je rezultirala činjenicom da u jedinstvenom kulturnom prostoru, koji logično obogaćuje, sudjeluju rijetki, ranije opisani pojedinci.

Međutim, naprosto je nemoguće da stalno podgrijavanje tenzija, retorike iz devedesetih i inzistiranje na istorijskom revizionizmu, u kombinaciji s nikakvom realnom idejom o budućnosti, ne rezultira na koncu i kolapsom ekonomske razmjene, čime će se ionako slabašne ekonomije, bazirane skoro pa isključivo na tercijarnom sektoru, potpuno urušiti. Dođe li do toga, urušit će se ionako krhki socijalni mir, što u nekom smislu nove izgradnje ljevice može zvučati zavodljivo, ali samo ako ne poznajemo stvarnost ovdašnjih društava.

Ona je, naime, upravo logična posljedica aktivnog zaglupljivanja stanovništva, čiji bunt zbog toga može voditi samo ka ekstremističkom desnom populizmu, odnosno u daljnje urušavanje na svim poljima. Za početak bilo kakvog suvislog otpora ovim tendencijama, jako je bitno da se prestane maštati i da se ove činjenice osvijeste kao takve, uz punu svijest da preokretanje trendova nije uopće izgledno u skorije vrijeme. Na kraju nam ostaje za nadati se da će građani ipak u većini uvidjeti na koji način se uporno radi protiv njihovih interesa.

Tekst je prenet sa portala Novi magazin.