Hrvati, vrsta koja izumire

29. January 2022.
Od prije jednog desetljeća, kada je u Hrvatskoj živjelo 4.284.889 ljudi, zemlja je demografski opustošena: “nestalo” je 396.360 građana, što je smanjenje od čak 9,25 posto, ali je pad stanovništva kataklizmičan u usporedbi s popisom iz 1991, kada je Hrvatska imala najviše stanovnika u povijesti: 4.784.265 ljudi.
david-boca-CQ6RolRHX7U-unsplash
Zagreb. Foto: David Boca / Unsplash

Piše: Drago Hedl, Novi magazin

Nesretno se poklopilo: na dan kada je Hrvatska obilježila 30-godišnjicu međunarodnog priznanja (15. siječnja 1992) i sedam i pol godina otkako je zemlja ušla u Europsku uniju (1. srpnja 2013), objavljeni su preliminarni rezultati popisa stanovništva. Iznesene podatke dio medija i opozicije okarakterizirao je kao tešku demografsku katastrofu, nacionalnu tragediju ili pak alarm kakav najavljuje elementarne nepogode biblijskih razmjera.

Hrvatska je, kažu rezultati prošlogodišnjeg popisa, spala dobrano ispod četiri milijuna stanovnika: na dan 31. kolovoza prošle godine broj stanovnika iznosio je 3.888.529 osoba. Kad se to usporedi s popisom od prije deset godina, kada je u Hrvatskoj živjelo 4.284.889 ljudi, vidi se kako je za samo jedno desetljeće zemlja demografski opustošena: “nestalo” je 396.360 građana, što je smanjenje od čak 9,25 posto. Iako je taj podatak sam po sebi više nego strašan, usporedba s popisom stanovništva iz 1991. godine, dok je Hrvatska formalno još bila još bila u sastavu Jugoslavije kao jedna od njenih republika, upravo je kataklizmičan. Naime, te godine, prije samo tri desetljeća, Hrvatska je imala najviše stanovnika u povijesti: tadašnji popis pokazao je da u Hrvatskoj živi 4.784.265 stanovnika.

Otkako su izlaskom iz Jugoslavije (što se, nažalost, dogodilo na krvavi način, brutalnim ratom “bratskih naroda i narodnosti”) građani Hrvatske postali “svoji na svome”, otkako se – kako je to volio govoriti prvi hrvatski predsjednik Franko Tuđman – ostvario “tisućljetni san” o vlastitoj državi, hrvatskoj pušci na hrvatskom ramenu i hrvatskoj lisnici u hrvatskom džepu, broj građana Hrvatske smanjio se za gotovo milijun ili točnije 895.736 ljudi. Hrvatska je, dakle, u trideset godina, za manje od polovice prosječnog ljudskog vijeka, izgubila više stanovnika nego što ih danas ima njen najveći, glavni grad Zagreb, koji prema rezultatima prošlogodišnjeg popisa, ima 769.944 stanovnika, ili za 20.073 manje nego 2011.

GUBICI: I ostala tri grada koja su do prošlog popisa jedina imala više od sto tisuća stanovnika – Split, Rijeka i Osijek pretrpjeli su značajan gubitak stanovnika. Tako je Split, drugi po veličini grad u Hrvatskoj, u deset godina izgubio oko 17.000 stanovnika i danas ih ima 161.312. Rijeka pak, treći grad po veličini, izgubila je najviše stanovnika, u deset godina grad se smanjio za 20.000 ljudi i danas u Rijeci živi tek 108.622 građana. A Osijek, četvrti po veličini, spao je ispod 100.000 ljudi. Taj grad danas ima tek 96.848 stanovnika, a samo prije deset godina imao ih je 108.048.

Kad se dakle zbroji stanovništvo Splita, Rijeke i Osijeka, ono zajedno iznosi 366.782 građana. A kako je Hrvatska, rekli smo, u posljednjih deset godina izgubila 396.360 građana, slikovito, bilo bi to kao da su nestala (nakon Zagreba) tri njena najveća grada zajedno. Danas demografski opustošena Hrvatska ima samo tri grada veća od 100.000 ljudi, a metropola Zagreb mora se odreći sanjarenja o gradu milijunske veličine, kakav se gajio do popisa stanovništva 2011.

Nekadašnji slogan Hrvatske turističke zajednice kojim se na jumbo plakatima vabilo strane goste u Hrvatsku glasio je “Mala zemlja za veliki odmor”. Sada, nakon objave rezultata prošlogodišnjeg popisa, taj slogan zvuči još uvjerljivije, a cinici kažu kako bi ga valjalo ponešto modificirati i promijeniti u “Mala zemlja za veliki pomor”. Uistinu, Hrvati su postali ugrožena vrsta, vrsta koja nestaje, kao što s planete iščezavaju brojne vrste kojima prijeti potpuno izumiranje.

Porazno je što sve županije u Hrvatskoj, njih 20, uključujući i grad Zagreb, koji ima i status županije, bilježe pad stanovništva. Kako Istarska, kao najrazvijenija, tako i nerazvijene županije poput ličko-sinjske, sisačko-moslavačke ili vukovarsko-srijemske. Potonja bilježi najveći broj pada stanovnika, u deset godina manje ih je 35.083. Dva grada, Vukovar i Knin, koja nakon Domovinskog rata, svaki na svoj način, uživaju statuse gradova heroja (Vukovar je tako posebnim zakonom donesenim početkom 2020. dobio status “mjesta posebnog domovinskog pijeteta”) bilježe dramatičan pad broja stanovnika. Knin je tako, prema podacima, napustio svaki četvrti žitelj, a Vukovar, koji je prema popisu stanovništva iz 2011. imao 27.683 stanovnika, sada se smanjio na 23.915 žitelja. Usporedbe radi, Vukovar je 1991. imao 46.734 stanovnika; dakle u trideset godina grad se prepolovio.

PRAVDANJA: “Zamislite neku zemlje u kojoj između dva popisa premine 160.000 ljudi više nego što se rodi i zemlju koja u posljednje dvije godine izgubi gotovo 50 tisuća ljudi prirodnim putem bez ozbiljnije političke reakcije. Ono što me je najviše iznenadilo upravo je ta mirnoća političkog sustava, a i sami smo svjedoci kako nakon objave popisa tri-četiri dana nije bilo ozbiljnije reakcije vlasti. Tek su se nakon političkog muka zaredala svakojaka opravdanja, od onih da se ljudi kreću zbog otvorenih granica, dakle spominjali su slobodu kretanja, otvorene granice, tržište rada”, rekao je u razgovoru za Novi list demograf Stjepan Šterc, predavač i pročelnik Odsjeka za demografiju i iseljeništvo Fakulteta hrvatskih studija u Zagrebu.

Uistinu, vlast se prema rezultatima popisa stanovništva odnosila krajnje ignorantski i vjerojatno bi s više emocija komentirala aktualni fijasko hrvatske rukometne reprezentacije na europskom prvenstvu u rukometu u Mađarskoj i Slovačkoj nego činjenicu da se zemlja smanjila za 400.000 građana.

“Ovi rezultati, naravno, nisu dobri, nitko s njima ne može biti zadovoljan, ali istodobno kad gledamo šire trendove nisu neočekivani, njih se vrlo lako može rastumačiti”, rekao je premijer Andrej Plenković, pa se latio objašnjenja: manjak od 396.000 ljudi prije svega rezultat je negativnog prirodnog priraštaja – razlika između broja umrlih i broja rođenih je 165.000 ljudi, dok je ostatak od 230.000 građana manje uzrokovan registriranim i neregistriranim iseljavanjem.

Plenković je dodao kako je negativni prirodni priraštaj proces koji traje 70 godina, a onda se gotovo ugrizao za jezik rekavši kako je 1948. u Hrvatskoj bilo 95.000 rođenih, a 2021. samo 35.000. Nije objašnjavao otkud takva nelogičnost i zašto se u Hrvatskoj, nakon završetka Domovinskog rata, nije dogodio baby-boom, kao što je bio slučaj nakon završetka Drugog svjetskog rata.

O razlozima masovnog iseljavanja iz Hrvatske opširno smo u Novom magazinu pisali prošle jeseni u vrijeme kada je trajao popis stanovništva, pa to sada nećemo ponavljati. No dodat ćemo tek ilustraciju više, objavljenju ovih dana: u posljednjih dvadeset godina Hrvatska se smanjila za više od pola milijuna žitelja, ali se broj zaposlenih u javnom sektoru povećao za oko 100.000 ljudi. U 20 županija i 555 gradova i općina broj zaposlenih povećao se više nego dva i pol puta. Naravno, premijer ni to nije imao potrebe komentirati: kako je, naime, moguće da se broj stanovništva dramatično urušava, a birokracija raste kao gljiva poslije kiše.

No, ono na što službena politika nije dala odgovor u trenu se počelo trolati po društvenim mrežama. Nasmiješeni premijer građanima daje jednostavan recept kako zaustaviti pad u sve dublji demografski ponor: “Hrvatice i Hrvati, j….e se!”

Tekst je prenet sa portala Novi magazin.

Click