Gradska vlast protiv Beograđana

3. June 2021.
Kao u crtanom filmu, Beograđani trče s kraja na kraj grada braneći Makiš, parkić na Slaviji, Veliko ratno ostrvo ili baru Revu od izvrnute vizije gradskih otaca da betonom i kojim milionom evra pokore sve zeleno, sveže, čisto i zdravo u Beogradu pretvarajući ga u grad duhova.
GRUPA AKTIVISTA BLOKIRALA IZLAZ IZ DEPONIJE KOD BARE REVA
Bara Reva: Može li šut s rogatim. Foto: BETAPHOTO/SVETLANA DOJCINOVIC

Piše: Jelena Aleksić, Novi magazin

Ako bi se Beograd proširio, izgradio i pretvorio u stambene zgrade po zamisli gradskih vlasti, Beograđani bi ostali ne samo bez zelenila, parkova i pijaće vode već i bez ljudi. Jer, pre nego što se dogode sve ove gradnje, mnogi će stati ispred šlepera i bagera nemoćni da drugačije odbrane nekoliko zelenih oaza u gradu koji se mahnito širi sve nauštrb zelenih površina i životne sredine uopšte. Na mesec dana niču projekti kako da se unište Košutnjak, Makiš ili Ratno ostrvo, dok se Beograđani dave od zadaha kanalizacije koja se jednostavno izliva u reke. A Beograd je, podsetimo, jedina evropska prestonica koja svoje nefiltrirane otpadne vode izbacuje u “lepi plavi Dunav”, to je grad u kojem trećina stanovništva nema priključak na kanalizaciju, grad sa 100 ispusta kanalizacije u Savu i Dunav, grad koji u svoje reke godišnje sipa fekalije zapremine 60.000 olimpijskih bazena. Ovom je gradu 2016. obećano da će do 2025. svako domaćinstvo imati priključak na kanalizaciju i pijaću vodu, da bi Goran Vesić, zamenik gradonačelnika Beograda, ovaj rok pomerio na 2029. Zdrava logika nalaže da Vesić mora da ima nekakva “preča posla”, poput uništenja izvora pijaće vode Beograđanima ili pak zatamnjivanja “pluća Beograda”, odnosno Košutnjaka, zatrpavanja bare Reva ili prokopavanja Velikog ratnog ostrva. Investiciona vizija Gorana Vesića svodi se na – zatamni, poseci, popločaj, zatrpaj, satri i sasuši.

METRO NA IZVORU: A evo i primera, polazeći od onoga koji bi Beograđane mogao zaista da obogalji i ostavi bez pijaće vode. U pitanju je projekat izgradnje metroa na Makišu, što uključuje i izgradnju stambeno-poslovnog kompleksa, za šta stručnjaci tvrde da bi sve zajedno moglo biti fatalno za žitelje glavnog grada. Nažalost, gradski oci ne odustaju, pa pored tendera za izradu tehničke dokumentacije za opremanje lokacije Makiško polje, početkom aprila biva raspisana i javna nabavka tehničke kontrole tehničke dokumentacije za nasipanje lokacije Makiškog pojasa izgradnjom kolektora.

Podsetimo ukratko da je Makiško polje najveće vodoizvorište grada, koje zdravom i kvalitetnom vodom napaja žitelje prestonice već duže od jednog veka. Formirano je na prostoru od nekoliko stotina hektara, na šljunku i pesku starijem više hiljada godina. Voda koja se stvara u podzemnim slojevima na dubini od osam do 25 metara prikuplja se u reni bunarima uz obalu Save, a zatim svojim kvalitetom obogaćuje našu česmovaču.

A zašto je sve to važno i šta uništavanje jednog ovakvog vodoizvorišta znači, mesecima objašnjavaju stručnjaci poput geologa Branislava Božovića, nekadašnjeg gradskog sekretara za životnu sredinu u upravi Grada Beograda.

“Makiš, kao ‘bogomdano’ izvorište, sa slojevima i naslagama u kojima se akumulira voda koja stiže sa šumadijskih brda i drugih voda Save koje se prirodno filtriraju, neprikosnovena je prirodna vrednost koju koristimo već više od dva veka, a “Beogradski vodovod” više od vek i po. S takvim vrednostima se ne treba igrati i donositi političke odluke, ne obazirući se na glas struke. Tako se ne sme odlučivati o veoma vrednim stvarima koje su od životnog značaja za građane”, mišljenja je Božović, koji u razgovoru za Danas zaključuje: “Onog momenta kada bude napravljen grad na Makišu, ne samo što će da “pojede” više od pola Makiškog polja, donese zagađenje tla, poremeti uslove prihranjivanja vode, već će se i temperatura vazduha povećati za nekoliko stepeni jer će biti blokiran svež vazduh koji se spušta sa šumadijskih planina, Avale i okolnih brda, Kumodraža i ostalih, vezanih sa četiri reke, što sada u letnjim mesecima nezamenljivo rashlađuje, posebno Novi Beograd”.

Pa ipak, mišljenja poput Božovićevog nisu imala nikakvog značaja za gradske oce, koji odmah nakon objavljivanja ofanzive na Makiš pokreću i sledeću – napad na Veliko ratno ostrvo, od kojeg se planira napraviti novo vodoizvorište. Još jedan ne samo promašen i pogrešan već i visoko štetan projekat za Beograd.

Naime, ostrvo se nalazi na mestu specifičnog načina formiranja rečnih sedimenata, gde ne postoje uslovi da se akumulira veća količina vode koja bi mogla da se eksploatiše za potrebe vodosnabdevanja, pokazale su studije rađene još pre pola veka. Analize zagađenosti idu u prilog zaključcima da na Velikom ratnom ostrvu nema niti može biti novog vodoizvorišta za Beograđane.

RAT ZA OSTRVO: “Pronašli smo naftne polutante i, naravno, neke teške metale, a oni potiču iz činjenice da je Veliko ratno ostrvo plavno ostrvo i kad se voda povuče za sobom ostavlja zagađujuće supstance. Pitanje je da li takva sedimentna formacija ima kapacitet za prečišćavanje površinskih voda i da li su vode koje bi se sutra koristile za proizvodnju pijaće vode, kao sirovina, zadovoljavajućeg kvaliteta”, analizira Branimir Jovančićević, profesor Hemijskog fakulteta.

U međuvremenu se u proteste protiv uništavanja Makiša i Velikog ratnog ostrva uključuju i aktivisti organizacije “Odbranimo Košutnjak”, ljudi koji su se okupili kako bi odbranili “pluća Beograda” od najavljene gradnje hiljada kvadrata stambeno-poslovnog kompleksa. Navodno se od toga odustalo, a vlast je građane prozivala da šire dezinformacije, te da takvog plana nije ni bilo. Elem, ispostaviće se da investitor koji želi da profitira betoniranjem Košutnjaka stoji iza planova da se sličan objekat gradi i u parku na Slaviji.

“Analizom projektne dokumentacije plana koja je na ranom javnom uvidu, Ne davimo Beograd je došao do informacije da je češka firma Sabre d.o.o. vlasnik 30 procenata Mitićeve rupe. Pored projekata na Košutnjaku, ova kompanija povezana je s firmom koja je prošlog septembra kupila ‘Marinu Dorćol’ i na tom vrednom zemljištu planira izgradnju stambenog kompleksa”, navodi se u saopštenju organizacije Ne davimo Beograd, koja se aktivno bavi zaštitom životne sredine, ali i prirodnih i kulturnih dobara u Beogradu.

Inače, Sekretarijat za urbanizam grada Beograda je još sredinom marta ove godine oglasio rani javni uvid u plan detaljne regulacije pomenute Mitićeve rupe u Beogradu. Reč je o gradskom parku u opštini Vračar oivičenom ulicama Kralja Milana, Njegoševom, Kralja Milutina i Beogradskom. Prema planu čiji je naručilac Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda, umesto javne zelene površine i dva dečja parka koji sada zauzimaju najveći deo Mitićeve rupe, kao i nekoliko stambenih objekata, na toj lokaciji nići će mešoviti gradski centri – kombinacija komercijalnih sadržaja sa stanovanjem, na površini od 6.964,7 kvadrata.

Tekst je prenet sa portala Novi magazin.

Click