Dušan Pejčić: Dajte deci klikere i lastiš i čitajte im pred spavanje

8. April 2023.
Poznati pisac za decu, autor dve priče u jedinstvenoj zbirci Povratak u Neobuzdaniju i druge priče za slatku noć, ukazuje da roditelji i dalje kupuju deci knjige, ali ne daju im primer tako što i ih sami čitaju. Ipak, uveren je da i današnja generacija dece može steći naviku čitanja.
olivia-bauso-VQLyz0CpVFM-unsplash
Foto: Olivia Bauso/Unsplash

Razgovarala: Svetlana Preradović. Izvor: Novi magazin

U oceni jednog kreativnog projekta najbolja preporuka jeste lista autora koji u njemu učestvuju. Zbirka priča Povratak u Neobuzdaniju i druge priče za slatku noć, koju su priredili izdavačka kuća Vulkančić i brend Munchmallow, potvrđuje to pravilo. Na listi autora ove jedinstvene zbirke, od koje je deo prihoda usmeren na opremanje dečjih biblioteka širom Srbije, nalaze se Ivan Tokin – priznati i nagrađivani autor knjiga za odrasle, Jovana Kešanski – takođe pisac knjiga za odrasle i blogerka Staša Vukadinović – autorka popularnog serijala za decu o devojčici StaŠi, Jelena Jovanović – autorka bloga TashOnLash, Bogdan Stevanović – influenser poznat pod nazivom Blogdan, Stefan Tićmi i Ranko Trifunović – poznati pisci i kreativci.

Listi značajno doprinosi i Dušan Pejčić – autor popularnih naslova za decu i tinejdžere, poput knjiga Muški dnevnik, Glista za Jelenu, Pesak i zvezde – priče za oštrenje uma… Pejčić o ovoj i svim knjigama za decu (i odrasle) govori za Novi magazin.

Za zbirku Povratak u Neobuzdaniju i druge priče za slatku noć napisali ste dve priče – Bajka o psu i Hrabra Mala Pahulja, koje potvrđuju karakter ovog projekta. Šta vas je inspirisalo da pišete u stilu Bila jednom jedna…?

Kao priča, Hrabra Mala Pahulja je dugo postojala u mojim beleškama, u smislu zanimljivog motiva oko kojeg sam želeo da ispletem priču. Ali, kako kažu, sve ima svoje vreme i pravi trenutak. Poziv da učestvujem u realizaciji Povratka u Neobuzdaniju je onaj dodir zvezdanog praha koji je svakom piscu potreban da bi od ideje i motiva stigao do zaokružene priče.

Kao učitelj sa velikim iskustvom možete li proceniti da li je današnjoj generaciji dece jednostavnije da se identifikuju i prihvate poruku bajki ili priča koje su potekle iz njihove realnosti?

Deca, shodno njihovom poimanju sveta, lakše razumeju priče u kojima se opisuje nešto što imaju u sopstvenom iskustvu. To je razlog zašto recimo današnja deca slabije komuniciraju sa predivnim pričama Branka Ćopića. Međutim, kad su u pitanju bajke, dešava se nešto upravo čarobno i samo po sebi bajkovito. Iako su bajke zbir fantastičnih i nerealnih događaja one sjajno komuniciraju sa decom. To se dešava jer su deca najmaštovitija bića na planeti. Njihov mozak i duša još uvek nisu opterećeni realnošću. Onog momenta kad čuju reč čarolija, ili baš to što ste naveli – Bio jednom jedan…, istog trenutka sva njihova pažnja i mašta se fokusira na želju da čaroliju čuju i prožive kao najstvarniju stvarnost.

Mnogo i često se govori o tome da deca više ne čitaju. Da su ga zamenili igricama i drugim zanimacijama u digitalnom svetu. Sa druge strane, produkcija knjiga za decu je velika. Kako biste vi, kao učitelj i nagrađivani pisac, čiji su romani inspirisali i pozorišne predstave, to objasnili?

Izuzetno je teška borba koju kao učitelj, ali i pisac za decu, vodim sa savremenim tehnologijama. Svi znamo koliko su veliki mamac za decu i koliko i sasvim mala deca brzo i vešto uspevaju da savladaju rukovanje istim. Ono u šta duboko verujem i ono što želim da prenesem na decu sa kojom radim kao učitelj i za koju pišem jeste to da je svaki mobilni telefon isti, jer svi imamo isto u njemu. Razlika je u nama, dokle god po džepovima krijemo i umemo iz njih da izvučemo neku čaroliju koju samo mi imamo ili umemo.

Produkcija knjiga za decu je velika jer, na sreću, deci knjige kupuju odrasli, tj. roditelji. Ne poznajem nijednog roditelja koji ne bi voleo da mu dete bude načitano. Problem je u tome što većina odraslih, pa i roditelja, deci ne daje primer načitanosti i deca imaju retko prilike da vide mamu ili tatu kako sede zadubljeni u čitanje neke knjige. A sa druge strane, itekako često ih vide sa mobilnim telefonom u ruci. Još lošije od toga je što roditelji vrlo lako daju malom detetu telefon u ruke, smatrajući da je detetovo poznavanje rukovanja telefonom odraz njegove pameti i inteligencije.

Radili ste sa decom i u kontakt TV emisiji Zemlja igračaka. Autor ste i realizator radionica za decu Priče za oštrenje uma i Tinejdžerski stavovi. Verujete li u tvrdnje da su razlike između današnje i dece iz prošlih generacija ogromne? Ako verujete, koje biste istakli kao najznačajnije?

Upravo suprotno, ja verujem i nadasve sam siguran da današnja deca nisu ništa različitija od dece od pre 10, 20, 30, 40 godina. Deca i dalje najviše vole da se igraju, deca i dalje „vole smešne reči“, još su uvek maštovita, radoznala, spontana i neverovatno iskrena. Ona se nisu promenila, promenili smo se mi odrasli, promenio se svet. Kad deci date ono što im treba, a igra je osnovna dečja potreba, ona reaguju kao što su uvek. Dajte dečacima kliker u ruke i objasnite im pravila igre, igraće se. Naučite devojčice pravila lastiša i gledajte kako će uživati. Odrasli su zaboravili da su nekad bili deca i odrasli su ti koji ne umeju više da se igraju ni sami niti sa svojom decom.

Može li se kod dece danas izgraditi navika da čitaju i zašto je to važno?

Teško je, ali može. Morate biti mudriji od njih i nenametljivo im „bacati mamac“. Ljubav i navika ka čitanju ne trpi prisilu. Prvo i osnovno je mlađoj deci pričati priče pre spavanja ili kad god se za to ukaže prilika. Sledeći korak je čitanje priča, pa čak i kad sama nauče da čitaju, jer lepota toga da priču čita mama ili tata je neprocenjiva. Najvažniji deo je ono što se zove „dečje učenje po modelu“. Ne možete očekivati da dete ima naviku ili voli da čita, ako nikad nije videlo roditelja sa knjigom u ruci.

U kratkoj priči Hrabra Mala Pahulja provlačite informacije o zaštiti životne sredine i važnosti porodične bliskosti. Šta mislite o obrazovnim i vaspitnim pristupima i metodama u našem školskom sistemu?

Ako bi posmatrali samu postavku onoga što je potrebno da deca nauče u školi, tu ima mnogo toga vrednog, vaspitnog, obrazovnog i po školama radi mnogo obrazovanih, kvalitetnih i požrtvovanih ljudi. Ono što je problem je preobimnost gradiva i neusklađenost istog sa savremenim trenutkom. Prosvetni radnici su pritisnuti velikom količinom administracije koja im oduzima kreativnu energiju za neposredna rad sa decom. Digitalizacija nastave je donela donekle boljitak, ali pripremiti nastavu na savremen način traži još više vremena i energije koju prosvetni radnici sve manje imaju usled pomenutog nametanja administrativnih poslova. Kreatori moderne nastave zaboravljaju da je obična, dobra priča nezamenljiva i da kao takva postoji od iskona i postojaće dokle god ljudi umeju da govore. Zaboravljaju da je najbolji učitelj onaj koji ume da priča priče, jer su deca sama po sebi žedna priče koja im budi maštu.

Šta biste savetovali današnjim roditeljima, koji je najbolji način da ostvare kontakt sa svojom decom u cilju vaspitanja?

Mnogo ljubavi, podrške, iskrenosti, doslednosti. Postavljanje granica i doslednost u pravilima. Deca vole pravila jer im pojednostavljuju komplikovani i ponekad neshvatljivi svet oko njih. Razgovarajte sa svojom decom, gledajte ih u oči, osluškujte, budite im roditelj, a ne drug. Deca imaju mnogo drugova, ali samo dva roditelja. I budite im model, onakav kakav bi voleli da jednog dana vaša deca budu ljudi. Jednostavno je.

Da li je, po vašem mišljenju, knjiga Povratak u Neobuzdaniju i druge priče za slatku noć, zbirka priča za odrasle koliko i za decu?

Odgovoriću na ovo pitanje je vrlo kratko. Da! Veština pisanja da dotakneš duše i dece i odraslih je ono čemu težim od prve napisane reči u želji da se zovem piscem.

Na kojoj knjizi sada radite?

Moram da priznam da sam skoro završio zbirku priča Ozvezdane bajke, i direktan krivac za njih su Žiška i Munchmallow, jer su mi pomogli da shvatim kako, da tako kažem, umem da pišem bajke za decu i odrasle. Privodim kraju roman za mlađi školski uzrast pod radnim naslovom Miša Gliša i superheroji. Naslov je pun simbolike jer se često i sam osećam kao superheroj nečijeg detinjstva kad čujem da se, opet da tako kažem, bar jednom detetu dopala moja knjiga ili priča. Osećaj je neopisiv i on me tera da nastavim sa pisanjem.

Dan dečje knjige

Međunarodni dan dečje knjige u svetu se, od 1967. godine, obeležava svakog 2. aprila. Na taj dan, pre 270 godina rođen je čuveni danski pisac i tvorac najlepših bajki uz koje su stasavale i stasavaju generacije dece širom sveta – Hans Kristijan Andersen, a danas se slavi dečja literatura i svaki uzbudljiv i nezaboravan trenutak proveden s knjigom. „Sve što pogledaš može se pretvoriti u priču… možeš da napraviš priču od svega što dodirneš“, govorio je Andersen.

Povodom ovog Dana, većina izdavača u Srbiji i regionu, koja u svom katalogu ima knjige za decu i mlade, nudi različite poklone, akcije i popuste – u svojim knjižarama i na svojim sajtovima. Da pomenemo najagilnije – Vulkančić će to činiti do 17. aprila, Laguna od 5. do 9, Kreativni centar spaja ovaj datum sa Svetskim danom knjige i autorskih prava, koji se obeležava 23. aprila, na dan smrti dva velika pisca – Vilijama Šekspira i Migela de Servantesa, dok Pčelica i Odiseja organizuju tematske popuste.

Dečji dani kulture

Inspirativne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra… deo su programa za mališane tokom Dečjih dana kulture, koji se održavaju od 5. do 9. aprila u beogradskoj knjižari Delfi SKC, saopštila je Laguna. Program je otvoren u sredu, druženjem sa Bojanom Ljubenovićem, autorom romana za decu – Tajne dedinog kofera, i Jovicom Tišmom, čija je knjiga Bio jednom jedan strah dobila dve književne nagrade u oblasti stvaralaštva za decu – Gordana Brajović i Aleksandar Vučo.

Ljiljana Šarac nastaviće Dečje dane kulture 6. aprila u 18 sati, kada će predstaviti svoju novu knjigu za mlade čitaoce Anđeo s jednim krilom. Dan kasnije u isto vreme posetioce očekuje dupli program, najpre u 18 sati – 98. tribina Laguninog književnog kluba posvećena svetskom hitu za mlade Kuća u Ulici Mango, dok će u 19 Uroš Petrović prirediti nezaboravno druženje sa mališanima povodom knjige Bajke: Prvih sedam. Zabava se nastavlja 8. aprila, još bogatijom ponudom. U podne će Ana Milenković održati radionicu Kako nastaje pesma, i predstaviti svoju sjajnu Lav i magična slova. Mala novinarska radionica najavljena je za 13 sati, a povodom knjiga Intervjui sa životinjama i Intervjui sa dinosaurusima, kada će voditelji pokazati da je svako pitanje dobro pitanje. Premijera predstave Dečjeg kulturnog centraMaštamo sa Desankom Maksimović, koja je rađena prema romanu Pradevojčica, zakazana je za 17 sati. Sat i po kasnije počinje radionica Kako nastaje strip, kada će biti predstavljen i strip serijal o Hildi.

Takođe, u subotu 8. aprila, u knjižari Laguna u BEO Shopping Centru od 14 sati, svoje knjige potpisivaće Stefan Tićmi – autor bestselera Ja sam Akiko i Kaput od mahovine. Tokom trajanja Dečjih dana kulture, o 5. do 9. aprila, u svim knjižarama Delfi i Lagunina u Srbiji i regionu, kao i na sajtovima laguna.rs i delfi.rs, predviđeni su veliki popusti na Lagunine knjige za decu i druženja sa piscem.

Tekst je prenet sa portala Novi magazin.

Click