Dimitrije Boarov: Supersonična rublja

7. April 2022.
Nameće zaključak da Informer gotovo da “priziva” Evropsku uniju da i Srbiju stavi pod svetske sankcije prema Rusiji.
dimitrije-boarov
Dimitrije Boarov. Foto: Medija centar Beograd

Piše: Dimitrije Boarov, Novi magazin

Protutnjaše i vanredni politički izbori u Srbiji sa očekivanim rezultatom. Desne konzervativne snage, kako je to procenio i glavni pobednik izbora, stari-novi predsednik države Aleksandar Vučić, gotovo listom okupljene u rusofilskim strankama, učvrstile su dominantnu poziciju u svim institucijama vlasti, pa je i neku promenu generalne političke linije države teško očekivati. To se zasad vidi samo po detaljima.

Na primer, glavno štampano glasilo centra vlasti u Srbiji, beogradski dnevnik Informer, dan posle izbora smatrao je da je potrebno da na prvu stranu (svog novosadskog izdanja) stavi ruskog predsednika Vladimira Putina (valjda kao realnog pobednika srpskih izbora), s neverovatno bombastičnim naslovom “Putinova zlatna rublja – jače oružje od svake bombe” i podnaslovom “Ruski lider naredio da se vrednost rublje veže za zlato, što će dugoročno oslabiti dolar, a Zapad će biti primoran da plaća realnu cenu ruskog gasa i nafte”. Sve bi u ovoj opremi bilo u redu, s tabloidne tačke gledišta, kada bi bar nešto bilo tačno.

Prvo pitanje je: na osnovu čega Informer prognozira takvu snagu “zlatne rublje” u kojoj je veza ove valute sa zlatom praktično jednosmerna jer budući imaoci viškova rubalja nemaju šalter na kojem te viškove mogu konvertovati u zlato i gde je njen paritet sa zlatom određen, ne odnosom ponude i tražnje nego Putinovim trenutnim ukazom koji važi za “neprijateljske zemlje” (one koje su uvele sankcije prema Rusiji), osim ako se on drugačije ne dogovori s nekim “neprijateljima” (Nemačkom i Italijom). Uzgred, šta znače pojmovi berze, valutnog tržišta, banaka i drugih finansijskih institucija tamo gde nema pravne države u klasičnom smislu značenja? Zato i ne vredi pratiti “snagu” rublje na Moskovskoj berzi.

Informer svoje veličanje navodne Putinove finansijske genijalnosti oslanja na mišljenje “stručnjaka” , jednog takvog su našli u Singapuru. Taj gospodin je, navodno, rekao da će veza rublje i zlata, zapravo, omogućiti da se i nafta i sve drugo može kupovati u Rusiji za zlato, pa će se to svideti i Arapima, te će dolar tako biti potisnut kao glavna valuta energetske trgovine. Načelno, nemam ništa protiv da se iz prometa proteraju “petrodolari” (američke “menice” koje su u svetu prihvaćene kao novac), ali ne verujem da će baš rublja biti šire prihvaćena na zemljinoj kugli (BDP Rusije je samo dva odsto svetskog BDP-a). Istina, i “prva zamenica” generalnog direktora MMF-a Gita Gopinat izjavila je da svetske sankcije mogu da stvore više određenih “malih valutnih blokova” u svetu mimo dolara, ali bi on ostao vodeća valuta. To se može desiti, ali na Putinovu štetu, što potvrđuje popust od 35 dolara po barelu koju je Rusija morala dati Indiji pri nedavnoj kupovini ruske nafte. Pregovaračka pozicija Rusije za barter poslove (s Kinom, na primer) veoma je nepovoljna.

Ne znam tačno zašto Informer jednu iznuđenu meru ruskog predsednika Putina, da izvuče velike Gaspromove prihode od prodaje gasa Evropi iz svetskih banaka (gde ih je ova državna kompanija držala) i dovuče ih u Moskvu, toliko veliča, s tolikim manjkom ekonomskih argumenata, ali se nameće zaključak da ovaj list gotovo da “priziva” Evropsku uniju da i Srbiju stavi pod svetske sankcije prema Rusiji. Kao da zbog ovdašnjeg Gaspromovog NIS-a nemamo dovoljno nevolja.

Naime, nedavno saopštenje Ministarstva za energetiku Vlade Srbije da se radi na analizi drugih pravaca snabdevanja Srbije “ruskom” ili svetskom naftom, ako nam hrvatski Janaf obustavi korišćenje Ju-naftovoda. Spominju se tu barže na Dunavu, luka Drač, vozovi sa cisternama, povećanje domaće proizvodnje nafte (?!), itd., ali sve to deluje neozbiljno za transport 3,2 miliona tona sirove nafte koja Srbiji treba za godišnje potrebe. Takve priče ne odgovaraju ni srpskim potrošačima, ni hrvatskom transporteru (koji već naftovod koristi sa samo 30 odsto kapaciteta), ali ni NIS-u i trebalo bi raditi na boljem rešenju – u saglasnosti sa Evropskom unijom.

Tekst je prenet sa portala Novi magazin.

Click