Dimitrije Boarov: Pred ozbiljnim poremećajima

31. March 2022.
Niko od ozbiljnih posmatrača ekonomskih prilika u Srbiji više nema dilemu da li će navala Rusije na Ukrajinu, koja je izazvala masivne sankcije najrazvijenijih zemalja sveta prema Moskvi, izazvati krupne poremećaje i u srpskoj ekonomiji.
dimitrije-boarov
Dimitrije Boarov. Foto: Medija centar Beograd

Piše: Dimitrije Boarov, Novi magazin

Niko od ozbiljnih posmatrača ekonomskih prilika u Srbiji više nema dilemu da li će navala Rusije na Ukrajinu, koja je izazvala masivne sankcije najrazvijenijih zemalja sveta prema Moskvi, izazvati krupne poremećaje i u srpskoj ekonomiji. Čak postoji rašireno mišljenje da će ti poremećaji trajati i duže od tekuće godine i da će zahtevati nove strategijske odluke i značajne promene u modelu unutrašnje ekonomske politike, pa i spoljnoekonomske orijentacije, bilo ko da posle parlamentarnih i predsedničkih izbora zadrži ili stekne dominantnu poziciju u vlasti.

Još pre desetak dana u publikaciji Kvartalni monitor (br. 67) mogli smo pročitati sumornu sumarnu prognozu privrednih posledica rata na Dnjepru na našu ekonomiju: “Najvažnije makroekonomske posledice krize za Srbiju su sporiji rast BDP-a, ubrzanje inflacije, rast fiskalnog deficita i javnog duga, rast spoljnotrgovinskog deficita, pad stranih direktnih investicija i značajno smanjenje deviznih rezervi”. Promovišući ovu publikaciju, dr Milojko Arsić je ovoj prognozi dodao da se ove godine može očekivati “dvocifrena inflacija”, oko 10 odsto, zbog porasta cena uvoznih energenata, nekih prehrambenih proizvoda, metala i druge robe, dok će pad BDP-a kod naših glavnih spoljnotrgovinskih partnera uticati i na smanjenje naših izvoznih prihoda.

Profesor dr Dejan Šoškić, u intervjuu portalu Nezavisnost, takođe je govorio o mogućim teškoćama naših izvoznika nakon rasplamsavanja rusko-ukrajinske krize. Prvo, on procenjuje da će Evropa ući u recesiju, a to će otežavati i našu razmenu sa EU u oba pravca, dok će i investicioni kanal prema Srbiji biti sužen, naročito u Nemačkoj, Austriji i Italiji, a reč je o zemljama koje su najznačajniji ulagači u Srbiju. Šoškić je ponovo kritikovao i politiku Narodne banke Srbije, to jest izneo je stav da je kratkoročnim nominalnim rastom vrednosti dinara pre nekoliko godina bez potrebe “ispucan” alat koji bi u “crnim danima” mogao ublažiti efekte dolazeće krize. Jednostavno, izvoznicima je otežan položaj u vreme hroničnog spoljnotrgovinskog deficita. I Šoškić smatra da uzlet cena hrane i energenata neće biti kratkoročan.

Zanimljiva je bila i nedavna ekonomska debata pod nazivom “Ekonomski razgovori”, koju je organizovala Fondacija Fridrih Ebert. Na toj debati je Bojan Stanić iz Privredne komore Srbije takođe izneo procenu da “Srbija može očekivati niske stope privrednog rasta, pa čak i stagnaciju, ako se nastavi rat u Ukrajini i energetska kriza”. Stanić je, istina, izneo očekivanje da će Srbija biti izuzeta iz sankcija EU prema Rusiji, ali je govorio i o potrebi da se njena privreda okrene više prema severnoafričkim zemljama. Na tim “Ekonomskim razgovorima” učestvovala je i Ranka Miljenović, direktorka Centra za evropske politike, koja očekuje porast pritisaka iz EU na Srbiju da se povinuje evropskoj politici (sankcija prema Rusiji). Ona je indirektno pozvala i srpsku vladu da poput Poljske i Hrvatske povede aktivniju antiinflacionu politiku.

Navodeći ovde samo najnovije prognoze i mišljenja ekonomskih analitičara koji nisu aktivno uključeni u predizborno nadmetanje u Srbiji, dobijamo zabrinjavajuću sliku o nedaćama koje očekuju našu ekonomiju u narednim vremenima. Ne radi se, dakle, samo o tome odakle ćemo i kako kupovati gas i naftu već o promenama na svetskom tržištu koje nije lako sagledati na duži rok, čak i ako neko uspe da od “neutralnosti” stvori neku održivu politiku.

U zrelom dobu “prvog hladnog rata” (da tako nazovemo vreme posle Drugog svetskog rata, kada su se sučelili Zapad i poststaljinistički Sovjetski Savez), neutralne (nesvrstane) zemlje nisu ometane da trguju sa obe suprotstavljene geopolitičke sile, kao svojevrstan politički, ali i ekonomski most između dva tabora. Danas stvari u tom smislu izgledaju gore, pa su i neizvesnosti veće. Naravno, i rizik pogrešnih odluka može biti dalekosežniji.

Tekst je prenet sa portala Novi magazin.

Click