Dimitrije Boarov: Kriza za krizom

10. March 2022.
Predsednik Vučić se plaši da će ambivalentni stav Srbije prema rusko-ukrajinskom ratu u narednim mesecima postati gotovo neodrživ.
dimitrije-boarov
Dimitrije Boarov. Foto: Medija centar Beograd

Piše: Dimitrije Boarov, Novi magazin

Taman je izgledalo da se svetska ekonomska kriza izazvana kovidom 19 stišava i da svet kreće u novi ciklus oporavka, a Rusi krenuše u rat sa Ukrajinom, našta je Zapad odgovorio opsežnim ekonomskim i političkim sankcijama, što opet nagoveštava velike privredne poremećaje (a možda i nešto još gore). U takvim prilikama postavilo se pitanje da li je Srbija spremna ili je mogla biti spremnija da dočeka novi talas ekonomskih nevolja (koje, kako je to u Magbetu rekao još Šekspir, „uvek dolaze u hordama“)?

Ako zbog tog pitanja bacimo pogled na početak ovogodišnjeg Kopaonik biznis foruma (koji je počeo 7. marta) stećićemo utisak da naši visoki ekonomski funkcionenri, guvernerka NBS Jorgovanka Tabaković i ministar finansija Siniša Mali) privrednicima na Kopaoniku poručuju da je sa našim finansijama sve u najboljem redu, to jest da su devizne rezerve visoke, devizni kurs stabilan, budžet sa dovoljna likvidnih para (navodno 1,4 milijarde evra), te da se od ekspanzivne politike javne potrošnje i razvoja ne odustaje. Prema prvim vestima sa Kopaonika, jedini se, zasad, takvoj opštoj oceni suprotstavio predsednik Fiskalnog saveta Pavle Petrović.

Prema Petrovićevim rečima, Srbija se prethodnoj „kovid krizi“ suprotstavila sa „ozbiljnim propustima“ što sada „zemlju dovodi u neizvevsnu situaciju pred nailazak nove krize“. On smatra da je glavni problem što je vlast u Srbiji potrošila (relativno) 55 odsto više novca za neselektivnu deobu građanima i privredi od zemalja centralne i istične Evrope (CIE). Naime, Srbija je za pomoć u toku kovid krize dala 4,8 svog BDP-a (Evropa 4,2 odsto), ali je neselektivno podelila 95 odsto tih sredstava (dok je Evropa tako delila 30 odsto novca). Petrović pri tome upozorava da je zbog toga od 2019. godine do sada dug države povećan za čak šest milijardi evra, „a mogao je da bude manji bar za trećinu“.Naime, na kraju 2019. dug opšte države je iznosio  24,4 milijarde evra, a na kraju 2021. godine dosegao je 30,5 milijardi evra, što je rast od 25 odsto u samo dve godine. Taj visoki i brzi rast duga, po mišljenju Pavla Petrovića, „mogao bi da pojača pritisak na kurs dinara“, pošto „Srbija ima veliku spoljnu neravnotežu jer je tekući deficit platnog bilansa znatno veći nego u CIE, u 2021. bio je 4,4 odsto BDP-a, u odnosu na 1,8 odsto“. Pri svemu tome Srbija ne reformiše velike energetske sisteme (EPS i Srbijagas), a sada će glavni cenovni udari na njenu privredu doći baš iz energetike.

Za razliku od guvernerke i ministra finansija, koji kao da danas čitaju predizborne govore pripremljene pre rusko-ukrajinskog rata, vođa vladajuće koalicije i predsednik države Aleksandar Vučić, kao da je krenuo drugim putem – ne samo putem pukog smirivanja građanstva da je sve u redu (grašak, sardine, itd), nego i dramatizacijom svojih briga. On je u Leskovcu (7. marta) najavio zabranu izvoza žita iz Srbije (iako ga, navodno, imamo dovoljno i sada je cena u svetu visoka), govorio je o problemima uvoza rude gvožđa i koksa iz Ukrajine za železaru u Smederevu, izneo strah zbog najave zapadnih sankcija i na uvoz nafte iz Rusije, a izneo je i bojazan da će nam „biti teško da zadržimo sadašnje investitore, a kamoli da dovedemo nove“.

Iz ovih natuknica predsednika države mogle bi se izvlačiti različite špekulacije i poluinformacije, ali je osnovni utisak da se on plaši da će ambivalentni stav Srbije prema rusko-ukrajinskom ratu u narednim mesecima postati gotovo neodrživ. A to znači da će uskoro ekonomske nevolje Srbije, to jest nevolje i njenih građana, verovatno biti još „složenije“, a biće se teže još zadužiti u inostranstvu.

Tekst je prenet sa portala Novi magazin.

Click