Ako škola dozvoli, deca će sagraditi grad budućnosti

25. July 2020.
Kad nastavni program sastaviš sa 12 učenika, na kraju će biti 13 stvaralaca; svih 12 učenika i nastavnik postaće stvaraoci. Prema našim iskustvima, svaki nastavnik može da primeni program ukoliko je dovoljno otvoren da sam stvara. Naša najveća vrednost je što volimo da motivišemo druge na stvaralaštvo. To naši nastavni materijali omogućuju i zato ih je tako lako zavoleti.
markus-spiske-AXc2uwl4Cik-unsplash
Foto: Markus Spiske/Unsplash

Intervju, Peter Fuks o obrazovanju 4.0

Deca vole da uče i sposobna su za veoma ozbiljna ostvarenja ukoliko za njih dobiju neophodnu podršku. Rukovodilac razvoja Mekers Red Boksa (Maker’s Red Box) Peter Fuks (Peter Fuchs) pet godina testira kako može podstaći talenat učenika koji, ukoliko dobiju u ruke potrebna sredstva, mogu da izgrade čak i gradove budućnosti. Uz pomoć moderne tehnologije i pričanja priča (storytelling) sastavlja se nastavni program koji u svakom detetu može da probudi motivaciju i želju za znanjem. Na ovaj način stvaralačka pedagogija opskrbljava decu znanjem i veštinama s kojima u svakoj situaciji mogu da se snađu, pa i u kom god pravcu da se promeni tržište rada. Objavljujemo intervju s Peterom Fuksom o budućnosti obrazovanja i ulozi stvaralačke pedagogije u obrazovanju.

 

*Koji je najveći izazov s kojim se danas suočava obrazovanje?

Moramo u potpunosti da promenimo način razmišljanja o obrazovanju. Sada mnoga deca jedva čekaju da se vrate u školu jer im nedostaju drugari, a ne zato što vole da idu u školu. Previše je dece kojima je učenje teret, a ne mogu ni da dobiju korisna znanja s kojima bi mogli da se uključe u tržište rada. Na mene je duboke tragove ostavilo kako smo se kao deca mučili prolazeći kroz obrazovni sistem. Moj je cilj da moja deca i njihova generacija ne prožive svoje detinjstvo na takav način već da ih škola motiviše da nađu ono za šta su talentovana. Važno je da ova mogućnost ne bude data samo izuzetnima i onim izrazito talentovanim. Kada pričam ljudima čime se bavim, obično su reakcije dvojake. Prva je – da su bar i nas tako učili, a druga – kada bi bar moja deca mogla da pohađaju takvu školu.

 

*Kako si počeo?

Pre pet godina organizovali smo prve stvaralačke radionice za decu. Učili smo ih osnovama programiranja, 3D štampanja i laserskog sečenja. Jedna od prednosti ovih znanja jeste da im pomažu u osvajanju različitih veština, te da im pomognu da budu aktivni stvaraoci u svetu koji ih okružuje. No, vrlo brzo se ispostavilo da im je strašno dosadno ako pred sobom nemaju istinski izazov. Koliko god da je deci uzbudljivo i novo da rade na 3D štampaču, nakon pet minuta već traže sledeće uzbuđenje. Razmišljali smo kako dalje.

 

*Kako izazovi pomažu da se reši ovaj problem?

Ako deci zadaš cilj, na primer, izgradimo grad budućnosti ili oživimo jednu napuštenu koloniju na Marsu, onda i ne primećuju šta su sve usput naučili. Toliko se užive u priču, da žele na najbolji način da obave zadatak. Ne žele to samo sebe radi već i zbog drugih. A sve sjajno funkcioniše ukoliko im za ostvarenje tog cilja obezbedimo 3D štampače i softver za profesionalni dizajn. Onda odjednom dobijaju šansu da se uključe u oblikovanje “sveta odraslih”. A to je za njih ogromna motivacija.

Nakon pozitivnih reakcija pitali smo se kako bismo mogli da dođemo do takvih rešenja koja bi i drugima, a ne samo nama, omogućila da organizuju ovakve radionice. Postoje dva puta: ili će doći kod nas da ih naučimo, tome služi naše obrazovanje nastavnika, ili da im obezbedimo jedan paket. To je Maker’s Red Box, uz čiju pomoć stvaralačka pedagogija može da stigne do mnogo više dece.

 

*Kako se Maker’s Red Box razlikuje od STEAM obrazovnog paketa koji se nudi na međunarodnom tržištu?

STEAM obrazovni paketi obično dolaze sa uputstvom za upotrebu, sastaviš delove po njemu i svi naprave istog robota. Maker’s Red Box nije STEAM paket. Mi uz njega dajemo ceo ‘kuvar’, te od svačije kreativnosti zavisi šta će zgotoviti. Ja obično kažem da je to u kutiju spakovana kreativnost. Dajemo uputstvo kojim možeš da podstakneš stvaralaštvo kod drugih. U kutiju je upakovana ogromna količina korisnih znanja: od metodologije preko tehničkih uputstava do sopstvenih obrazovnih iskustava. A sve to obmotano je u privlačnu priču.

 

*Koje su najveće prepreke u primeni STEAM obrazovanja ili stvaralačke pedagogije u školama?

Na mnogim mestima već su prisutna sama sredstva. U svetu radi 12.000 makerspaca i sve veći broj osniva se u školama. U Mađarskoj se u sve većem broju centara za stručno osposobljavanje otvaraju digitalne radionice. Kod nas je nekoliko stotina nastavnika iz tih centara i škola pohađalo usavršavanje iz stvaralačke pedagogije.

Sjajna je stvar što u sve više zemalja prepoznaju značaj ovakvog pristupa obrazovanju. Nažalost, često ne znaju šta da urade sa onim što im je na raspolaganju: mi upravo na to dajemo odgovor. Imate 3D štampač, laserski sekač, nađu se i oni koji znaju da rukuju njima, ali je osnovno pitanje kako to sve uključiti u proces obrazovanja? Kakve zadatke da damo deci? Nije dovoljno ni da im naložimo da naprave superheroje. Treba im dati scenario koji postepeno razvija obrte i naredne zadatke. Tada deca žele da se izraze kroz te superheroje. Ne primećuju da su tokom procesa naučili da rade s 3D štampačem, laserskim sekačem, da programiraju, rukuju ozbiljnim softverom, da rade zajedno, prezentuju svoj rad, greše i rešavaju problem.

 

*Ako u školi već postoji digitalna radionica, kako mogu da započnu podučavanje uz pomoć vaše kutije?

Moja omiljena izreka je da ako nastavni program sastaviš sa 12 učenika, onda će na kraju biti 13 stvaralaca. Svih 12 učenika i sam nastavnik postaće stvaraoci. Prema našim sadašnjim iskustvima, svaki nastavnik može da primeni program ukoliko je dovoljno otvoren da sam stvara. Naša najveća vrednost je da volimo da motivišemo druge na stvaralaštvo. To naši nastavni materijali omogućuju i zato ih je tako lako zavoleti.

 

*Kako si našao sebe u maker pokretu?

Nikada u školi nisam učio programiranje niti inžinjerske predmete, pa ipak već 14 godina štampam na 3D štampaču, a kod kuće imamo i laserski sekač. Kada želim da rešim neki problem razmišljam u mikrokontrolorima. Predajem elektroniku nastavnicima stručnih škola, od kojih su najmanje polovina elektroinženjeri. Obično me vide kao mašinskog inženjera ili informatičara. Uhvate se za glavu kada im saopštim da sam studirao istoriju umetnosti. Važno je da volite ove stvari i da rešavate probleme. Nije od značaja kako to činite – važno je da činite.

(Makers’ Red Box, 15. jul 2020, prevod Novi magazin)

Članak je prenet sa portala Novi magazin.

Click