Mirko Ilić: Slobodu vam niko neće dati za nju se morate izboriti

Autor: Radmila Stanković

Bio je član strip grupe Novi kvadrat oformljene sedamdesetih godina prošlog veka u Zagrebu. Tadašnji novinar NIN-a Bogdan Tirnanić uočio je njegovu pojavu i posebnost, otišao u Zagreb i napravio intervju sa Mirkom Ilićem negde u ovo vreme pre tačno 43 godine (objavljen 11. 6. 1978. pod naslovom Majstorova senka). Tako je svršeni đak Škole primenjenih umetnosti u Zagrebu i nesporni talenat na putu liberalizacije strip misli, prvi put promovisan na stranicama naših novina.

Odavno je ovaj sagovornik NIN-a jedan od najpriznatijih i najtraženijih grafičkih dizajnera, karikaturista u vodećim svetskim magazinima i novinama, autor nagrađivanih plakata. U Muzeju moderne umetnosti u Njujorku (MoMA) nalazi se više od trideset njegovih radova. Tu su, između ostalih, neke od naslovnih stranica tjednika Danas, omot ploče Zabranjeno pušenje, a ljubitelji muzike pamte njegova antologijska rešenja omota ploča za albume Prljavo kazalište i Svi marš na ples, koji predstavljaju ikonu novotalasnog diskografskog dizajna. Od 1986. godine živi i radi u Njujorku.

Poslednje četiri sezone Mirko Ilić radi plakate za Jugoslovensko dramsko pozorište u Beogradu, podarivši ovom uglednom teatru novi vizuelni identitet. Za plakate predstava Kaspar, Mamu mu jebem ko je prvi počeo, Beogradska trilogija i Pučina, dobio je prestižnu američku nagradu Graphis Silver Award za 2022. a na izložbi Udruženja umetnika Moskve uz najbolja dizajnerska rešenja plakata iz celog sveta izloženi su i njegovi radovi za predstave Ujka Vanja i Sudnji dan.

Na pitanje kako objašnjava ovako uspešnu saradnju sa JDP, u razgovoru na relaciji Beograd – Njujork, Mirko Ilić odgovara:

„Ova saradnja je uspješna zato što nije komplicirana. Mene je direktorica pozorišta Tamara Vučković Manojlović prepustila u ruke (kako bi to bio lijep izraz da me neko ne tuži) Svetlani Paroški koja je zadužena za pi-ar. I Svetlana je u ovom trenutku jedina osoba sa kojom kontaktiram. Nema nikakvih sjednica, odbora, komisija… ne miješaju se ni režiseri, ni itko drugi. Svetlana mi pošalje ime pisca, ime komada i tekst, a nekada tekst sam nađem, pošalje mi informaciju ko treba da bude na plakatu, napravim plakat, pošaljem ga Svetlani, ona ga prosledi direktorici, direktorica kaže to je to, i kraj priče.

***

Šta je to što vas suštinski zanima iz sveta u kome živite, šta su najvažnije vesti za vas kad se probudite? U Americi ili ovde odakle ste odavno otišli?
Mene izuzetno zanima politika i kad upalim svoj laptop prvo pogledam šta se desilo preko noći kad je o politici riječ. Živimo u čudnim vremenima i vrlo je važno biti informiran, ukoliko neko može uopće biti informiran u ovom trenutku. Mene zanima iskoristiti svoje mjesto i svoju profesiju za nekakvu pomoć svojim sugrađanima. Na primjer, sjetite se što se dogodilo 6. januara ove godine u Vašingtonu (nasilni upad Trampovih pristalica u američki Kongres, prim. R. S.). Ja sam u toj gomili ljudi, ako se neki od njih uopće mogu nazvati ljudima, vidio kojekakvu gomilu znakova i zastava i shvatio da većina Amerikanaca nema pojma što to znači.

A oni su značili?

Bila su to neka nova obilježja desnice i ekstremizma. Odmah sam kontaktirao sa prijateljicom koja piše na jednom poznatom blogu ovdje i ona je odmah napisala tekst o tome. Citirala je mene kao stručnjaka za ekstremističku ikonografiju, i neke druge ljude koje je anketirala, tako da je to ispao najprenošeniji tekst po svim blogovima. I Njujork tajms je objavio svoju verziju, i mnoge novine po svijetu. Za mene je to uspjeh. Staviti svoje snage u funkciju nečega, pomoći nekome. Sutradan će neko vidjeti svog trinaestogodišnjeg sina ili susjeda koji ima na sebi nešto od toga i reći mu što to znači. Mene u ovom trenutku zanimaju mladi ljudi kojima se može nešto reći ili pomoći kako bi znali šta je šta.

Čini se da je ta ekstremistička ikonografija zastupljena svuda u svetu, bez obzira na sistem. Mladi ljudi joj često pribegavaju iz nezadovoljstva, iz očaja?

Ne mislim da je to svugdje. Neki sistemi pokušavaju to manje-više kontrolirati, neki odgajaju svoje ljude, a neki sistemi žive od njih. Dio vaših političara to podržava jer su im ti ljudi potrebni da napadnu gej parade, da obave neke prljave poslove.

Kada vi meni kažete dio vaših političara, pretpostavljam da mislite na političare iz zemalja bivše Jugoslavije?

Da, da, naravno. Ne mislim samo na Srbiju već na cio taj prostor. Ta manipulacija postoji svugdje, i u Americi, svakako. Kad kažem vaši, mislim na taj region, kada kažem naši, mislim na Ameriku.

Napravili ste i antikorona virus plakat, imali ste i 24 izložbe tolerancije?

Plakate sam radio zbog neposlušnih ljudi koji nisu slušali uputstva o ponašanju u vrijeme korone. Platio sam štampanje i distribuiranje više od 1.000 plakata koje ste mogli vidjeti u Beogradu, bilo ih je i u Zagrebu, Njujorku, Portugalu, Rumuniji, Makedoniji, Sloveniji… To je moja inicijativa, moja potreba da nešto uradim. A 24 izložbe tolerancije sam organizirao prošle godine u uslovima koji su sve samo ne pogodni, u 20 zemalja. Inače, te izložbe imam posljednje četiri godine. Bilo ih je ukupno 111 u 34 zemlje, a vidjelo ih je više od 300.000 ljudi. Borba za toleranciju je za mene stalni imperativ.