Još jednom o Radnoj grupi za zaštitu i bezbednost novinara

17. March 2021.
U tekstu objavljenom u dnevnom listu Danas pogrešno je navedeno da sam predsednik Radne grupe za zaštitu i bezbednost novinara. Ja sam običan član, a predsednik je Dejan Stojanović iz Ministarstva kulture i informisanja. Ova greška se često ponavlja, pa mislim da je važno da je korigujem kada god je moguće. Ovo su moji odgovori na pitanja vezana za Radnu grupu.
SASTANAK RADNE GRUPE ZA BEZBEDNOST NOVINARA
Sednica Radne grupe za bezbednost i zaštitu novinara. Foto: BETAPHOTO/VLADA SRBIJE/SLOBODAN MILJEVIC

Kako komentarišete izlaske novinarskih udruženja iz Radne grupe?  

Kao čin koji svojim radikalizmom treba da prodrma članove Radne grupe koji nisu odgovorili na predloge da se razgovara o slučaju satanizacije redakcije KRIKa u tabloidnim medijima, kao ni na zahteve da se Radna grupa oglasi tim povodom. Ušli smo u drugu nedelju ove dramatične situacije i ono što zabrinjava je da još uvek nema nikakve reakcije Radne grupe na taj čin, izuzev generičkog poziva Ministarstva kulture i informisanja koji se uklapa u nepostojanje bilo kakve komunikacije sa članovima Radne grupe. Sada je, nadam se, svima jasno da se mora pronaći efikasan mehanizam koji će urgentno i adekvatno reagovati na sve slučajeva pretnji, napada, proganjanja, govora mržnje kako bi se preventivno delovalo, ili kako bi nadležne institucije urgentno reagovale i uspešnije rešavale slučajeve.

Kako može da se poboljša situacija po pitanju bezbednosti novinara?

Mislim da je naša javna sfera zatrovana govorom mržnje i pretnji. Nasilje je nešto što konstantno preti. Mislim da je neophodno napraviti širu strategiju borbe protiv govora mržnje, pretnji i nasilja prema novinarima ali i javno izabranim ličnostima, kulturnim radnicima… Samo smanjivanjem ovih pojava na opštem nivou možemo računati da će i novinari biti u bezbednijoj situaciji.

Na drugom mestu, novinarski posao je važno izdvojiti kao posao od posebnog značaja, ulagati u edukaciju, obrazovanje, razvoj medija, i to naročito onih sa sadržajima od javnog značaja. Dakle, jačanjem medija jača i ljudski profesionalni kapital.

Veoma je važno posvetiti se posebnim slučajevima. Npr. kada je reč o redakcji KRIKa u ovom trenutku je neophodno razjasniti sve aspekte objava tabloida (tužilaštvo i MUP da daju odgovore), podići sve neophodne optužnice za klevetu, spinovanja itd… Posebno se posvetiti slučajevima provaljivanja u stanove tri novinarke KRIKa (MUP, Tužilaštvo) i napraviti urgentnu bezbednosnu procenu za novinarke i novinare ove redakcije, na osnovu koje doneti zaštitne preventivne mere…

Ima li Radna grupa sada svoju svrhu?

Ideja Radne grupe za zaštitu i bezbednost novinara ima svrhu i neophodno je raditi na tome da se uradi sve što je neophodno da ona preraste u funkcionalnu organizaciju koja okuplja ključne aktere iz ove oblasti. Potrebno je ispregovarati sve ono što do sada nije urađeno – iz perioda pre osnivanja Radne grupe, kao i pravila igre, zaduženja, komunikaciju sa javnošću, sistem za reagovanje u različitim situacijama ugrožavanja bezbednosti novinara. Radna grupa mora delovati nezavisno od aktuelne ministarke ili predsednice vlade čiju ulogu sagledavam u kontekstu realizacije usaglašenih zaključaka Radne grupe kako bi ona relaksirano i efikasno radila na zadacima zbog kojih je i osnovana.

Jedna od aktivnosti koju je inicirala Asocijacija nezavisnih elektronskih medija a podržala Radna grupa je Sigurna linija – jedinstveni broj telefona 0800 100 115 za prijavljivanje slučajeva pretnji, govora mržnje i napada, na kojoj dežuraju pravnici sa iskustvom rada u zaštiti novinara, a koju podržavaju OEBS i Ambasada Kraljevine Norveške. Dakle, rad Sigurne linije nije ugrožen ovakvom situacijom sa Radnom grupom.

Očekujem da dođe do određene vrste resetovanja rada Radne grupe u skladu sa načelima o kojima sam već pomenuo. Bezbednost novinara to zahteve od svih nas, svakoga dana. Zbog toga moramo pronaći najbolji model inkluzivnog i transparentnog funkcionisanja koji ne bi davao povoda za ovakve tenzije i ovo što se trenutno događa.

Ako bi se uspostavio neki za sve zadovoljavajući oblik delovanja Radne grupe, onda verujem da bi bilo adekvatno da na prvom sastanku sa predsednicom vlade i ministarkom kulture i informisanja bude omogućeno da svoje situacije predstave svi oni koji su od početka godine pretrpeli drastična ugrožavanja bezbednosti – od KRIKa, preko Vojislava Milovančevića do Jelene Zorić, Južnih vesti i drugih koji su trenutno na udaru kako bi se još uverljivije predstavila situacija u kojoj se nalaze novinari i redakcije pod pritiscima i pretnjama. Verujem da bi to moglo da doprinese dodatnom stvaranju rešenosti da se stvori politička volja da se radi na prevenciji ugrožavanja bezbednosti novinara i efikasnijem rešavanja slučajeva kada se dogode pretnje i napadi.

Veran Matić

Click