Vidim sličnost između pape Franje i patrijarha Porfirija

22. February 2021.
Ako pamtite moju prošlotjednu kolumnu znate da se nisam ni na koji način želio baviti prognozama, jer bi to bilo nedolično i neumjesno, ali ću vam reći da je to djelomice bilo zato jer sam se bojao, pošto sam sebičan i grešan čovjek, da će mitropolit zagrebačko-ljubljanski postati zapažen kandidat (u što sam bio potpuno siguran) i da će nam ga braća arhijereji uzeti iz Zagreba (i Ljubljane).
LITURGIJA POVODOM USTOLICENJA PATRIJARHA PORFIRIJA
Foto: BETAPHOTO/MILOS MISKOV/MO

Piše: Drago Pilsel

Napisao sam ovako: ”Moguće je kazati da će se na Saboru birati prema dva moguća rješenja: ili da se traži nešto mlađeg nadpastira koji bi imao, recimo, šezdesetak godina, i dovoljno energije za provedbu potrebnih reformi, ili da se traži nešto starijeg kandidata, kažimo da bi takav imao sedamdesetak ili više godina, a koji bi garantirao stanovitu mirnu plovidbu, bez neželjenih ”ljuljanja”, bez ”lomova”. Čini se da su vladike i za jednu i za drugu opciju, što ne znači da su neodlučni već da su im važne i stabilnost i reformski duh koji bi jamčio izabrani”.

Nakon utvrđivanja kvoruma i valjanosti punomoći danih od strane vladika koji su bili spriječeni doći na Izborni sabor Srpske Pravoslavne Crkve (SPC) i nakon utvrđivanja protokola, bez nekih velikih rasprava, brzo se pristupilo glasanju i u prvom su krugu dobivena imena trojice kandidata s natpolovičnom većinom glasova: Porfirije Perić – 31, Irinej Bulović (episkop bački) – 30 i Jefrem Milutinović (episkop banjalučki) – 24 glasova.

Koliko su dobili glasova drugi kandidati (recimo vladika Grigorije Durić, episkop düsseldorfski) nije baš beznačajna stvar, ali je sporedna za ono o čemu pišem danas.

Taj prvi i jedini izborni krug je pokazao da je moja prošlotjedna analiza bila precizna: najveći broj glasova su dobili kandidati kakve sam opisao. Glasovi trećeplasiranog za ulazak u apostolski ždrijeb (imena u zapečaćenim kovertama se stavljaju u Sveto pismo iz kojeg jednu kovertu izvlači za to posebno izabrani monah pa se tako saznaje tko postaje novim patrijarhom) isto dokazuje moju prošlotjednu i gore navedenu hipotezu.

Mi smo u Porfiriju vidjeli čovjeka predanog dijalogu, sposobnog teologa, ali i darovitog psihologa. Znali smo da pred nama stoji čovjek koji isijava radost i kojeg pokreću ljubav i dobrota. Osjećali smo da smo u društvu čovjeka koji utječe na društvo, koji je neposredan, dostupan, vedar i skroman, koji je pomirljiv i koji voli slušati druge. Na svakom koraku smo viđali da otvara Crkvu svima, da ne radi razlike među ljudima, ni prema bilo kakvom osobnom opredjeljenju

Sada, pak, mogu spomenuti neke stvari o kojima nisam mogao pisati prije izbora.

Za portal tjednika Novosti sam izjavio i ovdje ponavljam: izbor mitropolita Porfirija je za Zagreb i dobitak i gubitak. Pojasnit ću. Gubitak je zato što smo imali izvanrednog pastira i sad se svi pitamo tko je dostojan da ga naslijedi. Dobitak jer će u Beogradu stolovati nadpastir koji i razumije i voli Hrvatsku.

Nekoliko dana prije izbora ja sam mu govorio da ni nadbiskup Jorge Bergoglio nije htio biti izabran za papu, ali eto ga na mjestu rimskog biskupa. Rekao sam mu da mislim da će biti kandidat i znali smo onda da su šanse nakon toga 33,33 posto, ”a na Bogu je da te hoće. A on tebe hoće”.

To sada opet izjavljujem kao vjernik jer tu vidim Božje djelo što će nevjernici vidjeti na drugačiji način. Vidim da je Bog u jasnim crtama pripremao ovog čovjeka, čovjeka dijaloga i čovjeka koji ima unutarnje i vanjske snage da sasluša i sabire. SPC nije monarhija i patrijarh nije papa nego prvi među jednakima. Vjerujem da će znati sabrati Arhijerejski sabor u kojem se prepoznaju znakovi razdvajanja, ali sve to nije katastrofično i da se sanirati, iako ne preko noći.

Novog patrijarha sam dobro upoznao, smatram ga prijateljem, i on mene isto tako doživljava pa ću, usput, kazati da je Porfirije čovjek koji ima kičmu i koji će se savijati samo pred Bogom.

Izbor je pokazao da su dvije trećine arhijereja željeli Porfirija za patrijarha, ali da su isto tako željeli i bačkog vladiku Irineja. Rekoh, dobili smo ono što mi vjernici tumačimo kao ”Božji izbor”. Taj široki konsenzus, skoro pa jednodušnost arhijereja znači i da su znali prepoznati ono što smo mi, njegovi prijatelji u Zagrebu godinama doživljavali.

Sada ću pokušati sabrati ono što znam da cijene oni koje sam, u dogovoru s bivšim mitropolitom Porfirijem, pozivao na naš kružok na Svetome Duhu jer sam bio inicijator, ”urednik” (predlagatelj tema i imena uvodničara) i moderator tih naših susreta.

Mi smo u Porfiriju vidjeli čovjeka predanog dijalogu, sposobnog teologa, ali i darovitog psihologa. Znali smo da pred nama stoji čovjek koji isijava radost i kojeg pokreću ljubav i dobrota. Osjećali smo da smo s čovjekom koji utječe na društvo, koji je neposredan, dostupan, vedar i skroman, koji je pomirljiv i koji voli slušati druge. Na svakom koraku smo viđali da otvara Crkvu svima, da ne radi razlike među ljudima, ni prema bilo kakvom osobnom opredjeljenju.

I kada kažem da ga je Bog pripremao znam da smo se družili s čovjekom koji će znati unijeti u Crkvu, Kristovu Crkvu među pravoslavnima, jedan, kako je opisao prof. Dejan Jović za emisiju OKO RTS-a, ”novi modus komunikacije” u kojem neće biti mjesta ni za kakav ekskluzivizam, koji odbija nacionalizam, koji obnavlja porušene i gradi nove mostove povjerenja i pomirenja.

Jest, žalostan sam, ali i ponosan i zahvalan Bogu za svaki trenutak koji sam proveo s njime, za svu njegovu dobrotu, osobito kada smo ostali na ledini nakon potresa i kada je Claudiji i meni kazao: ”Dođite odmah k nama na Sveti Duh”.

Bilo bi realno očekivati da će episkop koji dobije odgovornost da privremeno upravlja mitropolijom, bilo onaj koji će de jure i de facto naslijediti Porfirija na katedri u Zagrebu (možda bismo mogli saznati tko će to biti na idućem, redovnom zasjedanju Sabora SPC-a, u svibnju, između Vaskrsa i svetkovine Duhova, možda gospodin Porfirije još neko vrijeme nastavi privremeno upravljati mitropolijom kraćim boravcima u Zagrebu) nastaviti s dobrom Porfirijevom praksom.

Moglo bi se dogoditi da tog čovjeka obavežu riječi novog patrijarha kazane u nastupnoj besedi prošlog petka prilikom ustoličenja: ”Nastaviću da služim svom narodu i u Hrvatskoj koja je postala moja druga otadžbina, a narod i prijatelje koji sam tamo upoznao ostaće uzor meni u godinama koje predstoje” (što je, rekao, važi i za Sloveniju).

S ovim u vezi, ne mogu a da ne svjedočim veliko razočaranje mnogih članova i članica našeg kružoka koji su mi se jučer javili nakon članka novinara Roberta Bajrušija u Jutarnjem listu, koji je pak nekompetentan za religijske teme, koji čak ne zna razlikovati katolike od protestanata, ni provjeriti tko je tko!

Ali ono što žalosti jest da je nekolicina naših kolegica i kolega povrijedilo naše pravilo da o tom kružoku javno ne govorimo, a kamoli da se iznose imena sudionika ili dotaknutih tema. Valja se zapitati znaju li ti ljudi, a osobito Bajrušijevi ”dojavljivači”, cijeniti ili razumjeti pojmove kao što su ”gostoprimstvo”, ”povjerenje” ili ”Chatham House Rules”.

Mi smo ta pravila dogovorili slijediti ne zato jer smo bili tajna grupa, masonska loža ili takvo nešto, već da steknemo međusobno povjerenje i osjetimo slobodu da, iako različiti, iskreno i otvoreno među nama govorimo pak da našim stavovima i opredjeljenjima, pa i političkim, ne opteretimo našeg domaćina. Anyway.

Porfirije Perić je pokazao da zna raditi velike stvari, da je iskren, da je vjeran, da voli Crkvu Božju i Krista, da je u njega zagledan, da savršeno dobro percipira i tumači Pavlovo: ”Nema tu više ni Židova ni Grka; nema više ni roba ni slobodnjaka; nema više ni muškog ni ženskog, jer ste vi samo jedan u Kristu Isusu. A ako pripadate Kristu, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju” (Gal 3, 28-29).

Jučer je uputio crkvenom sabranju okupljenom u Hramu Svetog Save u Beogradu ove evanđeoske ali programatske riječi: ”Molite se da budem najmanji brat i sluga svima. Ja vas kolenopreklono molim da barem ponekad u molitvama imate i moje ime, jer znam kakvo je mesto na koje me je Gospod blagodaću svojom, ali i ljubavlju svetih arhijereja postavio, da budem najmanji brat i sluga svima”.

Tako, primijetit će te, govori i papa Franjo. To je u duhu najboljega svjetonazora kojeg možemo zastupati: da vjerujemo u sveopće bratsvo svih ljudi i stvorenja. I neka mi bude dozvoljeno napraviti paralelu, možda presmionu, između izbora Jorgea Bergoglija za papu i Porfirija Perića za patrijarha SPC. Jer vidim sličnost između pape Franje i patrijarha Porfirija.

Zbog toga završavam riječima svetoga Franje Asiškog.

Rekoh i ponovit ću: Dragi brate Porfirije, arhiepiskope pećki, mitropolite beogradsko-karlovački i patrijarše srpski, neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti podari!

Amen.

Tekst je prenet sa portala Autograf.

Share