Predsednikov valjda lapsus i ministrova cenzura

3. August 2020.
Korona i obraćanja predsednika Vučića javnosti pojedu nam mnogo toga važnog i vrednog pažnje. Mislim pre svega na lepe vesti, jer ima i takvih, ali ću ipak o dve koje to nisu – nema potrebe objašnjavati zašto.
ALEKSANDAR VUCIC U BANJALUCI
Foto: BETAPHOTO/MINISTARSTVO ODBRANE SRBIJE/Lola Djordjevic/DS

Piše: Sonja Ćirić

Pre neki dan predsednik Vučić nas je obavestio da će sećanje na 4. i 5. avgust, progon 250.000 Srba sa prostora nekadašnje Republike Srpske Krajine, biti obeleženo u Rači postavljanjem spomen-obeležja. Napravićemo, zajedno sa Republikom Srpskom, spomen-park koji ćemo mi finansirati 95 odsto, precizirao je. Dobro je što pravimo park drugoj državi, i što pregovaramo o aerodromu na njenoj teritoriji, to znači da imamo i možemo. Na kraju je zahvalio Krajišnicima “što su Srbiju uvek voleli više od svega, čak i od svojih ognjišta”, što mi ne zvuči da je u redu.

Šta za vas znači ognjište? Pogledala sam u neke rečnike koji su mi pri ruci. U Srpskom rječniku Vuka Karadžića pored prevoda na nemački jezik je i objašnjenje – focusSistematski rečnik srpskohrvatskog jezika ognjište pominje u nekoliko odrednica, a najviše ih je vezano za kuću. U Rječniku simbola piše da je ognjište simbol zajedničkog života, doma, središte života, iskazuje materijalizaciju božanskog duha, i još razno svašta. Iskreno, uopšte ne sumnjam da Aleksandar Vučić zna osnovna značenja ognjišta, i zato hoću da verujem da je ono što je rekao o Krajišnicima bio klasičan lapsus. Nadam se da će i oni tako protumačiti Vučićevu izjavu da nešto, pa nek je to i Srbija, vole više od svog ognjišta. Pogotovo što ognjište jednog Krajišnika nije bilo kakav centar/mesto odakle je potekao i on i svi od kojih on potiče, već je to ognjište s kog je oteran, najčešće zauvek. Međutim, nije fer ni pošteno stavljati na vagu niti porediti mesto iz koga potičeš i mesto u kome živiš. Ali, ponoviću, sigurno je bio lapsus.

A sad o nečem sasvim drugom.

Na sajtu Ministarstva kulture i informisanja ovog četvrtka objavljen je rezultat konkursa za otkup knjiga za biblioteke. Na spisku ima 2747 naslova koji će, u određenom tiražu, biti raspoređeni u 181 biblioteku Srbije. I, sve bi bilo u redu da se nije ispostavilo da spisak Ministarstva i spisak koji je objavljen na sajtu Narodne biblioteke Srbije nisu isti. Ovaj drugi je spisak naslova koji je izabrala petočlana komisija sa tri knjige kojih na sajtu Ministarstva nema. To su: Jasenovac Ive Goldsteina u izdanju Akademske knjige, Mitovi srpske istorije Dejana Ristića u izdanju Vukotić medija i Etničko čišćenje Vladimira Petrovića u izdanju Arhipelaga. Povučene su nakon insistiranja Vladana Vukosavljevića da budu povučene.

Do tog momenta bila je završena celokupna konkursna procedura, članovi komisije, dokazane stručnosti za povereni im posao, pregledali su 4253 publikacije 203 izdavača i predložili one koje smatraju da zaslužuju da budu raširene po Srbiji, a biblioteke su sa tog spiska odabrale knjige koje žele da ponude svojim članovima, odnosno koje mogu da kupe u okviru fonda kojim raspolažu. Samo se čekao potpis ministra Vukosavljevića. On je, međutim, to odbio da učini sve dok komisija ne izbaci tri navedene knjige. Došlo je do sukoba u kome je pobedio ministar.

Zašto ministru nisu bile po volji baš te tri knjige? Šta mu je zasmetalo, na primer, u kapitalnoj studiji o Jasenovcu? Da li je možda očekivao veći broj žrtava nego što u njoj piše? Ili, šta po njemu ne valja u knjizi o mitovima srpske istorije, knjizi koja je temom na liniji Strategije razvoja kulture i koja je za manje od godinu dana prodata u 10.000 primeraka? Knjiga o etničkom čišćenju Vladimira Petrovića, autora zavidnog CV-ja a zaposlenog u Institutu za savremenu istoriju, govori o genezi koncepta ove pojave – da li je Vukosavljević na osnovu naslova zaključio da je njen sadržaj nešto zbog čega bi ga kritikovao neko s vrha, pa je zaključio da je bolje da je nema?

Kako god. Nedvosmisleno je da se ovde radi o cenzuri, a cenzura nije dobra ni za nečiji kraj mandata ni za eventualni početak. Moguće da je i ovo bila samo greška kao u prethodnoj priči. Obe su, međutim, nepopravljive.

Tekst je prenet sa portala nedeljnika Vreme.

Click