Peđa

7. May 2023.
Nebeskoj informativnoj redakciji nekadašnjeg B 92 priključio se Peđa Obradović (48).
pedja-obradovic-900x520
Peđa Obradović

Piše: Veran Matić

Tamo su već Aleksandra Stanković Nešić (44), Tanja Petrović (46) i Manuela Nikolić Peršon (47). Najmlađi su Zoran Mamula (37) i Jadranka Pejanović Bugarski (39). Najiskusniji su Biljana Vujasinović Zec (52), Dušan Mašić (56) i Dejan Anastasijević (57).

Niko od njih nije doživeo 60. rođendan. Peđa čak ni 50. Deo sebe je ugradio u istoriju nekadašnjeg B 92 radeći kao reporter, novinar i urednik na televiziji koja nema dodirnih tačaka sa onim što se pod tim imenom trenutno nalazi u etru. Napustio nas je u danima žalosti u kojima su crnina sa kioska i način izveštavanja o tragedijama, potvrdile Peđinu britku ekspertizu stanja na ovdašnjoj medijskoj sceni:

„Srpska štampa u drugoj i trećoj deceniji 21. veka izučavaće se na fakultetima u svetu, a za izdanja iz 2022. godine, organizovaće se posebna istraživanja i seminari. Biće potrebne decenije da se zacele rane koje je na njegovom tkivu ostavio „sadržaj” kojem je društvo izloženo.”

Peđa se skoro pet godina herojski borio sa teškom bolešću. O tome je pisao na svom blogu deleći sa nama, kako je napisao, „duboko lično iskustvo iz kojeg je proizašla potreba da neke od svojih najtežih i najintimnijih trenutaka podelim javno, kako bi o tome ostali tragovi koje će neko, kada mu budu potrebni u nevolji, jednom moći da nađe.” Nije dočekao promociju knjige „Srž” o čijim je koricama je nedavno pisao.

Peđa je nedavno napisao:

„Ode još jedan što je bio.

Što je bio a sad više nije.

Kažu da čovek živi koliko i sećanje na njega.

To je važno za one što ostanu da budu i dalje.”

Naša novinarska profesija je teško obolela, ponekada mi izgleda neizlečivo. Jednostavno, kao da je sve činjeno da se upropaste osnovni postulati uloge medija kao zaštitnika javnog interesa. Odgovorni novinari koji se drže novinarskog kodeksa, koji nastoje da zaštite slobodnu medija, naviknuti su više na zaštitu od zabrana moćnika, nego na samodestrukciju profesije.

Nemoć, stres, odbijanje da se učestuje u nečasnosti zarad profita ili političke koristi, savladavanje ekonomskih barijera, briga za opstanak i porodicu, dovelo je gotovo do epidemije različitih bolesti i sve češćeg preranog odlaska koleginica i kolega iz profesije i iz života.

Sa Peđom i Draganom sam na neki način bio od početka teške bitke. Siguran sam da je svaki trenutak više u životu bio značajan kao vek za Peđu i njegovu porodicu. Sve nedaće koje su ga, pored bolesti, na tom putu snalazile, znao je da nam prenese sa toliko duha, kao da je nastojao da nas svojim nesrećama ne uznemiri, već da nas zabavi.

To može ne samo dobar pisac, već nesalomivi duh i poštovanje jedinstvenosti naših života.

Upoznao sam puno Predraga, ali sam radio samo sa jednim Peđom. Obradovićem.

Click