Imena i dostojanstvo za 854 NN

Piše: Veran Matić

Često se pomalo komplikovano govori o ovoj temi. Pokušaću sa pozitivnim pristupom, kako vidim da bi broj nestalih mogao da bude smanjen.

U ovom tekstu pokušaću da pojednostavim jedan segment problema – pitanje identifikacije već postojećih ekshumiranih tela.

Malo je poznato da se u mrtvačnicama u Zagrebu, Rijeci i Osijeku nalaze posmrtni ostaci 854 žrtve. Povjerenstvo je iznelo podatak da je utvrđen genotip za 96 odsto posmrtnih ostataka i da za identifikaciju nedostaju referentni uzorci srodnika nestalih lica radi DNK analize u cilju utvrđivanja ideniteta ekshumiranih posmrtnih ostataka.

Nedostatak saradnje i deljenja podataka čini ovu situaciju nerešivom.

Ako uzmemo jednu od mogućih procena da među ovim posmrtnim ostacima bar polovina potiče od žrtava srpske nacionalnosti, da veliki broj rođaka živi u Srbiji ili širom sveta, bilo bi izuzetno važno da ujedinimo snage u potrazi za srodnicima kako bi poslali uzorke na osnovu kojih bi se povećala mogućnost identifikacije žrtava. Iako je to srpska strana godinama tražila, Povjerenstvo nikada do sada nije dalo popis mesta na kojima su ekshumirana tela, kako bi se zajednički radilo na identifikaciji i potrazi za srodnicima.

Povjerenstvo je na sastanku u januaru ove godine izvestilo da su od zadnjeg sastanka 2020. prikupili saznanja o 147 neregistriranih mogućih masovnih i pojedinačnih grobnica na području 11 županija. Sproveli su terenska istraživanja i probna iskopavanja na 165 mesta i ekshumirali posmrtne ostatke 34 lica. U toku je istraživanje 53 grobnice, organizovano je 18 konačnih identifikacija za 72 lica, te se 97 posto porodica nestalih odazvalo pozivu na identifikaciju te je tom prilikom identifikovano 70 lica. Na žalost, nisu izneti podaci o kojim lokacijama se radi i ko su identifikovani ljudi.

Sigurno bi bliskom saradnjom u kratkom vremenskom periodu nekoliko stotina žrtava moglo da bude identifikovano.

Time bi se brojka od okvirno 1.860 nestalih lica, prema evidenciji Povjerenstva, mogla bitno smanjiti, a porodice nestalih bi mogle da se dostojanstveno, ako je to uopšte moguće reći posle svih ovih godina, oproste od svojih najrođenijih. Ako bi se svi slučajevi identifikovali, onda bi ostalo oko 1.000 nestalih koje je potrebno pronaći i identifikovati.

Od tog broja, srpska strana već godinama traži ekshumaciju 36 poznatih grobnih mesta i 54 lokacije koje zahtevaju izviđanje terena i probna iskopavanja. To je okvirno 90 lokacija na kojima, prema dosadašnjem iskustvu, u nekim grobnim mestima može da se pronađe više od jednog tela.

***

Pošto decenijama postoje informacije o ovim grobnim mestima i pošto „zbog preopterećenosti Povjerenstva“ nije bilo ekshumacija, mislim da bi bilo dobro da se prikupe sredstva od donacija kako bi porodice zatražile ekshumacije, na šta imaju pravo, a komercijalna cena ekshumacija, koja se kreće do 5000 eura, bila plaćena iz donacija. Dakle, za ukupno nešto manje od pola miliona eura, ekshumirale bi se sve do sada poznate lokacije i znalo bi se mnogo više nego što se zna danas, smanjio bi se broj nestalih, ne samo zbog porodica, već i zbog odnosa među državama.

Međunarodna Komisija za nestala lica (ICMP) ima veliko iskustvo iz Bosne i Hercegovine, i uključivanja ove institucije kao i Međunarodnog komiteta Crvenog krsta, izuzetno bi pomoglo prvenstveno Povjerenstvu od kojeg zavisi ko će sve i i na koji način biti uključen u ovu važnu misiju.

Izuzetno ulaganje Vlade Republike Hrvatske u najsavremeniju opremu za laboratoriju Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu, bitno će pomoći. Ali bez snažne, intenzivne saradnje svih u pronalasku srodnika, rođaka za DNK analize, ta oprema neće doneti ključnu korist, naročito u identifikaciji već ekshumiranih.

Pored ovog vida saradnje, treba obnoviti i praksu koja je postojala do 2018. godine:

Od samog početka procesa ekshumacija i identifikacija posmrtnih ostataka žrtava koje su vršene na području Republike Hrvatske po zajednički utvrđenoj metodologiji, srpskoj strani je omogućen monitoring u slučajevima kada se radi o žrtvama srpske nacionalnosti sve do 2018. godine kada je hrvatska strana samoinicijativno prekršila dogovor zanemarujući zajednički utvrđenu metodologiju. Od tada monitorski tim Komisije za nestala lica pozvan je da prisustvuje samo identifikacijama srpskih žrtava u slučaju kada njihove porodice žive u Republici Srbiji, dok mu je onemogućeno prisustvo identifikacijama onih žrtava čije porodice imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj i time onemogućila praćenje ovog procesa i utvrđivanje tačnog broja žrtava srpske nacionalnosti. (Na poslednjem bilateralnom sastanku navedeno je da je razlog za takvo postupanje donošenje Zakona o osobama nestalim u Domovinskom ratu koji propisuje i utvrđuje nadležnost u traženju nestalih lica).

***

Šta god da predstavnici naših vlada budu radili u vezi privredne, kulturne i svake druge saradnje, biće stalno u senci nerešenih slučajeva nestalih. Jedino snažnom zajedničkom akcijom i tesnom saradnjom, te uključivanjem svih koji žele da pomognu mogu se napraviti ključni pomaci u pronalaženju lokacija, ekshumacijama i identifikacijama, opet na osnovu zajedničke saradnje u pronalaženju rođaka, čija saradnja je od ključnog značaja za identifikacije.