Zašto zvanična Srbija i Crna Gora, bez obzira ko je na vlasti, nipodaštavaju jedan od najvažnijih dana u njihovim istorijama? Zašto jedan od rijetkih datuma koji današnje generacije ne dijeli oštro po ideološkim i svjetonazornim idejama biva odbačen gotovo od svih.

O nekim užasnim stvarima, koje su se desile a nisu smjele da se dese, treba stalno govoriti i kako se ne bi ponovile. Posebno kada mnogo toga liči na već viđeno.

Jugoslavija nije ideal, nije ideologija, još manje komunizam, nije politika a ni bratstvo i jedinstvo. Jugoslavija je neponovljivi zbir mirisa, ukusa i uspomena koje nosimo o ljudima koji nisu više sa nama i stvarima kojih više nema. Istorije se falsifikuju, ukusi i mirisi ne mogu.

Koristim platformu Vijesti da pošaljem dalje pismo iz Norveške, Cetinjanke M. J. Kako bi ga pročitale mnoge slične žene i majke u Crnoj Gori koje nemaju djetetu za tablet, nemaju ni za Pepu Prase, nemaju ni za Fejsbuk.