Na Golom otoku održana je komemoracija za oko 16 tisuća zatvorenika koji su iskusili jugoslavenski logor od 1949. do 1956. godine. Komemoraciji su prisustvovale obitelji crnogorskih zatočenika, kao i skupina mladih umjetnika i antropologa. Jedna od potomaka zatočenika Golog otoka prepričava sudbinu svog rođaka: „Samom činjenicom što je na sastanku Politbiroa na pitanje zašto njegova supruga ne koristi crvene magacine odgovorio da se mi za to nismo borili. I da on ne dozvoljava svojoj supruzi da ide u crvene magacine, nego da nabavke namirnica obavlja kao svi građani putem tih tačkica koje su tada bile. To je bio dovoljan razlog da ga u 3 po ponoći hapse“.












