Pozvani su svi iz regiona, osim Bosne i Hercegovine. Da li je to zato što bi BiH moralo da predstavlja trojno Predsjedništvo, a Milorad Dodik je na crnoj listi State Departmenta? Moguće, ali ovo je guranje Bosne u izolaciju u vrijeme kada američki emisari obećavaju pomoć.

S jedne strane imamo konačno sazrelu građansku i političku svijest kod najvećeg broja ljudi u glavnom gradu da se sa zločinima počinjenim u naše ime treba suočiti, a s druge uličnu desnicu predvođenu predsjednikom Republike.

Zašto bi vlast dopustila da se ukloni sramni artefakt generalu koji je bio osvjedočeni heroj sadašnjeg predsjednika Srbije? Svi pamtimo kako je table na Bulevaru Zorana Đinđića prekrivao afišama “Bulevara Ratka Mladića”.

Nažalost, čini se da nas prošlost nije ničemu naučila. Dok političari slijede iste scenarije koji su prije tri decenije doveli do rata, današnja retorika postaje još i grublja.

Zazor od unitarne Bosne je nacionalne, a ne političke prirode.

Zapaljiva stvar, koju je Komšić ozbiljno argumentirao u knjizi, odnosi se na zaključak da je upravo Oluja omogućila Republiku Srpsku, zbog Tuđmanovog uvjerenja da njen opstanak otvara mogućnost za kakvo-takvo zaokruživanje ekskluzivno hrvatskog teritorija u perspektivi.

Da se ne lažemo, primarni problem koji hrvatsko društvo, obilježeno devedesetima, ima sa Šerbedžijom jeste u tome što je Rade Srbin, a potom dolaze druga dva. Što je u ljudskom i političkom smislu ostao isti kakav je bio prije rata i što je napravio ozbiljnu svjetsku karijeru.

Erdoğanu je više stalo do vizantijskih manevara nego do reformi, pa je tako završen i prvi čin diplomatskog trilera. Zapad je popustio jer je Turska saveznik u NATO-u. Sigurno je, međutim, da ovo neće zaboraviti.