1723033706-vlada-srbije-zgrada.png
Djordje Jokic16. February 2025.
Najbolji i najmirotvorniji izlaz iz aktuelne krize je, nažalost, i najneverovatniji – da sama vlast, svesna gubitka utemeljenja sopstvene vladavine, mirno pristane na prelaznu vladu do sledećih izbora koji će obnoviti legitimitet vlasti
1735067464-20-1536x864-1-1280x720-1.png
Djordje Jokic15. February 2025.
Najveći neprijatelj svake promene sistema je odsustvo jasnog plana za „dan posle“: čime se zamenjuje staro? Kako se preuzimaju institucije i ko će ih voditi? S kojim planom delovanja? Koja politička ili društvena koalicija će garantovati stabilnost? Kako zadržati ili što pre obnoviti narušeni tok života – ma koliko na niskom nivou bio – kako brzo uvesti novu, bolju stabilnost
Photo_of_Miodrag_Tabacki.jpg
Djordje Jokic13. February 2025.
Povodom 60 godina od mature i nostlagičnog rastanka sa gradom u kojem je proveo svoje formativne godine i gde mu je započela karijera, proslavljeni scenograf i kostimograf poklonio je zrenjaninskom Narodnom muzeju svoje likovne radove i skice za pozorišne predstave. Deo toga našao se na retrospektivnoj izložbi Miodrag Tabački – život i delo
2025021222028_8f2789d5c27ee7fc4efcbbdd6771023f885256a780a37e518a6087235e11911f-1280x716.png
Djordje Jokic13. February 2025.
Poražavajuće je da već drugi put u nepune dve godine posle zločina u OŠ „Vladislav Ribnikar“ u Beogradu i selima Dubona i Malo Orašje, pa onda pada nastrešnice – nema krivaca, samo ponavljanja da sistem nije zakazao. I nema Anketnog odbora koji će utvrditi sve okolnosti, kaže sudinica u penziji Vida Petrović Škero, članica pravnog tima novoosnovane građanske Anketne komisije za utvrđivanje okolnosti pada nadstrešnice u kojoj je stradalo 15 ljudi, a dvoje teško povređeno
1697095935-predrag-vostinic-n1.png
Djordje Jokic9. February 2025.
Između tzv. Ibarskog marša Predraga Voštinića i kolega iz Lokalnog fronta od Kraljeva do Beograda u čast i za ubijenog Olivera Ivanovića i tzv. Studentskog marša od Beograda do Novog Sada u čast i za 15 ljudi stradalih u padu nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu, proteklo je šest godina. Za Olivera još nema pravde, a studenti osokoljeni podrškom profesora i građana traže za sve stradale pravdu, koja se može doseći samo u urednom društvu u kojem svaka institucija radi svoj posao u pravo vreme i u punom kapacitetu.