Danas je u Srbiji pitanje – koje tišine Crkva bira? I zašto? Koga svojim tišinama leči, a koga ranjava? I da li ona zaista ćuti ili mi u stvari zaboravljamo šta je Crkva?
Srpsko narodno vijeće (SNV) je u nedjelju, 17. studenoga 2024., u suradnji s Eparhijom osječko-poljskom i baranjskom Srpske pravoslavne crkve i drugim srpskim organizacijama u Hrvatskoj, u Vukovaru ”unutar crkve sv. Nikole i ispred nje” u 11 sati komemorirao žrtve Vukovara.
Katolici u Argentini su se morali naviknuti da titulu ”primasa” nema više nadbiskup Buenos Airesa. Od ove godine, preciznije, od 22. srpnja, ”primas”, prvi dakle čovjek u argentinskoj katoličkoj hijerarhiji, sjedi u istoimenom gradu i ”siromašnoj” pokrajini Santiago del Estero, koja je tog datuma postala i nadbiskupijom. Bule su, da budem još precizniji, provedene 7. rujna.
Izvor: Autograf Govor Milorada Pupovca na ispraćaju Budimira Lončara, Krematorij, Zagreb, 9. rujna 2024. Svi mi, njegovi najbliži, prijatelji i poštovaoci, znali smo da ćemo se jednog dana ovdje okupiti da bismo ispratili Leku. Znao je to i Leko. Kao ni on tako ni mi nismo mislili da će to biti jedan od skorih dana, […]
U poruci SNV-a u povodu uspomene na zločin u Glini, čitamo: ”Eskalacija i kulminacija ustaškog terora i genocida nad Srbima u NDH u proljeće i ljeto 1941., imala je svoj vrhunac u ustaškom pokolju nekoliko stotina nevinih srpskih civila u pravoslavnoj crkvi u Glini u noći 30. na 31. srpnja 1941. godine. Nakon što su ustaše ponovo zloupotrijebile pravoslavnu crkvu u Glini za nove masovne zločine nad Srbima u glinskoj okolici 4. kolovoza 1941., ustaške vlasti donijele su odluka da se 12. kolovoza 1941. otpočne s rušenjem crkve-stratišta. Nakon antifašističkog oslobođenja Gline 1944. i konačnog oslobođenja zemlje 1945., na mjestu ustaškog zločina i porušene pravoslavne crkve akcijom solidarnosti građana Banije, socijalističke Hrvatske i Jugoslavije, izgrađen je Spomen dom žrtvama fašizma, koji je u prisustvu visokih predstavnika vlasti svečano otvoren 4. srpnja 1969.”.
Doživeli smo i to, a sve se čini da je to bilo pitanje vremena, da je Nebojša Slijepčević osvojio neko od belosvetskih priznanja za svoj umetnički rad o kojem će još godinama govoriti i aplaudirati širom sveta. Domaći umetnik, eto ti ga na imena Nebojša, našoj razjedinjenoj Domovini omogućio je prvu Zlatnu palmu na nedavno održanom Filmskom festivalu u Kanu.
Dok traju pregovori o formiranju nove većine, iako su ovi pregovori potpuno formalne naravi, jasno je da Hrvatskoj slijedi desna vlada, mene zanima nešto drugo, nešto o čemu politički analitičari nisu izrekli niti riječ, a to je da se formiranje desne vlade provodi, a kako drugo nego po marksističko-lenjinističkom konceptu države.
U tradicionalnoj Vaskršnjoj poslanici Srpske Pravoslavne Crkve (patrijarha Porfirija i svih episkopa), a koju nije pisao sam patrijarh srpski (koji je sasvim sigurno nešto i redigirao, dodao, kao što je na primjer, spominjanje akutne teme nasilja nad ženama) već je u njenom stvaranju sudjelovalo više ljudi, ne samo Informativne službe u patrijaršiji, naći će se, nažalost, i krive rečenice. Možda ih možemo nazvati pretjerivanjem.
Djevojčica je odšetala iz materina vidokruga. Možda je učinila dvadeset, možda trideset, možda cijelih stotinjak sitnih dječjih koraka. Ali ne više od toga. Koraci dvogodišnjaka kratki su i nesigurni. Zemlja pod njihovim nogama u trajnoj je neravnoteži.
U sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu održana je u četvrtak, 4. travnja, pod predsjedanjem predsjednika Vijeća mons. Tome Vukšića, nadbiskupa vrhbosanskog i apostolskog upravitelja Vojnog ordinarijata u BiH, godišnja sjednica Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu. Na sjednici je bio i tajnik Vijeća vlč. Tomislav Markić, nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu.
Grupa novinara i internet stručnjaka okupljena oko ideje o potrebi bolje ponude vesti građanima Srbije odlučila je da pokrene portal koji je pred vama. Detaljnije