Autor: Viktor Ivančić, Uvrede & podmetanja, Izvor: Novosti Uz tronuti izraz lica Andrej Plenković je u ponedjeljak u Auschwitzu – gdje je uz poveću garnituru svjetskih državnika prisustvovao komemoraciji povodom 80. obljetnice oslobađanja toga nacističkog logora – skupini hrvatskih novinara objasnio kako je “rat između Izraela i Hamasa u Gazi znatno pridonio rastu antisemitizma u svijetu”, pa […]

Tri puta računao je Vulin i tri puta proveravao, i sva tri puta ispalo mu je isto: ako je hrvatski strateški interes i krajnji cilj studentskih zahteva smena demokratski izabrane vlasti u Srbiji, onda ispunjavanje studentskih zahteva, premijerova ostavka i predsednikova smena Vlade znače samo to da Vučević, Brnabić, Vučić i ceo SNS rade za hrvatske obaveštajne službe!

U dalge se upisao i drug Tito. Kad je za posjete Pazaru, aprila 1971, sjeo za sofru postavljenu nasred ledine ispod manastira u Sopoćanima, da jede tembalu. Prije toga je kahvu dobrodošlice Titu iznio konobar Ćazo, pa su mu drhtale ruke i izlila mu se preko šoljice. Tito mu je kazao: "Ništa, ništa, to smo obojica krivi. Dajmo onda obojica i kavu popiti"

U nekoliko prijepodnevnih sati ovog hladnog decembarskog petka ispreplele su se dvije nezapamćene tragedije. Ono što smo godinama čitali kao tipične američke priče – o oružanim upadima u škole i ubojstvima učenika – sada se dogodilo i u Zagrebu i Beogradu

Onda ja ispružin dlan od desne ruke šta san ga opitura sa crvenom temperom. Onda sva rulja u razredu ispruži crvene dlanove. Onda onaj Kane Šteta vikne: "Živila pravedna i oslobodilačka borba naših frendova iz Srbije!" Onda svi viknu: "Živila!"

Pričam Dušku Vujoševiću ovu zgodu, a Duško kao Duško, zovne Voja Stanića u Herceg Novi. U nekom trenutku mi daje slušalicu, i ja spomenem Voju kako sam bio u društvu s Arsenom. Onda ispričam Arsenovu verziju zgode sa bratimljenjem Crne Gore i DDR-a. Vojo sluša, pa kaže: "Arsen vazda Arsen. Ako je tako ispričao, ima da je bilo tako!"

Dodjeljujući ordene ratnim zločincima, a sada i vođama obračuna s unutrašnjim neprijateljima, Milanović zapravo odlikuje tuđmanizam. Ono što ne shvaća je da se na taj način, kao general bez vojske i bez bitke, neće okoristiti Tuđmanovim nacionalističkim resursima, nego će preuzimati svojstva njegova groba