Kule u mraku

Autor: Hrvoje Šimičević, Izvor: Novosti

Počelo je drastičnim smanjivanjem proračunskih sredstava tjedniku Novosti. “Ovo je politički čin i tu ću se zaustaviti”, kazao je član Savjeta za nacionalne manjine Furio Radin, nakon čega je u travnju 2025. većina njegovih kolega digla ruku za financijsko sakaćenje Novosti. “Politički čin” – to je bio Radinov eufemizam za nezakonito donošenje odluke ove manjinske institucije, po želji Domovinskog pokreta i nalogu HDZ-a. Bio je to prvi javni ideološki ustupak Plenkovićevog HDZ-a minule godine. Pothranjivanje apetita šovinističke i proustaške stranke koja godinama vodi klevetničku kampanju protiv ovog lista i srpske manjine u Hrvatskoj. Nekoliko mjeseci kasnije, premijer je odlučio kooptirati politički potencijal desnila od svojih partnera. Teško je proniknuti u razloge smjera kojim je odlučio krenuti. Za ovu priču, motivi su nevažni. Bitne su jedino posljedice, a one su tektonskih razmjera. Za nekoliko mjeseci crnilo se proširilo hrvatskim gradovima, prijeteći nasiljem organizatorima i posjetiteljima nepoćudnih manjinskih i većinskih kulturnih programa.

Godine 2025. prijetnja je postala izvediva. Ona nije nastala u vakuumu, u Hrvatskoj je prisutna od devedesetih. Najčešće je životarila na političkim rubovima pravaških opcija ispod izbornog praga, u istupima pojedinih amaterskih historičara i u službenim glasilima Katoličke crkve. Sada je mrak gurnut u društveni centar, zahvaljujući nizu promišljenih poteza izvršne vlasti. Svaki ovogodišnji ustaški grafit, svako veličanje ustaških koljača, svaku poruku mržnje i prijetnju smrću trebalo bi atribuirati HDZ-u. U nekoj budućoj izložbi aktualnih događaja, koja odgovara na pitanje kako se rađa nasilje, središnji izložak bila bi fotografija uoči koncerta na Hipodromu. Na njoj su premijer Andrej Plenković, ministri Davor Božinović i Tomo Medved s Markom Perkovićem Thompsonom. U kadar je stao cijeli simbolički kapital kojim pjevač trguje od ranih 1990-ih. Kršćanski nacionalizam kao poželjna politička budućnost Hrvatske. Središnja koncertna simbolika, mač ukršten s ognjem, zaziva drevne prakse u kojima zemlja ima biti očišćena od nevjernika. U toj halucinogenoj stvarnosti, političko neslaganje ili kritika proklamiranog ekstremizma postaje gola hereza. Politički oponenti se pretvaraju u neprijatelje nacije i države.

Bez podrške politike, pjevač bi bio tek redikul koji vitla mačem na bini. Uz potporu Vlade, vatra dopire do konkretnih ljudi i događaja. Jer, sve je dopustivo nakon što je ministar (obrane) ponosno otkrio korištenje hrvatske inačice pozdrava “Sieg Heil”, najavljujući u istom dahu kako su hipodromska masovka i njegova simbolika početak nove Hrvatske. Od koncerta do danas ne postoji desničarski skup na kojem rečeni pozdrav nije nesmetano izvješen na zastavama i odjevnim predmetima. Nose ga neofašisti dok s bakljama marširaju gradovima. Naglašavaju ga prosvjednici protiv migranata. Pod njim su proganjali kulturnjake po Dalmaciji. Prijetili smrću novinarima, povjesničarima i političarima. Prosvjedovali ispred institucija srpske manjine. Njime se kite jaslice u Katoličkoj crkvi. “Za dom spremni” je komodificiran: od ove godine nesmetano se prodaje po društvenim mrežama i štandovima diljem Hrvatske. Njegova sveprisutnost bila bi nemoguća bez namjerne kapitulacije pravne i represivne države. Očigledno rukovođen naputcima iz Banskih dvora, MUP je 2025. gotovo zaustavio provođenje višegodišnje prakse kakvog-takvog procesuiranja fašizma u javnom prostoru. Na razini pravosuđa, suci su počeli oponašati povjesničare, donoseći odluke po vlastitom ideološkom ćeifu.

Država je tako nasilnicima štafetno ustupila parolu od tri riječi. Dala im je jasan simbol za međusobno raspoznavanje u mraku. Uz prešutno odobravanje vlasti, veteransko-navijačka koalicija sustavno je radila na proizvodnji straha. Izbojima prijetnji i nasilja nastojali su obeshrabriti kreatore svih budućih predstava, skupova, manifestacija i prosvjeda. Oni grade stvarnost u kojoj nije samo upitno javno djelovanje nepoćudnih pojedinaca i grupacija, nego i njihova fizička sigurnost. Posredno olakšavaju Vladi donošenje odluka o budućem proračunskom iscrpljivanju civilnog društva, medija i kulturnih radnika, inzistirajući na novoj kulturnoj hegemoniji neprobavljive sedlarovštine. Što su glasniji, to je lakše opravdati eliminaciju pojedinih školskih udžbenika iz kurikuluma, cijelih predmeta i politika uključivosti. Ostvarivija je militarizacija društva i dehumanizacija svih koji se takvim trendovima protive. Prateći nasilje koje je potaknula, Vlada negira njegovo postojanje, redovno optužujući žrtve za konfabuliranje. Što ga manje priznaju, to se fašizam više množi.

U toj međuigri vlasti, navijača i veterana ne čudi još ekstremnija pozicija desne oporbe. I najvećim skepticima ove je godine postalo jasno da je Sabor napučen ekstremno desnim strankama. Most, Hrvatski suverenisti i DOMiNO navijački slave i sudjeluju u demonizaciji cijelih skupina ljudi. Nakon što su usred Sabora održali natjecanje u urlikanju ustaške krilatice, na istoj lokaciji su organizirali skup u kojem je više od sat vremena korištena originalna nacistička propaganda za negiranje tri ustaška genocida, vođena čovjekom koji vjeruje da NDH treba uvesti u Ustav i iz njega odstraniti svaki spomen antifašizma. U nastupima, parlamentarni političari sve ležernije reproduciraju fundamentalni prezir i netrpeljivost prema medijima i novinarima, svjesni da istina najprije treba izginuti kao preduvjet za bujanje njihove ideologije. Brigade polupismenih “novinara” i “stručnjaka” za sigurnost, povijest i opća politička kretanja prilagodile su se novoj stvarnosti, štancajući na javnoj televiziji i u desnom medijskom “ekosustavu” obilje “istina” o Jasenovcu, Thompsonu i globalističkoj uroti o zamjeni bjelačkog stanovništva.

Na međunarodnoj razini, DOMiNO je preko Stjepe Bartulice svrstan u agenta najsirovijih američkih imperijalnih interesa. U ovom trenutku, američko-evropska koalicija političkih ekstremista radi na pokušaju uništenja demokracije u Evropi. Temelji takvih ideja su neskriveno rasistički, korporativni i vjersko-fundamentalistički. Žrtve su radnici, žene, seksualne manjine, smeđi “uljezi” i okoliš. Cilj je bijela kršćanska Evropa lišena regulacije krupnog kapitala, demokratskih normi i zaštite ljudskih prava.

U domaćem ambijentu, Katolička crkva nastojala se ove godine vratiti na poziciju duhovnika hrvatskog šovinizma. Najmoćniji među klerom, zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, blagoslovio je Thompsonove koncerte kao centralno mjesto hrvatskog katoličkog stada. U više ovogodišnjih propovijedi zapjenjeno se razbacivao terminima “krvi”, “tla” i “smrti” i mrmljao protiv “ideoloških eksperimenata u školama”, obezvrjeđivanja braka i majčinstva. Podržavajući molitelje na trgovima, koji žude za pokoravanjem ženskih tijela i kriminalizacijom seksualnih manjina, Crkva se opredijelila za daljnje mobiliziranje mladih križara i podgrijavanje novih lomača za kritičare nacionalne religije i religije nacionalizma.

U samo pola godine fašizam je postao “logičan”. Takvim ga je nekidan opisao premijer Plenković, nakon što su navijači Dinama izvjesili transparent s pozdravom “Za dom spremni” i porukom Tomislavu Tomaševiću “Kaj ćemo sad, gradonačelniče?”. Normalizirajući fašizam kao alatku za napade na političke oponente, premijer sugerira da je spreman odgurati hrvatsko društvo u puno dublji ponor od onoga iz 2025. Vlada je već pokazala impresivnu moralnu i političku otupjelost sličnog tipa – Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja s gotovo bezuvjetnom podrškom fašistoidnom režimu u Izraelu i provedbi genocida nad Palestincima.

Premda je u zadnjoj dekadi 2025. vjerojatno najgora godina u kontekstu navedenih ideja i događaja, ona je izrodila i rijetko viđeni optimizam. Zahvaljujući nizu aktivistkinja i udruga, tisuće građana izašlo je na ulice gradova, odlučni da pruže otpor fašizaciji hrvatskog društva.

Tekst je prenet sa potala Novosti.