Pupovac u Hrvatskom saboru: Ustaše i NDH ostavili su Hrvatskoj naslijeđe velikog zločina i sramnog podaništva

Državne i gradske vlasti zaslužuju svaku pohvalu za iznimno uspješnu brigu o sigurnosti, javnom prijevozu i zdravlju, te čistoći u gradu prije, tokom i nakon koncerta Marka Perkovića Tompsona (MPT) na zagrebačkom hipodromu. Sve je, kao što to kažu vodeći ljudi u vladi, izvedeno gotovo savršeno.
Ako je to tako, a jeste, postavlja se pitanje zašto nije bilo moguće zaštititi ustavne vrijednosti Republike Hrvatske i vrijednosti EU čija smo članica – od simbola, poruka, pjesama i pokliča kojima se prije, za vrijeme i nakon koncerta veličalo pripadnike ustaškog pokreta i pozdravljalo sa službenim pozdravom NDH „ZDS“?
Izostaje li ta zaštita zato što se želi promijeniti hrvatske i evropske ustavne vrijednosti i umjesto jednakosti građana, pluralizma i tolerancije unutar naših društava želi uspostaviti jednoumlje vjersko-nacionalnog kolektivizma? Ili je to zato što mi Evropi, kako se čulo na početku koncerta, govorimo na kojim vrijednostima može opstati i s kojim pozdravom se treba pozdravljati? Kad bi poslušala takve poruke, Evropa bi se brzo raspala u nacionalno-vjerskim ratovima, a Hrvatska našla u novoj historijskoj nevolji.
Ili je to zato što se prema susjedima, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, želi zadržati čvrst gard ili produbiti jaz između nas i njih? Što god bilo od toga štetu će trpiti Hrvati izvan Hrvatske, pa bi u Srbiji mogli slušati još glasnije pjesme srpskog pandana MPT – tzv. Baja Mali Knindža (BMK). Štetu će trpiti i politička stabilnost odnosa zemalja u regiji, a Hrvati, Srbi i Bošnjaci sve će više jedni druge nazivati ratnim imenima.
Ili to izostaje zbog toga da bi se discipliniralo samu Hrvatsku, podčinilo je jednom svjetonazoru s nekoliko mogućih nijansi, sve one koji nisu bili na hipodromu sumnjivo gledalo, a one koji govore što država u tome nije dobro uradila proglasilo u najmanju ruku zlonamjernim? Nadam se da nije tako kako izgleda. I da nijedna od ove tri mogućnosti nije realna. Nadam se i brinem.
Na kraju ću reći i ovo – koliko god se pjevalo, govorilo i šutilo drugačije, jedno je sigurno – ustaše i NDH ostavili su Hrvatskoj naslijeđe velikog zločina i sramnog podaništva. Zato pitam – možemo li iz hrvatske pjesme maknuti i jedno i drugo – i stvoriti u njoj prostor slobode i mira?
Možemo li umjesto sramotne presude Visokog prekršajnog suda iz 2019. u kojoj se kaže da je ZDS u Thompsonovim pjesmama pitanje „umjetničkog izričaja“, a kao osnovu za stvaranje tog prostora uzeti časnu odluku Ustavnog suda RH iz 2020. u kojoj se kaže da je u slučaju ZDS „riječ o ustaškom pozdravu Nezavisne Države Hrvatske te taj nije u skladu s Ustavom Republike Hrvtaske?
Milorad Pupovac