Marija na Klisi (VIDEO)

Autor: Veran Matić, (treba skrolovati); the English version of the text is provided below
Kada sam pročitao poruku sina Marije Vasić, Milana Čanka, na X–u: „Moja majka, Marija Vasić, u 8 jutros započela štrajk glađu, štrajk žeđu, odbija terapiju i odbija infuziju. U pritvoru na Klisi. Poručila je: „Tražim oslobođenje nezakonitog pritvora i ja ću svojim životom da protestvujem protiv toga, jer milost ne tražim, niti bih vam je dala”, posle dva meseca pritvora i optužbi koje nemaju nikakvo utemeljenje u zakonu i na osnovu nezakonito prikupljenih dokaza – shvatio sam zbog čega mi se ličnost Marije Vasić, profesorke sociologije u gimnaziji Jovan Jovanović Zmaj u Novom Sadu, izdvaja od svih „sužnjeva” tamnice na Klisi. Istinski heroji protesta pored studenata su prosvetni radnici, i srednjoškolci. Marija Vasić, profesorka sociologije iz novosadske gimanzije Jova Jovanović Zmaj, upravo je taj ugledni pedagog, ugledne škole, iza kojih svake godine u život ulaze učenici sa vrednostima koje demonstriraju u proteklih pola godine.
Moja majka, Marija Vasic,u 8 jutros zapocela strajk gladju, strajk zedju, odbija terapiju i odbija infuziju.
U pritvoru na Klisi.
Porucila je:
“Trazim oslobodjenje nezakonitog pritvora i ja cu svojim zivotom da protestvujem protiv toga, jer milost ne trazim niti bih vam je dala” pic.twitter.com/HrLChRMd7x— Milan Čanak (@MilanCanak) May 13, 2025
Ne poznajem Mariju lično. Znam da je napisala dve knjige o novosadskoj raciji i holokaustu, učestvovala u snimanju potresnog filma o novosadskoj raciji „Novosadsko sećanje”… Pogledati bar kraj.
Ovo je deo Marijinog časa iz filma „Novosadsko sećanje”. I ovaj čas je utamničen.
NOVOSADSKO SEĆANJE (NOVI SAD REMEMBRANCE)
Pitao sam nekoga ko je poznaje i dobio odgovor: „Bojim se da je ona mrtva ozbiljna u štrajku i da će ići do kraja”.
U Marijinom portretu u listu Danas, ističe se antifašizam, i učešće u prvim redovima protesta u poslednjim decenijama.
I poruka, citat narodnog heroja Radeta Končara, kojeg su pred streljanje 1942. godine, krvnici pitali da li traži pomilovanje: „Milost ne tražim niti bih vam je dala”, jasno definiše vrednosti, ove heroine. Marija se odlučila za štrajk glađu i žeđu, spremna da dâ život protiv nepravde, što je suština njenog angažmana. Znam, mnogi su štrajkovali glađu, ali ovo je posebno, osećam. Kada sam pitao poznatog političkog zatvorenika Mihajla Mihajlova (posle Đilasa u komunističkoj Jugoslaviji, proveo najviše u zatvorima), kako mu je uspevalo da se uvek izbori za svoja prava u zatvoru, za razliku od drugih, rekao mi je da je uvek u štrajk ulazio spreman da ide do kraja, do smrti. I da oni koji nisu na to spremni brzo budu otkriveni i tako propadaju štrajkovi.
Sve što sam čuo o Mariji, potvrđuje da je ona spremna da do kraja istraje u borbi za ideje slobode i demokratije, pravne države, za ideje antifašizma, da je to vrlo aktuelna borba danas.
I zbog toga, mislim da je ne treba nagovarati da prestane sa štrajkom, kao što vidimo u brojnim reakcijama, komentarima i na društvenim mrežama. Nije u redu. To su prepoznali i njeni đaci, koji joj poručuju: „… Gradivo iz predmeta sociologija, možda i zaboravim, ali ne i Vaš lični primer hrabrosti, borbe i istrajnosti. Sada mi ocenjujemo. Vaša ocena je 5 sa iskrenim divljenjem”.
…
Ona je tu odluku donela svesno, duboko privržena idejama za koje se bori. Jer, šta nam inače preostaje ako nema slobode.
U neslobodnom društvu, ona je još i zatvorena u kazamatu. Na Klisi. Pokušaj ponižavanja, uterivanja straha. Marija odgovara na način koji potpuno razara te planove i očekivanja.
I zbog toga je važno da se svi pokrenemo u protest solidarnosti sa Marijom, i drugim političkim zatvorenicima, u zatvoru ili van zatvora, u zemlji ili van zemlje. To će predstavljati mnogo veće priznanje za Marijinu žrtvu, nego apelovanje da promeni svoju važnu, etički snažnu odluku, i za političku doslednost koju praktikuje.
Branko Ćopić – Marija na prkosima | Biblioteka Znaci
Branko Ćopić – Marija na prkosima
Uno, djevojko iz djetinjske bajke,
zapljuskuj, zapjeni, zašumori meni
o ponosnoj tuzi Marijine majke.
A ti, vjetre s’ gore, oglasi se jače
da čujem srca što osvetu kuju
i svake noći burnije se čuju
srca drugova s moje Klekovače.
O tebi pjevam, Marijo s’ Kamenice,
djevojko-ratniče iz bataljona,
što si pod titovku svila pletenice
i srcem krenula protivu betona.
Neću da pjevam o Mariji čobanici,
o skoku s’ kamena na kamen,
o ptici pastirici, o prvoj rumenoj u vezu žici,
ni o njenoj suzi, kad se zorom kradu
i žurno bježe ka Drvaru gradu,
Kameničani, radnici u Šipadu.
Prećutaću o ruvu djevojačkom
i kako tužno miri dunja žuta,
a dragi suđeni, još neviđeni,
često si priviđa na okrajku puta.
Sad vidim Prkose, brdo vjetrometno,
njihovo gnijezdo u našem kraju
i vidim Mariju na položaju
u njihove loge, u svitanje rano,
polje osinjacima posijano.
Triput je munja kroz noć zasijala,
triput je Marija jurišala:
Kad je na prvi bunker udarala
u sijevanju koje život briše,
selo je svoje u ognju gledala
i stada bijela kojih nema više,
čula je starca gdje iz jame zbori
i plač matere s djetetom u gori.
Kad je na drugi bunker jurišala,
ugleda mrtve staze ispod Brine
i pepelište umjesto Drvara
i zgrčene u vatri mašine;
vidje – kolona tamna i nijema
bdije nad gradom koga više nema.
A kad je na treći bunker nastupila,
smrt je šinula iz tamna gnijezda
i sokolici polomila krila –
nad Kamenicom se otkinula zvijezda.
Posljednje svitanje gledaju joj oči
i zadnja pjesma iz srca se toči:
Zapjeva o svome prvom Ilinjdanu,
kada je sveto breme ponijela,
poklonila mu mladost – k’o draganu;
kako je u zore oštre i smrznute,
novorođenče drago, Domovinu;
stezala na grudi netaknute
i često joj pjevala Partizanku,
čeličnu i rosnu uspavanku.
Marija, zvjezdom obasjana mati,
dok nad njom smrtna zgušnjava se tama –
osmjehom posljednjim ratnike prati:
odniješe joj dijete na rukama!
U krvi rođeno, u srcu nošeno
i kroz trista vatara pronešeno.
Ide brigada, nosi Domovinu
i dijete raste – čarobna bajka!
Nad njime nevidljivo Marija bdije
i diše toplinom – djevojka i majka.

Marija in Novi Sad County Jail Klisa
When I read the message of the son of Marija Vasić, Milan Čanak, on X: “My mother, Marija Vasić, started a hunger strike, a thirst strike at 8 a.m. this morning, refuses therapy and refuses an infusion. In detention in Klisa. She said: “I am asking for release from illegal detention and I will protest against it with my life, because I am not asking for mercy, nor would I give it to you”, after two months of detention and accusations that have no basis in law and on the basis of illegally collected evidence – I understood why the personality of Marija Vasić, professor of sociology at the Jovan Jovanović Zmaj high school in Novi Sad, stands out from all the “slaves” of the prison on Klisa. The true heroes of the protest, in addition to the students, are educators and high school students. Marija Vasić, professor of sociology from the Jova Jovanović Zmaj High School in Novi Sad, is exactly that respectable pedagogue, from a respectable school, behind which every year students enter life with the values they have demonstrated in the past six months.
https://x.com/MilanCanak/status/1922330798394310887
I don’t know Maria personally. I know that she wrote two books about the Novi Sad raid and the Holocaust, took part in the filming of the shocking film about the Novi Sad raid “Novi Sad Memory”… At least watch final sequences of it.
NOVI SAD REMEMBRANCE
I asked someone who knows her and got the answer: “I’m afraid she is dead serious about the strike and will go all the way”.
In Marija’s portrait in the newspaper Danas, anti-fascism and participation in the front lines of protests in recent decades are emphasized.
And the message, a quote from the national hero Rade Končar, who, before being shot in 1942, was asked by the executioners if he was asking for pardon: “I am not asking for mercy, nor would I give it to you”, clearly defines the values of this heroine. Marija decided to go on a hunger and thirst strike, ready to give her life against injustice, which is the essence of her engagement.
I know, many have gone on hunger strike, but this is special, I feel. When I asked the famous political prisoner Mihajlo Mihailov (after Djilas in communist Yugoslavia, he spent the most time in prisons), how he managed to always fight for his rights in prison, unlike others, he told me that he always entered the strike ready to go to the end, to the death. And that those who are not ready for it are quickly discovered and thus the strikes fail.
Everything I heard about Marija confirms that she is ready to persevere to the end in the fight for the ideas of freedom and democracy, the rule of law, for the ideas of anti-fascism, as this is a very current struggle today.
And because of that, I don’t think she should be persuaded to stop the strike, as we see in numerous reactions, comments and on social networks. It’s not right. This was also recognized by her students, who told her: “… The material from the subject of sociology, we may forget, but not your personal example of courage, struggle and perseverance. Now we evaluate you. Your grade is 5 with sincere admiration.”
Letter of support from the students of Jovina High School to the teacher who is on hunger strike in detention – News from Serbia, the region and the world – N1 info
This is part of Marija’s lesson from the movie “Novi Sad Remembrance”. And this very class is imprisoned.
…
She made that decision consciously, deeply committed to the ideas she is fighting for. Because what else is left for us if there is no freedom.
In an unfree society, she is also imprisoned in a dungeon. On Klisa. An attempt to humiliate, instill fear. Marija responds in a way that completely destroys those plans and expectations.
And that’s why it’s important that we all start a protest of solidarity with Marija and other political prisoners, in prison or out of prison, in the country or out of the country. It will represent a much greater recognition of Marija’s sacrifice than an appeal to change her important, ethically strong decision, and for the political consistency she practices.