NAJGLASNIJA TIŠINA: Film koji hvata srž trenutnog studentskog otpora i postavlja letvicu prilično visoko
| uloge: | – |
|---|---|
| žanr: | dokumentarni |
| scenario: | Aleksandar Reljić |
| režija: | Aleksandar Reljić |
Protesti koji se kapilarno šire Srbijom po pravilu jednom mjesečno konvergiraju u masovne skupove po najvećim srbijanskim gradovima: Novom Sadu, Beogradu, Nišu i Kragujevcu. Rovovska bitka između režima i studenata još uvijek traje …
Novinar-reporter i dokumentarist iz Novog Sada, Aleksandar Reljić, prihvatio se zadatka dokumentiranja makar dijela te studentske borbe za bolje i pravednije društvo. Svojim filmom „Najglasnija tišina“ koji je zajedno sa Slijepčevićevim „Crvenim toboganom“ su-otvorio ovogodišnji ZagrebDox poveo nas je u srce grupe studenata Filozofskog fakulteta u Novom Sadu za vrijeme organizacije jednog posebnog događaja – uličnog dočeka Nove Godine koji ne prolazi u svečarskoj, već u komemorativnoj atmosferi.
Prateći troje protagonista, Baneta, Milu i Lazara, Reljić hvata specifikume trenutnog studentskog otpora, fenomena koji se u srbijanskoj i jugoslavenskoj povijesti ciklično ponavlja po jednom u generaciji. Ključne riječi bi tu bile: prijateljstvo, elokvencija, pametna organizacija, kreativnost i riješenost.
Međutim, autorov cilj nije nikakva ekspozicija ili demistifikacija, već im sa svoje pozicije pruža nedvosmislenu podršku, a kao filmaš uspijeva uhvatiti emociju, što inače nije čest rezultat ovakvog, prije svega, „reporterskog” filma.
„Od starta sam hteo da pokušam da snimim film u jednoj noći, toj novogodišnjoj, jer mi se učinilo da bi taj zabeleženi trenutak nosio u sebi svu univerzalnost i unikatnost studentskog bunta, odnosno studentskog pokreta u Srbiji. Ta Nova godina koju nisu slavili, odavanjem pošte žrtvama korupcije režima, simboličnog ulaska u novo vreme, moguću novu eru političkih prilika u Srbiji i slično, sve su to bili razlozi zbog kojih sam pokušao da snimim film samo u toj noći i mislim da sam donekle uspeo da prikažem sve te slojeve. Mislim da se u tom kratkom filmu, u toj samo jednoj noći vidi priroda studentske organizacije, ali i njihove rešenosti da neće pokleknuti i da će se do kraja boriti za ciljeve koje su postavili“, ispričao je Reljić u nedavnom intervjuu za Lupigu.
„Najglasnija tišina“ možda je tek prvi film od mnogih koji će na temu studentskih protesta u Srbiji uslijediti, ali svojom jednostavnošću i čistinom postavlja letvicu prilično visoko.
Tekst je prenet sa portala Lupiga.com.
