Drago Pilsel – Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!

Autor: Drago Pilsel, Izvor: Autograf

Bilo je tada očito da će papa Franjo kod sljedećeg imenovanja kardinala za sljedeći konzistorij u kardinalsku čast pozvati i nadbiskupa Santiaga del Estera. To se tako i dogodilo pa Slovenci mogu biti ponosni što sin njihove nacije, nadbiskup Vicente Bokalič Iglič (rođen u slovenskoj obitelji u gradu Lanusu, kod Buenos Airesa, 1952.) biva promoviran u argentinskog primasa (imali su i Hrvati tu čast, ne istu ali sličnu, kada je na prijelazu tisućljeća predsjednik Argentinske biskupske konferencije, ne i primas, bio mons. Estanislao Karlić).

Elem, što hoću kazati: da papa Franjo ostaje odlučan u želji da decentralizira Crkvu koliko god je to moguće. Periferije svijeta ulaze u srce. Mali će biti veliki i obratno.

Papa Franjo je u podnevnom nagovoru u nedjelju 6. listopada, nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja, pročitao popis kardinala koje će kreirati na konzistoriju 8. prosinca. Novi kardinali dolaze zaista iz cijeloga svijeta, uključujući Iran i Indoneziju. Među novim je kardinalima i beogradski nadbiskup László (Ladislav) Német, što je velika vijest.

Naravno, to je velika vijest za Crkvu u Srbiji, jer prvi puta u povijesti dobiva kardinala, i to se čini razumljivim iz barem triju razloga: nedavno je (17. rujna) Beogradska nadbiskupija svečano proslavila stotu obljetnicu osnutka, zatim Papa želi pokazati važnost manjih skupina vjernika i treće, ukazuje se čast mjesnoj crkvi koja živi među Srbima, a Franji je jako stalo do ekumenskih odnosa sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom (da i ne govorimo o njegovoj tihoj želji da pohodi Srbiju).

Valja istaknuti kako je reagirao (vrlo brzo!, rano popodne, tako reći odmah) predsjednik Srbije Aleksandar Vučić: ”Vaša Eminencijo, primite iskrene čestitke povodom sticanja zvanja kardinala kojim Vas je nagradio papa Francisko. Vaše novo zvanje je veliko priznanje i čast, kako za Vas lično, tako i za Beogradsku nadbiskupiju ali i za Beograd i čitavu Srbiju. Od posebne je važnosti što je ono stiglo u godini u kojoj smo zajedno proslavili stotu godišnjicu Beogradske nadbiskupije i dodatni je motiv za dalje produbljivanje odnosa Republike Srbije i Rimokatoličke crkve, za unapređenje hrišćanskih vrednosti, međusobnog razumevanja i tolerancije, kao temeljnih principa na kojima je sazdano naše društvo i civilizacijski krug kome pripadamo” – navodi se u čestitci predsjednika Vučića.

Brzo je stigla i čestitka patrijarha Porfirija: ”Preuzvišeni gospodine Nadbiskupe,

Lepe vesti se brzo šire i daleko stižu. Tako je danas, ovde u Montreal, gde smo u kanonskoj poseti srpskoj pravoslavnoj zajednici, i do Nas stigla i obradovala Nas vest da je Njegova Svetost Papa Franja najavio da ćete, među drugima, i Vi 8. decemba 2024. godine biti imenovani za kardinala. Vama srdačno čestitamo, a Njegovoj Svetosti blagodarimo na ovoj odluci koja je ocena Vašeg dosadašnjeg delovanja u Rimokatoličkoj Crkvi i kao takva daje značaj Vama lično, ali i našoj otadžbini Srbiji. Još jednom Vam čestitamo i želimo da dugo godina služite svojoj Crkvi u zdravlju i svakom dobru! Na mnogaja i blagaja ljeta!”

Čestitke iz Hrvatske kasne: u nedjelju u 22 sati, kada sam dovršavao ovu kolumnu, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije i zagrebački nadbiskup, mons. Dražen Kutleša, još nije bio čestitao (je li se Kutleša i sam, pak, nadao imenovanju i zašto je možebitno ”preskočen” tema je za drugi članak).

Anyway, periferije svijeta s velikim nadbiskupijama ili članovima Rimske kurije isprepleću se u imenima koja je pročitao Papa, koji tim svojim desetim konzistorijem želi obnoviti lice opće Crkve koja obuhvaća cijeli svijet. Posljednji konzistorij održan je 30. rujna 2023. godine. Na prijašnjim je konzistorijima Jorge Mario Bergoglio kreirao 142 kardinala od kojih njih 113 s pravom izbora. Pravo izbora, podsjećam, kardinali imaju dok ne navrše 80 godina (Josip Bozanić do 20. ožujka 2029., a Vinko Puljić do 8. rujna 2025.).

Zanimljivo je da će na konzistoriju 8. prosinca u Kardinalski zbor biti uvršten najstariji član, nuncij Angelo Acerbi, sa svojih 99 godina, koji zbog navršene dobi neće glasati na budućoj konklavi, te najmlađi član 44-godišnji Mykola Byčok, eparh eparhije svetih Petra i Pavla za ukrajinske grkokatoličke vjernike u Melbourneu.

Među novoimenovanim kardinalima samo jedan nije izbornik; 10 su Europljani, od kojih 4 Talijani; 6 ih je s američkog kontinenta, među kojima ih je 5 iz Južne Amerike, 4 azijskih i jedan afrički. Od 8. prosinca iduće godine Kardinalski će zbor činiti 256 članova, od kojih 141 izbornik i 115 bez prava glasanja na konklavi.

Evo imenâ novih kardinala:

Mons. Angelo Acerbi, apostolski nuncij;

Mons. Carlos Gustavo Castillo Mattasoglio, nadbiskup metropolit Lime (Perú);

Mons. Vicente Bokalič Iglič, C. M., nadbiskup Santiaga del Estera, argentinski primas;

Mons. Luis Gerardo Cabrera Herrera, O. F. M., nadbiskup Guayaquila (Ekvador);

Mons. Fernando Natalio Chomalí Garib, nadbiskup Santiaga (Čile);

Mons. Tarcisio Isao Kikuchi, S. V. D., nadbiskup Tokija (Japan);

Mons. Pablo Virgilio Siongco David, biskup Kalookana (Filipini);

Mons. László Német, S. V. D., beogradski nadbiskup (Srbija);

Mons. Jaime Splenger, O. F. M., nadbiskup Porto Alegrea (Brazil);

Mons. Ignace Bessi Dogbo, nadbiskup Abidjana (Obala Bjelokosti);

Mons. Jean-Paul Vesco, O. P., alžirski nadbiskup (Alžir);

Mons. Paskalis Bruno Syukur, O. F. M., biskup Bogora (Indonezija);

Mons. Joseph Mathieu, O. F. M. Conv., nadbiskup Nadbiskupije Teheran Ispahan (Iran);

Mons. Roberto Repole, torinski nadbiskup;

Mons. Baldassare Reina, od danas generalni vikar za Rimsku biskupiju;

Mons. Francis Leo, nadbiskup Toronta (Kanada);

Mons. Rolandas Makrickas, nadsvećenik koadjutor bazilike Santa Maria Maggiore (Sveta Marija Velika);

Mons. Mykola Byčok, C. Ss. R, eparh eparhije svetih Petra i Pavla (Saints Peter and Paul) za ukrajinske vjernike u Melbourneu;

Preč. Timothy Peter Joseph Radcliffe, O. P, teolog;

Preč. Fabio Baggio, C. S., dotajnik Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja;

Mons. George Jacob Koovakad, dužnosnik Državnog tajništva odgovoran za papinska putovanja.

(Kada iza prezimena ide kratica to znači da je dotični redovnik pa je tako, kao što možda znate, nadbiskup beogradski član Verbita – S. V. D.).

Kažimo, sada, nešto o beogradskom kardinalu.

Mons. dr. Ladislav Német (László Német) rođen je u Odžacima, Republika Srbija, 7. rujna 1956. godine. U red Verbita stupio je 7. rujna 1977. godine, a visokoškolsko obrazovanje stekao je u Pieniężnou, u Poljskoj. U istom gradu 8. rujna 1982. godine položio je doživotne redovničke zavjete. Magistrirao je na Lublinskom katoličkom sveučilištu 7. travnja 1983., a za svećenika je zaređen u Odžacima 1. svibnja 1983. godine. Između 1985. i 1987. godine nastavlja školovanje u Rimu, a između 1987. i 1990. godine sveučilišni je duhovnik na Filipinima.

Godine 1994. stječe doktorat iz dogmatike na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Od 1994. i 2000. godine predaje dogmatiku u Austriji na Filozofsko-teološkoj višoj školi Verbita, a između 2000. i 2004. godine vrši službu na stalnom međunarodnom predstavništvu Svete Stolice u Beču.

Između 2004. i 2007. provincijal je Verbita u Republici Mađarskoj, a generalnim tajnikom Mađarske katoličke biskupske konferencije imenovan je 15. lipnja 2006. godine i tu službu obavlja sve do 2008. godine.

Papa Benedikt XVI. 23. travnja 2008. godine imenovao ga je biskupom Zrenjaninske biskupije. Za biskupa je zaređen 5. srpnja iste godine u zrenjaninskoj katedrali.

Za predsjednika Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda na mandat od pet godina izabran je 2016. godine, a reizabran je ponovno na mandat od pet godina 2021. godine. Prethodno je od travnja 2011. do 16. ožujka 2016. bio generalni tajnik iste Konferencije.

Od 25. rujna 2021. godine vrši službu potpredsjednika Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE).

Papa Franjo, na spomendan svetih Srijemskih mučenika, 5. studenog 2022. godine imenovao ga je beogradskim nadbiskupom i metropolitom.

Govori mađarski, srpski, engleski, njemački, poljski, talijanski i hrvatski jezik.

Pripazite na njega kod sljedeće konklave jer ima sve potrebne karakteristike da postane papom, rimskim biskupom.

”Govoreći o Crkvi moramo izbjegavati upadanje u zamke sociologije i statistike. Za Gospoda kriterij nije statističke prirode, niti uzima u obzir vanjske ili laičke procjene. Crkva također nije apstraktna i virtualna stvarnost kojoj nedostaje konkretnost i koju svatko može tumačiti kako hoće, ona je tijelo Kristovo”, naglasio je predsjedatelj slavlja kod proslave stote obljetnice Beogradske nadbiskupije, kardinal Državni tajnik Svete Stolice, Pietro Parolin.

Uz čestitke novom kardinalu, mons. Németu, ja bih zaključio ovako: postoji nada u Crkvama na periferiji. Drugo: periferne Crkve koje ulijevaju najviše nade nisu one od kojih se to prvotno moglo očekivati. To nije Latinska Amerika, iz koje nam dolazi papa Franjo i gdje je Crkva preuzela društvenu funkciju borbe protiv siromaštva, ali je malo, malo, izgubila iz vida ulogu koju je jednom imala u formiranju savjesti kada su misionari pa i isusovci prvotno djelovali. Nada pak ne dolazi niti iz Azije, zrelog kontinenta punog tradicije, koji papa Franjo voli i nedavno je pohodio, ali gdje su glavni izazovi još uvijek njihov opstanak i vjerska sloboda.

Nada Crkve stiže nam s europskih periferija, s Istoka, gdje su se vjerski osjećaji i kultura borili protiv komunističkog totalitarizma. Nada Crkve također dolazi iz Afrike, kontinenta koje se često smatra nezrelim, ali je vjeran Crkvi u Rimu i aktivan u primjeni njezinog učenja.

Može li nada doći iz Beograda, simbolički rečeno? Itekako!

Zato se radujem što će neko vrijeme samo Srbija od naših južnoslavenskih zemalja imati kardinala aktivnog člana u episkopatu.

Axios, monsinjore Ladislave, brate u Kristu!

Tekst je prenet sa portala Autograf.