SLUČAJ GOSPODINA R.: „Zaustavljeni ste zbog pozdravljanja nacističkim pozdravom“
Piše: Darko Vidović, Lupiga
Zbog njegovih okruglih krupnih očiju i osmijeha s kojim će vas pozdraviti, R. nesumnjivo spada u onu skupinu gorštaka Germana koje ćete odmah svrstati među gorostasne dobrice i dobronamjernike. I nećete pogriješiti. R. je stalni gost kod mene u Jazz Café Baru i tog će jutra, kao i uvijek, ući u Jazz s manirima gradskog šarmera, skupiti dnevnu štampu, naručiti kavu sa smeđim šećerom i pridružiti mi se u jutarnjoj besjedi.
Tog jutra, međutim, R. je sjeo na kavu neobično zabrinut i šutljiv.
“Je li sve ok?!”, pitao sam.
Podigao je glavu, pogledao me, zatim skrenuo pogled prema frankfurtskom Starom mostu, te odgovorio: „Ne baš!“. Pa nakon kratkog razmišljanja krenuo: „zbog jedne potpuno glupe situacije i moje nepromišljenosti natovario sam sebi priličan problem na vrat.“
„Ok!“, rekoh, „ispričaj ako želiš šta je bilo, možda se može pomoći“.
„Vidi“, nastavio je, „sjećaš li se možda filma od Stanleya Kubricka ‘Dr. Strangelove’ i lika koji podiže desnicu u nacistički pozdrav, a zatim se ljevicom udara po njoj da se spusti? E, ti znaš i moje frendove, J. i A., pa čak i duže nego što znaš mene. Eto, to je to, taj pozdrav je neka naša stara interna zajebancija, satirično ismijavanje ondašnjih Adolfovih nacional-socijalista i današnjih neonacista“, započinje R. svoju priču.
„Prije nekih šest tjedana, jednog jutra u vrijeme lockdowna, skupio sam iz Jazza kavu za van i krenuo preko Starog mosta naći se s J. i A. Došao sam tamo do onog velikog raskrižja i čekao da pređem semafor prema Moloku, gdje su me J. i A. čekali. Ugledao sam ih i krećući se prema njima napravio taj ‘Strangelove geg’. Smijali smo se kad sam im prišao i pozdravio ih u dobrom raspoloženju, ali okrenut leđima u tom trenutku nisam razumio naglu promjenu njihovih izraza lica i transformaciju u nekakvu nelagodu. ‘Guten tag’, začuo se grub i ozbiljan glas. Okrenuo sam se, a iza mene su stajala tri policajca s oznakama ‘Ordnungsamt’, u tamnomodrim uniformama, s pancirkama i kompletnim setom pripadajuće opreme. ‘Vi znate zašto ste zaustavljeni’, pitao me je. Odmah mi je, naravno, bilo jasno šta su vidjeli. U momentu sam se preznojio, jer ko će sad sve to objašnjavati … Svejedno sam upitao – zašto. Odgovor je stigao odmah – ‘Zaustavljeni ste zbog teške povrede njemačkog Ustava jer ste upravo podigli desnicu i pozdravili ove ljude nacističkim pozdravom. Ausweis, molim.’“, potišteno mi opisuje R. što se dogodilo pa nakon gutljaja kave nastavio.
„Propao sam u zemlju, J., A. i ja smo počeli objašnjavati da je to iz filma, satira, geg … Ništa nije pomoglo. Uzeli su moje podatke i rekli mi da ću dobiti obavijest šta i kako dalje. Par dana poslije stiglo mi je pismo s terminom da se javim u zgradu Policijskog prezidijuma, otišao sam tamo i ispitivali su me oko dva sata. Bilo je mučno, bilo je neugodnih pitanja, bilo je nervoze … I sinoć, kad sam vadio poštu, u sandučiću je bilo i pismo državnog tužitelja u kojem piše da u roku od 14 dana moram uplatiti 800 eura za Udrugu Anne Frank i da u slučaju ponovnog prekršaja mogu dobiti i zatvorsku kaznu. Sada se moram braniti preko advokata, gubiti vrijeme i braniti svoju čast, sprati tu sramotu kako mi kazna ne bi ušla u akte…“, zabrinuto će R.
Kada u Njemačkoj otvorite prve stranice školskih knjiga iz povijesti, u njima piše da novija njemačka povijest počinje 1945. godine – porazom nacističke Njemačke i njenih saveznika u Europi i Svijetu te antifašizmom kao temeljem društvenih i civilizacijskih vrijednosti. Na dan 27.srpanj 1941. godine, za slobodu, a nasuprot nacističke Njemačke, ustaške NDH, provođenja rasnih zakona i četništva, naši narodi na ovim prostorima podigli su oružani ustanak.
Nakon zadnje tri decenije barbarstva i povijesnog revizionizma na ovim prostorima, ponovo je vrijeme za tešku katarzu … za, rekao bih, ustanak zdravog razuma. Neka započne porazom nacionalizma i reformom školstva. Krajnje je vrijeme … Da se ne sramotimo, da nam sramota djeci „ne uđe u akte“!
Tekst je prenet sa portala Lupiga.
