Sjedinjene banana-države

U Michiganu, gdje su već ranije, tokom ljetnih prosvjeda protiv maski i lockdowna, naoružane desne milicije okupirale skupštinu, sad se iste spremaju odazvati Trumpovom pozivu da dođu pod punom ratnom spremom “vrlo pažljivo nadgledati” birališta, tobož da netko ne bi varao, a u stvari da preplaše ljude da ne bi glasali. Demokratska guvernerka Michigana, Gretchen Whitmer, na to je zabranila nošenje oružja (inače legalno u Michiganu) u blizini biračkih mjesta. No, organizacija šerifa Michigana odbija tu zabranu provoditi! Gore, ustanovljeno je da postoji veza između nekih od njih, koji pripadaju desničarskoj organizaciji tzv. “ustavnih šerifa“, i grupe mladih bijelih muškaraca, misli zbrkanih Trumpovim neprekidnim govorom mržnje, sufliranjem i poticanjem nasilja, koji su planirali otmicu legitimno izabrane guvernerke Whitmer. U državi Michigan se dakle organi represije odbijaju pokoriti odlukama demokratski izabrane političke vlasti, i aktivno rade protiv nje, surađuju s teroristima, što je definicija prevrata ili puča. Ovakav razvoj događaja je posebno alarmantan u svjetlu podataka da je, prvo, prodaja oružja i municije ovog ljeta bila gotovo dvostruko veća nego prethodnih godina u istom razdoblju, i drugo, da je tokom Trumpovog mandata spremnost na upotrebu nasilja u svrhu ostvarivanja političkih ciljeva porasla za 300 posto na obje strane političke podjele: studija Armed Conflict Location & Event Data Project (ACLED) u suradnji s grupom Militia Watch upozorava na povećanu aktivnost grupa kao Oath Keepers, Proud Boys, Patriot Prayer, Boogaloo Bois u pet država: Georgia, Michigan, Pennsylvania, Wisconsin i Oregon. Ljudi se spremaju za rat.

Sloboda da izaberemo svoje političke zastupnike bez straha sveti je kamen temeljac američke republike. Ove izborne godine već je glasalo preko 69 milijuna ljudi, što poštom, što osobno, budući da su se birališta svuda otvorila ranije da reduciramo rizik od širenja pandemije. Godine 2016. je u predsjedničkim izborima glasalo ukupno nešto preko 140 milijuna ljudi. Dakle, već je glasala oko trećina birača. Posebno značajno je što se u državama presudnim za ishod izbora znatno povećao broj birača u dobnoj skupini između 18-29: na Floridi je 2016. glasalo tek 44 tisuća birača iz te dobne skupine, a ove godine je već do sada glasalo preko 250 tisuća mladih na Floridi.

Osim toga, uslijed eksplozije koronavirusa i lockdowna newyorške regije ovog proljeća, nastupio je egzodus ljudi sa sjeveroistoka tijekom ljeta i mnogi su odselili baš na Floridu: Florida bilježi 960 novih stanovnika dnevno, od kojih sigurno, gledajući odakle dolaze, više od polovice tipično glasa za Demokratsku stranku, što ozbiljno ugrožava Trumpove šanse da dobije ove izbore. Zato Trump sada, kako je, čudesno za svoje godine i debljinu, prebolio Covid u tjedan dana, obilazi Floridu, huška svoju raju i prijeti, onako u polu-zajebanciji, kakav mu je već stil, guverneru Floride, republikancu DeSantisu, da će ga otpustiti ako izgubi izbore na Floridi. Trumpu i republikanskim kandidatima za senat sada prijeti poraz u Michiganu, Wisconsinu, Pensilvaniji, Georgiji, a možda i u Virginiji, Sjevernoj Karolini, Novom Meksiku, Texasu i na Floridi, državama u kojima su očekivali sigurno pobijediti. Scenario, u kojem on odbija priznati rezultat izbora postaje sve izvjesniji. I dok neki huškaju i spremaju se za rat, drugi već pozivaju na nenasilni otpor: 82-godišnji kveker George Lakey, autor knjige Manual za direktnu akciju 1964., ovog ljeta oformio je grupu Izaberimo demokraciju, gdje je do sada 30 tisuća ljudi potpisalo da će “nenasilno izaći na ulicu ako Trump pokuša coup”. Treninzi su putem Zooma svaki tjedan.

Kako je Amerika od vodeće svjetske supersile tako brzo postala banana republika? Nekad je američka politika uglavnom bila lokalna. Ljudima je bilo važno što se dešava u njihovom gradu, a nisu toliko marili što se dešava u Washingtonu (dok nije bilo televizije i telefona nisu baš ni znali), a pogotovo što se dešava u svijetu, ako bi uopće i pratili vanjsku politiku, osim ako im djeca baš nisu bila u ratu u Vijetnamu. Danas smo svi povezani internetom i mnogo više informacija dobijamo putem medija i društvenih mreža nego izlaskom iz stana: lokalno nas gotovo uopće ne zanima, i jedino o čemu po vazdan drvimo je nacionalna politika. Dok je lokalno bilo prioritet, bilo je teško imati dva jasno Koncentracija našeg interesa na nacionalnu politiku doprinijela je ekstremnoj polarizaciji političkih stranaka kakvu imamo danas, gdje se političari, da bi opstali u politici, moraju beskompromisno identificirati s ideološko-političkim stavovima platforme koju njihovi birači favorizirajusuprotstavljena nacionalna politička bloka, jer se interesi mnogobrojnih pojedinačnih lokaliteta neminovno razlikuju. Političari su svi bili negdje između, netko malo više lijevo po jednom pitanju, drugi malo više desno po drugom, i dogovarali bi se, činili kompromise, sve da udovolje svom lokalnom biračkom tijelu. Koncentracija našeg interesa na nacionalnu politiku doprinijela je ekstremnoj polarizaciji političkih stranaka kakvu imamo danas, gdje se političari, da bi opstali u politici, moraju beskompromisno identificirati s ideološko-političkim stavovima platforme koju njihovi birači favoriziraju.

To onemogućuje normalno političko dogovaranje na kakvo smo ovdje povijesno navikli, jer se političari boje napustiti dogme na temelju kojih su izabrani. Republikanska stranka već godinama klizi desno – i fiskalno i socijalno: niti jedan porez im nije dobar, i usude se biti za pobačaj. Trump je to iskoristio da im se nametne kao neprikosnoveni vođa. Dugogodišnji republikanski strateg, Stuart Stevens, u svojoj knjizi Sve je bila laž, koja je izdana u kolovozu, piše kako je, iako je republikanska stranka već decenijama tonula u bjelački angst, revanšizam i know-nothing populizam, Trump ubrzao propast, pokazavši koliko su postali truli, bez ideja, bez vrijednosti i bez integriteta: “[Trump] je logičan završetak onoga što je stranka postala u zadnjih 50 godina.” I sad su toliko već u njegovoj šaci da se ne usuđuju istupiti protiv njega čak ni kada je njegova volja u suprotnosti s uobičajenim postavkama stranke: Republikanci bi tipično bili protiv dodatnog stimulus paketa, jamrajući o deficitu i prevelikoj rastrošnosti, no, kako je zbog epidemioloških restrikcija uslijed pandemije trećina ekonomije i dalje van funkcije, tako su ljudi bez posla, bez novca, nemirni, nestrpljivi, i na rubu. Demokrati u Kongresu na čelu s Nancy Pelosi imaju spreman stimulus paket, koji, međutim, Republikanci u Senatu, na čelu s Mitchem McConnellom ne žele ni vidjeti. A Trumpu, međutim, ne odgovara da ljudi budu nesretni i ljuti baš prije izbora, i posebno čim je vidio kako se burza smjesta srozala kad je najavio da će prekinuti raspravu o stimulusu, te je sklon podržati stimulus, i nitko od Republikanaca mu se neće otvoreno suprotstaviti.

Direktno, otvoreno, škrto suprotstavljanje pomoći ljudima ekonomski pogođenima pandemijom, Republikanci preko svojih medija, kao FOX News i New York Post, uspješno zamjenjuju dvjema pričama: pričom o što bržem mogućem potvrđivanju sutkinje Barrett u senatu, i pričom o emailima i dječjoj pornografiji na laptopu, koji je navodno pripadao Joe Bidenovom sinu, Hunteru, a kojeg je ukrajinski političar, FBI-u i CIA-i poznat kao ruski agent, povjerljivo predao u ruke Trumpovom osobnom odvjetniku, bivšem gradonačelniku New Yorka, a, odnedavno, i porno zvijezdi novog Borata, Rudolfu Giulianiju.

Priča o Covidu i zdravstvu prepuštena je Demokratima, kao i priča te o Covidu i neophodnom ekonomskom stimulusu, koji čeka u Kongresu već skoro dva mjeseca, otkako ga je u kolovozu predložila Pelosi. Dvije Amerike se najbolje vide u naslovnicama dva newyorška dnevna lista dan nakon što je Giuliani podijelio tu informaciju s medijima: Daily News, koji je tradicionalno uz Demokrate, ni riječi o tome na naslovnici, nego “stimulus, stimulus…”, a New York Post objavljuje bombshell news i ništa drugo, i ne spominje na svojoj naslovnici. Twitter je potom isključio račun New York Postu na dva dana, a Facebook im je “smanjio vidljivost”. Što se pokazalo kontraproduktivnim, jer su Trumpovi dobrovoljački odredi već našli načina da dođu do informacije. Priča je originalno ponuđena Wall Street Journalu, no WSJ je odbio, pa su onda operativci procurili priču manje respektabilnim New York Postu i Breitbartu.

Senzacija je prigodno objavljena baš nekoliko dana prije zadnje predsjedničke debate, tako da bi je Trump mogao besramno koristiti kao poštapalicu u svakom odgovoru, iako nitko, tko ne čita Breitbart i desničarski tisak nije mogao znati o čemu on to. Pored čega nam je rekao da preuzima punu odgovornost, ali da je Kina kriva za Covid, da je on najmanje rasistička osoba u cijeloj dvorani, i da će nam Biden skinuti prozore. I sad desnica optužuje Twitter i Facebook za cenzuru slobode govora!? Objavljivanje laži koje njima pašu je, naime, sloboda. Sloboda, koja je našem predsjedniku itekako familijarna: vozi se svojim mlažnjakom, živi u palači, odbija od poreza 70 tisuća dolara za frizera, a plaća $750 poreza na prihod, bože mili prema njemu su Todorić i Kovačević sitni amateri. Kamuflira se da je lud, onako kad pred kamerama kao fol off the record, a zna da cijeli svijet gleda, diskutira da li bi bilo dobro piti Clorox. Ali je recimo 2016. znao odbiti kao poslovni rashod trošak od 21 milijun dolara, koji je platio kompaniji Trump Las Vegas Sales and Marketing, koja ranije nije imala bog zna kakvih prihoda, nema zaposlenika, niti neku poslovnu svrhu, baš u vrijeme kad mu je trebalo novaca za kampanju.

Na sreću, budući da je moderatorica NBC-jeve debate Kristen Welker, bez milosti ovaj puta isključivala mikrofon dok drugi priča, tako je Biden Florida bilježi 960 novih stanovnika dnevno, od kojih sigurno, gledajući odakle dolaze, više od polovice tipično glasa za Demokratsku stranku, što ozbiljno ugrožava Trumpove šanse da dobije ove izboreimao prilike reći da će nas vratiti u Pariški klimatski sporazum, podići nam savezni minimalac (koji nije rastao preko 10 godina), denuklearizirati Koreju, ukinuti zatvorske kazne za drogu, uvesti „javnu opciju“ u Obamacare, preimenovavši ga u Bidencare (to u načelu daje Berniecare onima koji ne mogu platiti privatno osiguranje) i, na kraju, da će nas tranzicionirati iz fosilnih goriva, čime je čak i Trump bio iznenađen. Kako je već sklon izmišljanju i preuveličavanju, sad svi sumnjamo da je jednostavno izmislio da je zaražen, pa ozdravio, kako bi izgledao jači pred izbore i kako ga ne bi gnjavili da ne ide govoriti pred velike skupove ljudi uoči izbora. Ne treba zaboraviti da su mnogi američki predsjednici godinama uspješno lagali o svom zdravlju, tako da to ne bi bio neki presedan: Wilson je praktički pod kraj ležao u komi u Bijeloj kući i supruga je kakti prenosila ljudima njegove odluke; Roosevelt je bio u kolicima, a to nitko nije javno vidio do njegove smrti; Eisenhower je imao infarkt, o kojem smo saznali tek debelo nakon njegovog mandata; Kennedy je imao Adisonovu bolest, o čemu se isto saznalo tek godinama nakon atentata, itd. Tretman je svakako bio bolji i brži (odmah kisik, dexamethasone, remsedivir, i regeneron koktel antitijela: normalnog čovjeka bi zavlačili danima i vucarali od doktora do doktora, dok mu ne bi takav tretman prepisali), no da stari debeljko baš tako brzo ozdravi i bez ikakvih posljedica, to je protiv svih saznanja koje imamo o Covidu. I sad hopše okolo bez maske i tvrdi da ima imunitet. I tko mu što može? Još od prije početka svog prvog mandata zloupotrebljava Twitter platformu da dovodi valjanost američkih izbora u pitanje, svetinju američke demokracije, i da širi strah i paniku od protivnika, poput Lukašenka tvrdeći da će njegovi politički protivnici “oslabiti i uništiti naciju”; da širi teorije zavjere, i poput Orbana tvrdi da Soroš stoji iza njegovih političkih protivnika; da prijeti protivnicima poput Chaveza i napada medije poput Bolsonara; i da pokušava strahom odvratiti birače od birališta, kao trećesvjetski diktator.

No, dok će priča o Hunteru proći jednom kad završe izbori, kako god da završe, priča o sutkinji sluškinji neće proći tako brzo jednom kad ona Tokom Trumpovog mandata spremnost na upotrebu nasilja u svrhu ostvarivanja političkih ciljeva porasla za 300 posto na obje strane političke podjele: ljudi se spremaju za rat zasjedne u Vrhovni sud. Mada danas proces potvrđivanja kandidata u Senatu traje nešto više od dva mjeseca, suce se povijesno potvrđivalo u manje od mjesec dana, a u doba Georgea Washingtona proces nije trajao duže od 2-3 dana. Način na koji su Graham i McConnell orkestrirali ovu brzinu na uštrb bilo kojeg drugog posla Senata, uključujući raspravu o neophodnom stimulus-paketu, posebno je degutantan. Poruka je: tko jači, taj kvači. I to bi im se moglo vratiti s kamatama: Graham uopće nije siguran na izborima u studenom. Graham je čak u jednom trenutku izrazio sumnju u Citizens United odluku suda da je davanje novca sloboda govora, budući da je njegov demokratski protivnik skupio 10 puta više novca od njega. Saslušanje sutkinje Barrett u komitetu prošlo je, nažalost, bez skandala. Republikanska većina je postavljala prijatna pitanja i čestitala joj unaprijed na novom poslu, a Demokrati su kiselo postavljali škakljiva pitanja, na koja je ona iz ovog ili onog razloga, neki puta čak cinično citirajući sutkinju Ginsburg, naprosto odbijala odgovoriti. Republikanski senator iz Nebraske, Ben Sasse, pitao je Barrett jedno takvo jednostavno pitanje, koje se ovdje često postavlja polupismenim imigrantima na testu iz građanskog odgoja, kad ih primaju u državljanstvo: da nabroji pet sloboda/prava koje štiti Prvi amandman. To nije pitanje koje je mogla odbiti odgovoriti. No, uspjela je nabrojati samo četiri. I onda se glupavo zakikotala. Zaboravila je pravo na prosvjed. Možda i ne misli da bi to trebalo biti pravo? Kad su se svi tako izredali, predsjedavajući komiteta, senator Graham, pozvao je na glasanje, koje su svi Demokrati bojkotirali, a Republikanci su se pojavili i većina je izglasala. Postoji pravilo da su trebala biti prisutna barem dva Demokrata. No, izgleda, većina to može prekršiti, ako hoće. Tko jači, taj kvači. Gadilo mi se kak je još na kraju Dianne Feinstein, senatorica iz Kalifornije, vođa Demokrata u Komitetu za pravosuđe, čestitala Grahamu na odlično vođenom saslušanju. No, tko zna, možda je to bio sarkazam.

Kad je političarima žurba da neko zlo provedu u djelo, rade i nedjeljom: tako su pod palicom jubilantnog McConnella Republikanci u senatu U državi Michigan organi represije odbijaju se pokoriti odlukama demokratski izabrane političke vlasti, i aktivno rade protiv nje, surađuju s teroristima, što je definicija prevrata ili pučasvojom većinom izglasali da ograniče raspravu o sutkinji Barrett na 30 sati, tj. do pola osam u ponedjeljak navečer, kad će senat glasati, i budući da je 53/100 Republikanaca u njemu, a samo jedna – republikanska senatorica Collins iz države Maine je najavila da će glasati protiv, potvrditi nominaciju sutkinje Barrett u Vrhovni Sud. Demokrati su onda proveli čitavu noć s nedjelje na ponedjeljak držeći govore protiv potvrđivanja sutkinje. No, to je samo da se zadrži forma, budući da je rezultat unaprijed poznat. I baš isti dan kako je potvrđena, tako je Vrhovni sud presudio protiv Demokrata Wisconsina koji su tražili da se glasovi poštom prihvaćaju i do 6 dana nakon završetka izbora. Neće posebno promijeniti ishod izbora, no pomaže sugerirati prorepublikanski bias na tom sudu. Senat je imao noćnu sesiju također 2017., tokom potvrđivanja suca Neila Gorsucha – kojeg je Trump nominirao nakon izbora, odnosno nakon sto je McConnell odbio saslušati suca Garlanda, kojeg je Obama predložio pred kraj svog mandata – kojom prilikom je demokratski senator iz Oregona, Jeff Merkeley, govorio punih 15 sati i 26 minuta. Graham i McConnell objašnjavaju inkonzistenciju između Garlanda i Barrett činjenicom da Republikanci danas imaju većinu u senatu pa mogu raditi što hoće. E, pa za koji tjedan bi se lako moglo desiti da tu većinu izgube, a onda će biti Vae Victis!: iako je Biden načelno protiv te ideje, Demokrati bi za osvetu mogli povećati sastav Vrhovnog suda s devet na jedanaest, ili možda čak trinaest sudaca, što Ustav nigdje ne brani, kako bi neutralizirali i preokrenuli prevagu konzervativnih sudaca na sudskoj klupi.

Četiri scenarija

Izbori su sada za manje od deset dana i skoro sve ankete ukazuju na znatnu prednost Bidena. Ja ne vjerujem anketama, pa neću ništa sigurno predviđati. Osim toga ovaj puta nećemo znati rezultat odmah iste večeri, jer će glasovi u nekim državama pristizati poštom još sljedećih tjedan dana i jer će sigurno biti država s vrlo tijesnim rezultatom, gdje će odvjetnici obje stranke zahtijevati ponovna prebrojavanja. No, na kraju, kad cirkus jednom završi, za mjesec, ili dva, u slučaju da Vrhovni sud mora opet donositi odluku kao tokom Bush-Gore izbora 2000., moguća su četiri scenarija:

Scenarij 1: Sutkinja za povijest

Biden pobjeđuje + Demokrati preuzimaju Senat (Dom zastupnika će zadržati, to je gotovo 100 posto sigurno): u tom slučaju nastupa Vae Victis opcija, i jedino što će od Trumpa i McConnella u povijesti ostati je sutkinja Barrett… Bit će sigurno glasnih i nasilnih prosvjeda Trumpovih dobrovoljačkih odreda, no do proljeća će se slegnuti, i Bidenov mandat može postati plodan donosioc novih promjena; jedini scenario u kojem će Green New Deal uopće doći na dnevni red.

Scenarij 2: Na vidiku kolaps burze

Biden pobjeđuje, ali Demokrati ne preuzimaju Senat: u tom slučaju SAD će se više manje vratiti u okvire iz Obaminog perioda, gdje predsjednik apsolutno ništa ne može provesti zbog opstrukcije u senatu – dok će svakodnevica izgledati normalnije, moglo bi nam ekonomski biti čak i puno gore; najizgledniji scenario za kolaps burze. A i Trump bi mogao odugovlačiti s predajom vlasti.

Scenarij 3: Twitter i ulično nasilje

Trump pobjeđuje, ali Republikanci gube Senat: glasni i nasilni prosvjedi i heklanje senatora i guvernera Demokrata neće prestati sljedeće četiri godine – Trump neće moći puno učiniti regularnim političkim kanalima, ali će to svakako nadomjestiti Twitterom i ulicom; najizgledniji scenario za ulično nasilje.

Scenarij 4: Republika Gilead

Trump pobjeđuje i McConnell zadržava Senat: teško je i zamisliti posljedice za zemlju i svijet od tog scenarija; nastupa politička čistka u svim državnim uredima, i Republikanci postavljaju svoje ljude posvuda, postepeno pretvarajući SAD u Republiku Gilead.

Posebni dodatak: New York u Coroni

Grad New York, usprkos željama zlobnika, i unatoč iseljavanja, ipak nije propao uslijed pandemije, i danas, šest mjeseci od outbreaka, podzemna željeznica vozi, restorani su otvoreni uz restrikcije, i škole rade. Mlada radnička klasa je uložila stimulus novac u svoj najvrjedniji posjed: automobil. Svi su nalickali i nabrijali aute i uživaju jeftin benzin i prazne ceste da se ludiraju i dižu buku. Dio tzv. porezne baze, tj. bogatih je nepovratno otišao. Pobjegli su što od Covida, što kontrahiranog grada, koji njima valjda djeluje pomalo avetinjski bez restorana, kazališta, i luksuznih dućana, punih dodvorljivih službenica, što od straha od prosvjeda i užasavanja nad srdžbom puka, što od straha da će Najdeblji štakori su prvi napustili brod: Donald Trump je promijenio svoju adresu službeno na svoju Mar-El-Lago palaču na Floridi itdnjihova politička struja izgubiti na izborima, pa će doći čika poreznik. Najdeblji štakori su napustili brod prvi: Donald Trump je promijenio svoju adresu službeno na svoju Mar-El-Lago palaču na Floridi, Carl Icahn, vlasnik jednog od najvećih i najbogatijih hedge fondova, čovjek koji je izmislio hostile takeover i likvidaciju firmi i zaposlenika za profit ulagača, također je odlepršao na Floridu, u državu bez poreza na prihod, a Paul Singer, vlasnik drugog tako velikog hedge fonda, koji se bavi kupovinom problematičnih državnih dugova, otprilike kao agencija za kolekcije, samo milijardi i bilijuna, lešinar iz slučajeva državnog duga Argentine i Perua, kojemu je jedina svjetla točka da ima gay sina, pa donira novac LGBT organizacijama, pokupio je krpice i pravac Cayman Islands, tam je ipak najsigurnije za njegov tip posla. Na njihovo mjesto međutim dolaze Apple, Google, Facebook i Amazon, koji su se svi bacili na kupnju komercijalnog prostora na Manhattanu kao gladne zvijeri, čim su stari vlasnici otišli i cijena malo pala.

Bezos je prošle godine htio prostor u Queensu, pa su ga aktivisti napali kao izrabljivača, tako da je odustao. Sad je bez ikakvih prepreka i prosvjeda uselio Amazon u zgradu bankrotirane firme Lord & Taylor usred Manhattana. Facebook, u međuvremenu, useljava u golemu James A. Farley zgradu, koja je do pred nekoliko godina bila zgrada glavne newyorške pošte. Pored financijskog, obrazovnog, medijskog, marketinškog, medicinskog i modnog centra, New York tako postaje i hi-tech centar.