Nežne fašističke dušice

16. April 2024.
michele-bitetto-zRZYitC_ABQ-unsplash
Foto: Unsplash/Michele Bitetto

Autorka: Svetlana Slapšak, Izvor: Peščanik

U Bariju će 16. aprila početi suđenje profesoru u penziji Lučanu Kanfori, starom 81 godinu, jer je uvredio predsednicu italijanske vlade, Đorđu Meloni, rekavši pre nekoliko godina da je u duši neonacistkinja. Juče, 11. aprila, pojavila se međunarodna peticija, uglavnom profesora i intelektualaca, ponajviše iz Francuske, u kojoj se osuđuje proces i političarka koja takve napada na sudu.

Nije reč o nečemu sasvim novom: premijerkina sestra je isto tako tužila nekog profesora zbog slične uvrede; sama premijerka je uspela da izvuče 1.000 evra kazne od Roberta Savijana, slavnog pisca mnogih knjiga sa zajedničkom temom – organizovani kriminal u Italiji, posebno Kamora. On ju je takođe označio kao neonacistkinju, odnosno fašistkinju. Tražila je preko 72.000… Šta da radimo, kad sestre i njihova mnoga duhovna braća imaju tako nežne dušice.

U peticiji se navode mnogi primeri u kojima je Meloni postupala u korist krajnje desnice i svoje partije, koju je i osnovala, Braća Italije, istaknuto je njeno odbijanje da se izjasni protiv fašizma i još svašta drugo. Šnur nosi njen zahtev da se Titu posmrtno oduzmu svi italijanski ordeni. Nije u peticiji. Kanforina izjava da je to „u duši“ Đorđe Meloni je naivna: reč je o maloj vernoj vojakinji. Braća Italije naslednici su onoga što Italijani nazivaju „nacifašizam“ – konkretnog istorijskog prostora i vremena posle kapitulacije Italije 1943, uglavnom na Severu, gde su najverniji fašisti napravili kvislinšku državu Socijalna Republika Italija i sprovodili sa nacistima strašan teror.

Lučano Kanfora jedan je od najistaknutijih italijanskih intelektualaca, mediteranskog tipa, rekla bih: kao i francuski, španski, portugalski i grčki intelektualci, pisao je o dnevnoj politici, ideologiji, filozofiji, moralu modernog doba, godinama je imao kolumnu u Korijere dela sera, angažovao se, kandidovao se za evropskog poslanika. Među takvima je još nekoliko stručnjaka za antički svet – najveća istorijska perspektiva koja se u politici može imati. Spomenimo još Žan-Pjer Vernana, klasičara, koji je u ratu bio komandant alpinaca-makija, dobio najviši francuski orden Prijatelj slobode, a docnije bio učesnik mnogih društvenih akcija, posebno protiv francuskog kolonijalizma u alžirskom ratu. Još izrazitiji bio je Pjer Vidal Nake, koji je u detalje istražio slučajeve torture u alžirskom ratu. Bili su moji učitelji i gajim za njih duboka osećanja, pre svega zahvalnosti, jer su se javno založili za mene kada su me iz Instituta za književnost, uz strasno zauzimanje Hatidže Krnjević i Predraga Palavestre, hteli strpati u zatvor, i četiri godine docnije, kad su pismom slovenačkoj vladi izdejstvovali da preko noći dobijem dvojno državljanstvo…

Lučano Kanfora je izvesno jedan od najpoznatijih intelektualaca Italije, komunista, i istovremeno prvi svetski autoritet za antičke biblioteke i kulturu pismenosti. Njegova knjiga o aleksandrijskoj biblioteci osnovno je štivo za te teme. Pre dvadeset godina napisao je knjigu Demokratija. Istorija jedne ideologije, izvesno najizazovniju istoriju demokratije, koja nam otkriva koliko nemamo pojma o značenju reči i o konceptu koji zloupotrebljavamo… Ove godine izdao je knjigu Fašizam nikada ne umire. Pisao je o Demostenu, Tukididu, Andokidu, Ciceronu, o Gramšiju, o staljinizmu, o nemačkim intelektualcima u nacizmu… Od njegove bibliografije dobija se vrtoglavica.

Đorđa Meloni, tužiteljka, sistematski fašizira Italiju, najvidljivije u spoljnjoj politici, povezujući se sa iliberalnim evropskim blokom – Mađarskom i Poljskom. U međuvremenu se Poljska vratila proevropskoj grupi, ali se za desničarsku saradnju otvorila Slovačka. Premijerka gradi svoj lik na prećutkivanju prošlosti i izigravanju neke čudne osetljivosti – ali ne za žrtve fašizma, već za sebe kao najveću žrtvu optužbi za fašizam. Perverzno i groteskno nisu dovoljno moćni izrazi za to. No, srećom, takvo stvaranje slike ne može se nadgrađivati, može se nastaviti samo skidanje slojeva laži i maskiranja. I zato suđenje Lučanu Kanfori, bilo da ga premijerka dobije ili ne, može značiti samo razotkrivanje tehnika neonacizma. Kanfora nema pravo, jer nije izvesno da premijerka može smestiti neonacizam u dušu: nije naime dokazano njeno postojanje.

 

Tekst je prenet sa portala Peščanik.

Click